Izvođač: Clapton, Eric
Izdavač: Warner Bros. Records
Izdanje: 1992
Možda će nekome zvučati čudno, ali činjenica je da se Eric Clapton, nakon praktički tri desetljeća glazbenog stvaranja, bezbrojnih komercijalnih uspjeha, kao i suradnje u brojnim supergrupama i ostalim sličnim “bedastoćama”, vjerojatno nikad nije osjećao tako domaće i zadovoljno kao upravo uz mirno usredotočeno stvaranje nezaboravnog Unplugged dokumenta. Gitaristova gorljiva želja da stvara u intimnom i intenzivno emotivnom ambijentu, koji proizlazi iz dugogodišnje tradicije glazbene aktivnosti čitavog niza blues izvođača, od Watersa, Guya, Rusha i ostalih majstora, pa naravno sve do nezaobilaznog lika Roberta Johnsona, činila se čitavu vječnost kao pobožna želja. Do dolaska serije MTV-jevskih Unplugged showova. Clapton je na njima ponovno blistao u svom starom sjaju. Njegovo gitarsko sviranje pak je, među ostalim, zauvijek obilježilo značenje akustičnog glazbenog izvođenja. Radost i optimizam s jedne, kao i očaj, osamljenost i ravnodušna melankolija s druge strane, izrazito su naglašeni zajednički nazivnici ovog neponovljivog akustičnog koncertnog putovanja, koje Erica konačno učvršćuje na prijestolju bijelih bluesovskih interpreta.
Eric Clatpon je unatoč svim eksponiranjima svojih nevjerojatnih gitarskih sposobnosti oduvijek vrijedio prije svega kao blues gitarist. Zašto je onda, za rođenje spomenutog albuma, ispod mosta moralo proteći toliko vode? Napokon, Clatonova karijera stalno je rotirala upravo oko bluesovskih melodijskih okvira, koji su, zbog stilskih diktata popularne glazbene scene, uvijek ostajali podsvjesno odvojeni od grubog bîti blues glazbe. Za razumijevanje nastale situacije potrebno je stoga pogledati dublje u zagrljaj “Mississippijeve delte”, gdje nas čeka većini običnih glazbenih entuzijasta neprihvatljivo homogeno supostojanje naizgled bezdušnog s tananim, za čije korisno poimanje izvođač treba obilje retrospektive. Ni veličina Erica Claptona tu ne predstavlja nikakvu iznimku.
Eric je za vlastito “okolišu prijazno anti-električno” putovanje odabrao zapanjujuću kombinaciju karakterno naizgled posve nekompatibilnih skladbi, od opskurnog blues materijala, preko njegovih mnogo slavnijih klasika, do slušljivijih motiva u stilu Tears In Heaven. Sve navedeno se, pod pokroviteljstvom Claptonova izvanrednog smisla za interpretaciju, spaja u iznimno kompaktnu glazbenu cjelinu, na krilima koje nam legendarni gitarist otvara posve nov uvid u ruralnu prirodu akustičnog gitarskog sviranja. Vrhunci ove krajnje agresivne blues retorike isplivavaju na površinu uz bisere poput Nobody Knows You When Your Down And Out, fenomenalno izvedene Coxove ljepotice, gdje se očaj miješa s tugom. No pozor, potištenost potonje ne dolazi ni do koljena strašnoj samovolji koju stvaraju Walkin’ Blues i Malted Milk Roberta Johnsona. Uz tako prijemčivu i uživljenu interpretaciju legendarnog glazbenika, Claptonovi rani susreti s njegovim djelom, tada sa slavnim Crossroads, podsjećaju prije na neku vrstu hvalisavog naučnikovog pozerstva, kojemu je bît blues glazbe davno izmaknula iz vidokruga. Before You accuse Me, nezaboravna Watersova Rollin’ and Tumblin’ te sjajna Alberta, začinjena pravom šačicom zajedljivog sarkazma, samo potvrđuju tvrdnje o Ericovu jasnom poimanju značenja izražajnosti ovakvih glazbenih oblika, koji su kroz desetljeća otkrivanja vlastitog identiteta postali neraskidivo povezani s gitaristom.
Postava
Eric Clapton: gitara, vokal
Andy Fairweather: gitara
Ray Cooper: percussion
Nathan East: bas
Steve Ferrone: bubnjevi
Chuck Leavell: klavijature
Katie Kissoon: prateći vokal
Tessa Niles: prateći vokal
Produkcija
Russ Titelman
Popis skladbi
1.Signe
2.Before You Accuse Me
3.Hey Hey
4.Tears in Heaven
5.Lonely Stranger
6.Nobody Knows You When You’re Down and Out
7.Layla
8.Running on Faith
9.Walkin’ Blues
10.Alberta
11.San Francisco Bay Blues
12.Malted Milk
13.Old Love
14.Rollin’ and Tumblin’
Trajanje albuma: 61.43
