Ur Jordens Djup

0 7

Autor: Rok Klemše

Izvođač: Finntroll
Izdavačka kuća: Spinefarm Records
Izdanje: 2007

Nesreća koja prati Finntroll od samih početaka karijere već je prava nevjerojatna. Sličnu “sreću” imaju još samo neki Nevermore. Skupinu su 1997. osnovali vokalist Katla (Jan Jänsen) i gitarist Somnium (Teemu Raimoranta), ali nijedan od njih, nažalost, više nije dio finskih trolova. Katla je napustio bend zbog tumora koji mu je onemogućio daljnje pjevanje, a Somnium je 2003. poginuo nakon pada s mosta. Tragedija koja je Finntroll skoro pokopala. Godine 2004. ipak su uspjeli napraviti povratak pločom Nattfödd, na kojoj je vokalne dužnosti preuzeo Tapio Wilska. Samo godinu i pol kasnije napustio je Finntroll, pa je skupina opet ostala bez pjevača.

Nakon intenzivne potrage za njegovim nasljednikom, Finntroll su prošle godine ipak naletjeli na novog pjevača, Vretha (Mathias Lillmins), i Fintroll su se ponovno iskopali iz dubina zemlje (prijevod Ur Jordens Djup). Finntroll su bend koji je proslavio originalan stil, tzv. humppa metal (humppa je finska polka), pa su stekli glas zabavnih, hiperaktivnih, pa čak i komičnih. Svi su tekstovi na švedskom, koji je prema riječima prvog vokalista Katle “prokleto trolovski”

Finntroll su s Ur Jordens Djup dakle otvorili novo poglavlje svoje povijesti. Što nam donosi? Treba reći da je Ur Jordend Djup vrlo dobra ploča, Finntroll jednostavno ne znaju razočarati. Ipak, ploči nedostaje nešto što je prijašnja izdanja činilo tako jedinstvenima, vedrima, pozitivnima i slušljivima. Ovaj put folk elementi uvelike odlaze u pozadinu u korist black metala, koji se probio u prvi plan. Meni osobno nedostaju zabavni humppa dijelovi, ali možda će nekome promjena biti itekako dobrodošla. Unatoč tome, Ur Jordens Djup daleko je od toga da bi bio loša ploča, samo se glazba pomaknula više u smjeru nekih Moonsorrow, što nimalo ne čudi jer klavijaturist Trollhorn nije nitko drugi nego Henri Sorvali, važan član skupine Moonsorrow.

Ploču otvara mračni, ambijentalni intro Gryning (Zora), koji zvuči kao da je izvučen ravno iz neke odlične horor produkcije. Zoru bi prije mogli nazvati Sumrak jer uspostavlja mračniju, ozbiljniju atmosferu ploče. Da ne bude zabune, onaj pravi Finntroll zvuk i dalje je itekako prisutan, samo su polku malo zapostavili i nagnuli se prema ozbiljnijem folku i black metalu. Manji prigovor zaslužuju i gitare, koje ne odmiču dalje od pilanja power akorda i jednostavnih rifova pa na trenutke postanu baš monotone.

Zora se tiho prelijeva u black metalsku nažigačinu Sing (Pjesma) s klavijaturama i vrištanjem, koja malo podsjeti čak i na Amon Amarth. Brzi uvodni dio u sredini prelazi u sporiji tempo koji zadržava pravi Finntroll identitet, ali meni i dalje fali Finntroll zafrkancija. Srećom, budi je Korpens Saga (Gavranova saga), gdje poskočni folk ritmovi i tipični vokali obogaćuju polka black metal. Masa ljudi koji plešu sama ti iskrsne pred očima! Nedging (Pad) se ponosi zanimljivom atmosferom i nastavlja poskočnu i plesnu atmosferu prethodnika. Mnoštvo ritmičkih promjena brine za izvrsnu dinamiku i Nedging će se zasigurno još vrtjeti. Ur Djupet (Iz dubina) jedna je od boljih skladbi na ploči, sa sirovim gitarama i black metalskim vokalom, a sve to začinjavaju klavijaturski ukrasi. Slagbröder (Ratna braća) još je jedna black metal himna sa sirovim gitarama i atmosferičnim klavijaturama, a growlu se pridružuju i čisti vokali. Slijedi En Mäktig Här (Moćna horda)… I da! Napokon onaj pravi humppa Fintroll! Izazvali su mi salvu smijeha tropskim metalnim bubnjevima i karipskom atmosferom, koja me podsjetila na kultnu LucasArtsovu pustolovinu Monkey Island. To su pravi ludi Finntroll! Najbolja skladba ploče. Ormahäxan (Zmijska vještica) čudna je kaotična smjesa koja brzo pada u zaborav. Maktens Spira (Žezlo moći) nastavlja u stilu Moćne horde s otkačenim ritmovima koji svojom energičnošću doslovno vape za headbangingom. Under Tví Runor (Pod dvije rune) znatno se razlikuje od ostalih. Poprilično himnična i epska skladba s promjenama tempa održava dinamičnost ploče.

Ploču zaključuje trinaestominutna Kvällning (Sumrak) s odličnim akustičnim introm, koji prelazi u šum vjetra i tišinu te završava zafrkantskim pijanim trolovskim napjevom s frulom i mandolinom u pozadini.

Ur Jordens Djup nije loša ploča, ali joj nedostaje šarm, ludost i zafrkancija prijašnjih ploča. Napredak se nikako ne smije zanemariti, ali zašto bi se zanemario element zbog kojeg su Finntroll bili zabavni i prokleto trolovski.

Postava

Vreth (Mathias Lillmĺns) – vokal
Skrymer aka Örmy (Samuli Ponsimaa) – ritam gitara
Routa (Mikael Karlbom) – gitara
Tundra (Sami Uusitalo) – bas gitara
Trollhorn (Henri Sorvali) – klavijature
Beast Dominator (Samu Ruotsalainen) – bubnjevi

Produkcija

Trollhorn i Tundra

Popis skladbi

1. Gryning 03:33
2. Sĺng 04:40
3. Korpens Saga 03:26
4. Nedgĺng 03:44
5. Ur Djupet 04:59
6. Slagbröder 04:31
7. En Mäktig Här 04:19
8. Ormhäxan 04:39
9. Maktens Spira 03:28
10. Under Tvĺ Runor 05:36
11. Kvällning 13:01

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići