Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uroš Planinc Group
Izdavač: Multi Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 36:15
Ocjena: 4/5
Ova kilometarska recenzija albuma nastala je kao plod velikog poštovanja prema glazbi koju njeguje ovaj sastav. Tko mu se ne da čitati, neka pročita prvi i zadnji odlomak i to će mu biti dovoljno da stekne sažeto mišljenje o tome što može očekivati od Uroš Planinc Group. Dakle, krenimo.
Lijepa stvar! Instrumentalni rock? U Sloveniji? Što je to? Ima ga ipak nešto. Životari odgurnut na rub društva. Sanja o ljepšem sutra. I ustraje, ne predaje se. Slovenija je pač poznata kao zemlja u kojoj cvjetaju samo jodlari i punkeri. Uroš Planinc je svoj glazbeni put na početku karijere proveo u sastavu Levitan, upoznali smo se u veljači 2005., nakon koncerta sastava u Kudu France Prešeren (Ljubljana). Zatim je prošlo dosta vode dok nas sudbina nije ponovno spojila. Godine 2010. promatram Uroša na pozornici sa svojim sastavom Uroš Planinc Group u sada već pokojnom klubu Rock Cafe u Postojni. Posve u instrumentalnoj sferi. Isticao se već u Levitanu svojim talentom virtuoznog sviranja gitare. I očito je shvatio da je njegov put put u ligu samostalnih gitarista!
Uroš je kao gitarist zasigurno odrastao pod utjecajem pionirskih i prijelomnih albuma instrumentalnog rocka, poput “Surfing With An Alien” (1986.) Joea Satrianija ili njegove kasnije (proširene) inačice “Passion And Warfare” (1990.) Stevea Vaia. Te utjecaje ne kriju neke odabrane gitarske fraze, a ni solističke točke. Ali pozor. Kad govorimo o Urošu Planincu, ne govorimo o replici ili približnom falsifikatu već izumljenog i slušanog.
Pred nama je dakle mladi nadobudni “vokalni gitarist” (vraga – prvi put sam upotrijebio takvu oznaku!), koji za svoje izražavanje koristi slovenski jezik. To je velika prednost instrumentalnog rocka. Zapravo možeš napraviti točno ono što želiš. Ako u rock sastavu postoji vokal i taj isti rock sastav koristi slovenske stihove, onda je potrebno poprilično prilagođavanja da slovenski postane koliko-toliko prihvatljiv i slušljiv u rocku. Ovako pak slovenski progovori sama gitara i stvar je riješena.
Materijala na albumu po minutaži nema puno, ali je izražajno zgusnut, konkretno oblikovno pročišćen i sočan! Posebnost ovog albuma je to što nije nužno melankoličan. Kažem za slovenski album nosi većinu svijetlih trenutaka, što je lijep dokaz da Slovenci nismo nužno samo cmizdravci sa završnom konturom samodestrukcije. Ponajprije iznenađuje Uroševo uporno draženje duhovitim i zabavnim trikovima koje neprestano utkiva u aranžmane skladbi. Šaljivosti, razigranosti i želje da se život zahvati velikom žlicom na albumu ne manjka, štoviše. Na njemu postoji točka koja je posebno eksperimentalna i zato osobito odskače na albumu. Govorimo o skladbi The Frog, u kojoj sastav slalomira posve namjerno otkačeno. Skladba je odlično zamišljena za razvoj prema neslućenim jazz rock fuzijskim isprepletanjima, no sastav i na toj točki albuma zadržava potpunu kontrolu i nepretencioznost. Izuzetno zabavlja spoticajuće lomljenje ritma, gdje se Uroševa gitara slikovito preobražava u žabljju narav!
Odmah je dakle s nama hard rockerica Return To Mother Earth. Vodeća gitarska fraza u njoj doslovno poziva na paralele s revolucionarnim aranžmanskim zamislima od prije gotovo 25 godina, kolege Joea Satrianija! A iznenadni prijelaz u sanjivo smireno vođen tempo nakon dvije i pol minute, podložen lijenim udaranjem akorda i zvučnim efektom, priziva čak i vremena pionirstva samog presvijetlog Franka Zappe i njegova albuma “Joe’s Garage” i/ili njegova učenika Stevea Vaia te album “Passion And Warfare.” Rock n’ rollerski zamišljena Mountain Boogie potkovana je (kako naslov kaže) ubrzanim boogie driveom. Na njega su pričvršćene Uroševe vragolije koje generira genij njegova munjevitog izražajnog i profinjeno osjetljivog umjetničkog uma! Čovjek pak plete svoje vraže kao da bi poštast svirala gitaru, ali kroz prizmu slušateljevih ušiju. Dakle, Uroš neprestano skrbi za očuvanje visoke slušljivosti i sažetog prepleta tonova koji zadržavaju izuzetnu melodičnost i opću glazbenu dostupnost masama. Da. I u komercijalnom smislu. A to je velika kvaliteta koja ovom glazbeniku i njegovu sastavu otvara vrata nadaleko. Inozemstvo naime puno љепше nagrađuje takve izvođače nego matična država. A uz daljnji rast i brušenje temeljnih glazbenih usmjerenja nema razloga da se sumnja u uspjeh.
Često je vodeća gitarska fraza pojačana zdepastim klavijaturama, koje se često marljivo drže Hammond zvuka. Prije smo govorili o šaljivosti. Navijena rockerski obojena XYZ pravi je naslov za to. Ako ste u autu kad se vrti, pazite da vam noga pri pritiskanju gasa ne propadne kroz podvozje automobila. Uroš ovdje sa sastavom naime vozi reli.
Čovjekove solaže uz svu dostupnost i plasiranje melodije na albumu neprestano zadržavaju nepredvidiv razvoj događaja. Element spontanosti u tom je pogledu nešto najljepše što možeš iskoristiti u punom zamahu kad se baviš instrumentalnim rockom. Nježni valcer u Brazil Cafe, koji uz uključivanje toplih Hammond zvukova i gitarsko sviranje evocira komercijalna djela Santane. Upravo je ta skladba idealan primjer nepredvidiva razvoja događaja, kad se ubrzo zatim preobražava kroz salsa ritam.
Iskorištavanje Hammond dodira i stjenovitosti njegova zvuka iskorištava istaknuti rušilački riff skladbe Just Do It. Ona je mračna skladba, a u njoj se ističe kompatibilnost prepleta gitarskih uzoraka i klavijaturnih partitura. Ta osjećanja pak apsolutno naglašava i na albumu izdvaja jedna od najljepših skladbi. To je Daydream. Ona se otvara posve sramežljivo klavirom, kroz nevino suradnjom akustične gitarske svirke, koja je u završnicama oblikovana melankolično, a linije klasičnog klavira savršeno su dodane. Uživanje u ovoj skladbi slušatelju doslovno izaziva naježenost, jer se neočekivano prelama u erogenu ambijentalnu vožnju koju posjeduje taj odlični rockerski naglašeni srednji dio skladbe. Uvodni i izlazni dio na klavijaturama pak unosi jazzovska osjećanja.
Nakon savršenog i odbijeno spoticajućeg eksperimentalnog intermezza The Frog, koji inače krije još mnogo rezervi, a ujedno uzbuđuje mnoge duhove koji nas tjeraju na razmišljanje o tome što se sve još neistraženo krije u stvaralačkom nadahnuću Uroš Planinc Group, vraćamo se u ustaljene tračnice. Završetak albuma pak miriše funkerski. Tu je ponovno silno nestašna Mind Jogging, koju kao da razdire od iskričavosti i odlične suradnje svih gradivnih elemenata! Album uz Daydream zaključuje još jedna jedinstvena skladba For Nina! Skladba koja je plod ljubavi gitarista prema svojoj družici otvara se zanimljivim melosom koji nas bježno i posve nehotice može odbaciti čak na sam motiv skladbe Black Market sastava Weather Report, ali samo na nekoliko sekundi, na početku i pri izlazu. Temelji se na funk ritmu. Tu se zahvalno razmahne i rad ritam sekcije, a ponovno se ističe središnji dijalog gitare i klavijatura u ubiranju pojedinih motivskih kolaža i izrazito kompatibilnom prelijevanju.
Minus albuma je slaba iskorištenost ritam sekcije i djelomice produkcija. Unatoč tome što je bas gitara kroz album inače dobro probuđena, mogla bi iskoristiti još nešto više raspoloživog prostora i zasititi ga kojom adventivnom vragolijom koja bi proširila izražajni spektar sastava. Što vrijedi za bas gitaru, vrijedi i utoliko više za bubnjeve. Oni ne samo da su daleko premalo aktivni, da ne iskorištavaju golem prostor za stvaranje prijelaza i time dizanje dinamike na albumu, nego su i u produkciji izrazito žalosno zvučno podešeni. Osobito u ubrzanim skladbama zvuče kutijasto, prigušeno i pretiho. Osobito slabi taj nedostatak u iskorištenosti ritam sekcije primjerice u eksperimentalnoj The Frog, gdje je mogla skladba, inače iskričavo i duhovito zamišljena, izvući još više!
S druge strane, nevjerojatno je ugodan zvuk Uroševe gitare, koji zadržava živ karakter albuma porijeklom iz “Gibson Les Paul”, a ujedno mjestimice može postajati proizvoljno tanji i tako se još mekše “savija” kroz začinjene i razigrane solističke eskapade.
Ovo je album za ljubitelje gitarskog rocka! A što reći o budućnosti? Uroš Planinc Group pokazali su prvijencem da su izuzetno talentirana mlada instrumentalna rock postava koja zapravo ovim albumom ne polaže samo sebi temelje za čvrst nastavak razvojne glazbene vizije, nego i cijelom žanru na slovenskom tlu, koji tako dobiva još jedan čvrst temelj s kojim će naposljetku moći započeti svoj razvoj (a s njim i sama povijest tog žanra na slovenskom tlu). Dakle, temeljni kamen stoji. Ne donosi glazbenu revoluciju, ali je za Sloveniju izuzetno lijepa i važna stečevina! Uz veliku znatiželju vrijedit će pratiti buduće poteze sastava. Album “Uroš Planinc Group” naime nudi zadovoljavajuću žetvu razvojnih poticaja. Njime je sastav definirao kremenitu postavku instrumentalnog rocka na kojoj može slobodno graditi svoj stvaralački ja ubuduće. Ponudio je skup od 10 skladbi koje krasi izuzetna raznolikost, visoka melodična kompaktnost, dodir nepredvidiva razvoja događaja i, što je bitno. Svježina i velika pronicljivost glazbenog stvaralaštva vlastitog autorskog porijekla, koje zadržava i izražava prepoznatljivost! Već sada možemo reći da je album “Uroš Planinc Group” daleko nadmašio očekivanja. Riječ je o iskoraku na slovenskom tlu koji nikako ne smije ostati zanemaren i/ili previđen. Nemojte se slučajno sada zaustaviti, dečki!
Postava
Uroš Planinc – gitara
Jalen Plut – klavijature
Blaž Bizjak – bas gitara
Črt Krevh – bubnjevi
Produkcija
Uroš Planinc & Tomaž Dolžan
Popis skladbi
1. Return To Mother Earth
2. Mountain Boogie
3. The Walk
4. XYZ
5. Brazil Cafe
6. Just Do It
7. Daydream
8. The Frog
9. Mind Jogging
10. For Nina
