Izvođač: Kržišnik, Borut
Izdavač: KUD France Prešeren
Izlazak: 2009
Ocjena: 4/5
Borut Kržišnik postao je poznat u prošlosti po suradnji u sastavima kao što su Marcus 5, Borghesia i Laibach, a u posljednje se vrijeme proslavlja samo vlastitim stvarima. Prije dvije godine predstavio nam je sjajnu glazbu za plesnu predstavu na albumu Sacre du Temps, a sada se vraća na sličan način, opet u klasičnom ruhu, s albumom Valse Brutal.
Kržišnik na ovoj ploči samo nastavlja tamo gdje je stao s prošlim projektom. Opet možemo čuti njegovu novodobnu verziju klasične glazbe, u kojoj ima puno disonance, nepredvidljivosti, rizika. Usudio bih se tvrditi da je Kržišnik bio poprilično inspiriran glazbom velikog ruskog skladatelja Igora Stravinskog i još nekih suvremenijih avangardnih klasičnih skladatelja. Kao što sam već spomenuo, na Valse Brutal možemo čuti one tipične elemente avangardne glazbe – neobične melodije i nepredvidljive obrasce. Često se i avangardni glazbenici znaju uhvatiti u stereotipne obrasce avangardne glazbe, koji se, htjeli-ne htjeli, s vremenom stvore (i u avangardnoj glazbi). No, iako se na prvo slušanje album čini samo kao nastavak Sacre du Temps, Kržišnik ne slijedi posve iste tokove kao na prethodniku, nego neprestano iznenađuje nečim novim.
Kržišnik je album ponovno odsvirao posve sam. No za razliku od prošlog uratka, na kojem je ipak imao nešto pomoći suradnika koji su svirali na pravim klasičnim instrumentima, ovaj put sav zvuk stvara sam svojim klavijaturama, koje zvuče zapanjujuće slično klasičnom orkestru. Nikad nisam bio pretjerani zagovornik efekata u glazbi, jer oni obično zvuče umjetno i neuvjerljivo, no Kržišnikove klavijature nalik su pravim klasičnim instrumentima do u dlaku, a to može uspjeti samo skladateljima s izuzetnim sluhom, jer bi već i najmanje nijanse i nedostaci poprilično narušili kvalitetu uratka. No toga ovdje nema. Sve je kako mora biti.
Kržišnik svoju viziju nastavlja tamo gdje je stao s albumom Sacre du Temps. I zašto ne? Sacre du Temps bio je s umjetničkog stajališta čisti uspjeh, a slična se priča nastavlja s Valse Brutal, koji je jednako klasičan, razigran i dramatičan kao prethodnik, iako ipak drugačiji. Ovo doista nije glazba za ljubitelje rock glazbe “na brzaka”, no ako imate vremena, samo sjedni i poslušaj ovu igru zvukova. Borut Kržišnik ponovno nije razočarao. Doduše, možda mu se može zamjeriti samo to da ovaj put zvučno ne radi ništa novo, ali je glazba strukturno poprilično drugačija od Sacre du Temps, i upravo zato je njegova verzija avangardne klasike i dalje svježa i aktualna.
Postava
Borut Kržišnik – virtualni orkestar
Produkcija
Borut Kržišnik
Popis skladbi
1. Intruder
2. Goldbach’s Conjecture
3. Valse Brutal
4. Ludi Amphitheatrales
5. Dreams and Frames
6. Corridors of Power
7. Polite Predators
