Izvođač: Sigur Rós
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 54:31
Ocjena: 4/5
Siva islandska tla koja se zrcale u jednako sivom islandskom nebu. U prostranoj pustoši nema nikoga. Napuštene kuće i poneki grmić propadaju. Ipak, osjećaj je nekako blažen. Negdje u daljini nježan vjetar pomiče zvončiće na verandi. Na njoj stoji radio. Radio koji svira soundtrack opisane slike. Radio koji svira novi album islandskih Sigur Rós – Valtari.
Sigur Rós su zasigurno jedan od modernih alternativnih bendova kojima ne treba uvodno predstavljanje. Islandski eterični post-rockeri vraćaju se s novim albumom nakon četiri godine mirovanja. Očekivanja su zasigurno bila visoka, jer su Sigur Rós sa svakim novim albumom zakoračili na neki novi zvučni teritorij, napravili eksperiment od već poznatih zvučnih slika, odnosno pronašli način za reinterpretaciju utjecaja glazbenog raspoloženja na slušateljeve emocije. Upravo zato su pitanja o glazbenom smjeru koji su Sigur Rós ovaj put odabrali bila još glasnija.
Ako su Sigur Rós na početku karijere još prisezali na miješanje rocka u svoj široki elektronski ambijent, tijekom vremena ti su rock elementi sve više nestajali, čime se, suprotno očekivanjima, bendov zvučni krajolik samo širio i širio. Valtari je tako neka vrsta posljednje stepenice takvog razvoja, jer unutar neke stvaralačke formule praktički samo još širi i sužava elektronski ambijentalni san, koji ga zna adekvatno vokalom poduprijeti samo Jónsi. Još najviše »tipična« skladba – u smislu novog istraživanja zvuka i istodobnog zadržavanja nekakve post-rock ambijentalne jezgre – treća je skladba albuma »Varúð«. Ona je, uz možda sljedeću »Rembihnútur«, jedina skladba koja ima nešto što bi moglo sličiti stvarnom ritmu u klasičnom smislu riječi. Vjerojatno je upravo zato jedna od najboljih, ako ne i najbolja skladba albuma.
Stvaranje fantazijskih, melankolično doživljenih krajolika i dalje je Sigur Rósov forté. Jónsi opet pjeva na izmišljenom jeziku koji je gotovo, ali ne posve nalik islandskom. Kao takav se naravno potpuno slaže sa zvučnom slikom koja na Valtari ostaje samo još sama bit Sigur Rósa. Minimalni i minimalistički zvukovi doduše teško zvuče puno i sposobno stvarati nekakav unutarnji svijet i doživljaj te time emocionalno djelovati, no Sigur Rós bez te sposobnosti više ne bi bili Sigur Rós. Članovi benda su doduše tijekom i nakon snimanja više puta rekli da je često, pogotovo na početku, izgledalo kao da neće nikako uspjeti. Da su se igrali posve nepovezanim i nasumičnim uzorcima, da su se kao nikad prije oslonili na elektroniku i da su više puta ustali od miksete i otišli iz studija s odlukom da prekinu projekt. No u nekom trenutku im se navodno iznenada otvorilo i cijeli je projekt dobio smisao, karakterističan zvuk na koji su se mogli osloniti. Vjerojatno je upravo zato Valtari takav kakav jest. Snažno elektronski, ambijentalno sveobuhvatan, bez rock elemenata. S nekoliko klasičnih instrumenata koji stvaraju tako minimalističku glazbu da je teško tražiti i crvenu nit melodije, a kamoli pronaći nešto slično tome.
Novi album Islanđana Valtari ne fokusira se na očuvanje bendovog jedinstvenog glazbenog stila i njegovih promjena od albuma do albuma, nego Sigur Rós potapa u gusti dim ambijentalnog formaldehida. Album se odrekao svih sastojaka rocka pa čak i klasičnog post-rocka, što nije loše per se, no Sigur Rós ovaj put operiraju s najosnovnijim elementima svog karakterističnog zvuka, bez dodatnog traženja novih formi. Album održava status benda, no nažalost ga ne uzdiže, kako se događalo tijekom karijere sa svakom njihovom novom pločom. Četverogodišnje čekanje doduše je dalo dodatni materijal za slušanje, no vraćanje prijašnjim albumima više-manje se neće promijeniti – kao što se nije promijenilo ni zadnje četiri godine.
Postava
Jónsi Birgission – vokal, gitare, klavijature
Kjartan Sveinsson – klavijature, klavir, gitara
Georg Hólm – bas gitara
Orri Páll Dýrason – bubnjevi
Produkcija
Sigur Rós
Popis skladbi
1. Ég anda (6:15)
2. Ekki múkk (7:44)
3. Varúð (6:37)
4. Rembihnútur (5:05)
5. Dauðalogn (6:36)
6. Varðeldur (6:00)
7. Valtari (8:18)
8. Fjögur píanó (7:50)
