Vanishing Point: Dead Elysium
Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 28. 8. 2020.
Produkcija: Dean Well
Trajanje albuma: 59.42 min
Žanr: Power Metal/Progressive Metal
Ocjena: 8.5/10
Vanishing Point su dugovječni australski metalci koji su oduvijek vježbali hodanje po užetu i na njemu lovili ravnotežu između sviranja power metala i ubacivanja elemenata progresivnog metala. Ako pogledamo samo godinu osnutka grupe, a to je 1996., jasno je da su Vanishing Point sa svojim stilom najviše zanimanja požnjeli upravo u prvoj eri djelovanja, kad su bendovi koji su tada »ponovno otkrili« glazbeni princip i reciklirali ga u metalu bili prilično traženi. Grupa je uz drugi album »Tangled In Dream« (2000) uspjela doći čak i na europsku turneju, na kojoj je kao prvi predbend otvarala koncertne večeri pred legendama europskog power metala iz Hamburga, Gamma Ray. Drugi predbend na toj turneji bili su Finci Sonata Arctica. No to je prošlost, za koju nas vežu lijepe uspomene, osobito ako ovo čitaš ti koji si se 11. 10. 2001. našao u (danas već srušenom i zaboravljenom) bečkom klubu Planet Music.
Zapravo, grupi nije uspio veliki met da osvoji srca širih masa, pa njezina daljnja sudbina bilježi prilično velike vremenske razmake između pojedinih izdanja albuma. Ako tome pribrojiš još muke koje su grupu pekle zbog nestabilnosti postave, na kraju dolaziš do zaključka da je pravo čudo što Vanishing Point uopće nastavljaju karijeru. Kako god, evo, tu je šesti studijski album grupe »Dead Elysium«.
Velika vrijednost današnjih Vanishing Point je u tome što se u postavi nalaze dva temeljna člana njihova lika i djela, koji su jamac održavanja umjetničkog kredibiliteta grupe kroz sve albume, pa i novi. To su izvrsni vokalist Silvio Massaro i gitarist Chris Porcianko.
»Dead Elysium« je sve što zapravo očekuješ od Vanishing Point. Da. I u nostalgičnom smislu. Ako grupu poznajete i naklonjeni ste joj, onda nećete više gubiti vrijeme čitanjem ovog spisa. Bend je opet ultra glazbeni, vrhunce atmosferičnosti i bombastike traži i razvija u grabežljivim vokalnim napjevima, a glavni kolovođa svega što se događa svakako je izvrstan vokal Silvija Massara, koji i nakon skoro 25 godina djelovanja grupe još uvijek održava izniman pečat i prodornost. Ne gura bezuvjetno u visoke visine, ali razvija izuzetno dopadljivu snagu, autoritativnost i privlačan vokalni karakter, koji takav križanac power i prog metala, kao što su Vanishing Point, naprosto treba. Zamisli za usporedbu nekoliko grupa koje se utječu elementima progresivnog metala, a istodobno sve stavljaju na ultra glazbenost i bombastiku, kao npr. Evergrey, Circus Maximus, Pagan’s Mind, Pyramaze, pa čak i kasniji Angel Dust. Upravo spomenute, uz izuzetak posljednje, same su skandinavske grupe, vjeruj mi. Vanishing Point zvuče vrlo »europski«, iako su Australci. Starinski, danas naravno već pomalo zastarjelo, ali ljupko tradicionalno, pa će ovaj album provjeriti ponajprije godišta između 1975. i 1985., koja su početni albumi grupe uvjerili.
Tamo do uključivo glazbeno izuzetno zarazne Free, album teče iznimno zaraznо i s visokom dinamičnom protočnošću i zaletom. Razvija lijepu idejnu razigranost. Gitarski fraze su prilično nabrijane i nazubljene, a album je tvrd. U produkcijskom smislu najtvrđi album karijere grupe, a integracija klavijatura zapravo se brine za kontrastiranje dramskog teatra i raspoloženjskih stanja. Chris Porcianko je u novom članu i gitaristu Jamesu Maieru pronašao izvrsnog i ravnopravnog kompanjona, a album je nabijen šuštavim solističkim eskapadama u mid-eight pasažama i, kako rečeno, opterećenom distorzijom koja djeluje ugodno razorno.
U drugom dijelu albuma album se češće »progresivnometalno zaglavi«, što pomalo rahlja njegovu prilično predvidljivu narav komponiranja, iako bi čovjek poželio da je takvog isprobavanja više na novom izdanju. No očito je »Dead Elysium« za grupu u prvom redu bio test preživljavanja. Opstanka, ili kako bi rekao mudri starac Slovenaca Primož Trubar: »Stati inu obstati!« Taj zadatak su Vanishing Point s »Dead Elysium« odradili sa zahtijevanom odlikom i u stilu iskusnih starih mačaka, koji su povrh svega bili i idejno vrlo dobro opremljeni da postignu svoj cilj i složе album prvoklasnog priključka starijim studijskim dostignućima. Novi album Vanishing Point “Dead Elysium” nastavak je priče od točke na kojoj je stao prethodnik “Distant Is The Sun” (2014). Nadajmo se da na sljedeći album neće trebati čekati više od tri do četiri godine i da će grupa poslužiti barem s blažim umjetničkim odmakom. Zrelosti i iskustva, pa i talenta, za nešto takvo sigurno joj ne nedostaje. Pogotovo s obzirom na hrabru novu ekipu, koja je pronašla prave veze i silnice međusobnog kreativnog djelovanja. Dobrodošli opet doma, dečki!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Dead Elysium (7:01)
2. Count Your Days (6:15)
3. To The Wolves (5:56)
4. Salvus (5:16)
5. The Fall (5:21)
6. Free (7:15)
7. Recreate The Impossible (5:58)
8. Shadow World (4:36)
9. The Healing (6:02)
10. The Ocean (6:01)
Postava:
Silvio Massaro – vokal
Chris Porcianko – gitara, orkestracije, prateći vokal
James “Bushy” Maier – gitara
Adrian Alimic – bas gitara
Gaston Chin – bas gitara
Damien Hall – bubnjevi
Jennifer Borg (Divine Ascension) – gostujući vokali
