Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum: četvrtak, 21.03.2019
Kod islandskog sastava Solstafir isprva je djelovalo da će biti samo još jedan bend koji će se izgubiti u poplavi post-metal/rock skupina. Solstafir su nedvojbeno pokazivali potencijal s islandskim melosom, koji je izražen i tekstovima i glazbom, ali prošlo je dosta vode prije nego što su izašli iz prosjeka. Zadnjih godina dogodio se skok i počeli su puniti dvorane. Popularnost se vidjela i na festivalu Metaldays. Još 2013. svirali su pod vrućim suncem, a idući put već su dobili bolji termin, u kojem se bend mogao pokazati u boljem svjetlu.
Koliko su Solstafir zapravo dobili, može se realno pokazati tek klupskim nastupom. Povratak benda bio je najavljen za Kino Šiška, što je više nego dobar pokazatelj. Kino Šiška je ionako odličan izbor za atmosferičnije i zasanjanije bendove.
Solstafir su sa sobom poveli i gudački kvartet, za što je veliki oder Kina Šiške više nego prikladan. Svoj repertoar odlučili su predstaviti u dva dijela. Dakle, nešto što na festivalima ne dolazi u obzir. Euforija fanova ovoga je puta svakako bila opravdana.
Islandski sastav otvorio je skladbom Náttmál, koja je jedan od boljih reprezentativnih primjera post-metalske svirke. Početak je spor, ali se stupnjevanjem skladba razvija. Distorzijom dobiva sve više snage, dotakne se čak i black metala, što su Solstafir u svom ranom razdoblju i svirali. Prvi dio koncerta bio je usmjeren na materijal s posljednja dva albuma, tako da još nije bilo pravih favorita. Sam nastup u prvom je dijelu bio uvjerljiv. Vidjelo se da su Solstafir htjeli ispasti autentičnije kad su na turneju poveli još i gudački kvartet, koji je zvučnu sliku tijekom koncerta osjetno obogatio. Od rasvjete se moglo očekivati više, no Solstafir su se tu radije usmjerili na minimalizam, time su naglasili da njihova glazba neće ići u nekakvo pretjerivanje.
U drugom dijelu odsvirana je i poneka starija skladba, ali tu nije bilo nekih ekstrema. Solstafir su zadržali crvenu nit držeći se stila po kojem su i prepoznatljivi. Smirenost je bila naglašena emocionalnim vokalom, koji na islandskom jeziku daje neku posebnost. Puno je pridonio i klavijaturist, koji je smirenim, efektiranim gitarama dodao još jednu nijansu više. Ni udarnosti nije manjkalo. Skladbom Lágnætti bend se jako razigrao, glasnoća je bila veća, a intenzivnost je dosegnula vrhunac.
Bend je tijekom samog koncerta prilično malo komunicirao s publikom. Duži obraćanje bilo je kad je vokalist progovorio o depresiji i samoubojstvu, što je posljednjih godina poprilična problematika. Jedan od vrhunaca večeri bila je skladba Fjara, kojom je bend nakon izdavanja stekao puno slušatelja. Riječ je inače o još jednoj melankoličnoj skladbi, u kojoj jako ističe melodija, koja predstavlja bit skladbe, a ujedno i ono što kod benda najviše privlači. Za završni dio Solstafir su odlučili radije ostati na odru. Skladbom Kukl u prvi su plan došle klavijature, emocionalnost je dobila opet drukčiji prizvuk. Za sam kraj Solstafir su odsvirali još skladbu Goddess of the Ages, koja je svojom epičnošću dosegnula vrhunac islandskog melankolizma.
Solstafir su svojim nastupom nedvojbeno uvjerili. Moglo se očekivati bolju rasvjetu i više projekcija za potenciranje atmosfere, ali uz trenutačnu prepoznatljivost i Solstafir imaju ograničen budžet. Može se očekivati još puno, ali zato će Solstafir morati doseći još veću publiku.
Islandski sastav Solstafir u Kinu Šiška s dva je seta odlično predstavio melankoličnost, atmosferu i glazbenu dovršenost. Pokazanim se čini da će bend nastaviti rasti, no za to će ipak trebati uložiti još nešto truda.
autor: Primož Novak
fotografije: Robi Zupančič
fotografije: Aleš Podbrežnik
