Lokacija: Amfiteater Camerini / Piazzola sul Brenta (Padova) / Italija
Datum: 08.07.2010
Prošli petak raspoloženo je društvo RockLine ekspedicije opet krenulo prema Italiji. Lokacija nam je već bila poznata: središnje dvorište amfiteatra Camerini, usađenog u spokojno srce gradića Piazzola sul Brenta, koji ove godine zaista ne štedi na ponudi odličnih koncertnih događaja. Razlog za ponovni “talijanski izlet” ovaj se put krio u nastupu Marka Knopflera, glavni pokretač službeno nikad preminulih Dire Straits naime se spustio niz brdo do padske nizine. Živog i zdravog uhvatili smo ga baš iza zidina amfiteatra Camerini.
Knopflerov posjet Padovi za razliku od našeg zadnjeg susreta s njim u Udinama prošao je u malo mirnijem tonu. Markovo raspoloženje bilo je odlično, okrunio ga je iskrenim kontaktom s publikom, kojoj na samom početku večeri nije zaboravio uputiti nekoliko usputnih opisa neusiljenog oduševljenja koje mu se tradicionalno javlja pri svakom posjetu Italiji. Tko bi mu zamjerio, amfiteater Camerini naime je prelijepa lokacija, zapravo skrojena po mjeri kitaristovu profinjenom glazbenom izrazu. Knopfler je većinu večeri presjedio na vrtljivoj stolici (sam je u šaljivom tonu dodao da sjedeći mnogo bolje vidi). Poznato je da ga već duže vrijeme muče problemi s leđima, pa je bio prisiljen tjelesnu aktivnost na pozornici svesti na minimum. Pri čestoj izmjeni gitara (Mark jednu šesterožičanu prijateljicu zamijeni drugom gotovo nakon svake skladbe) pomaže mu uslužno pozorničko osoblje.
Zvučna slika bivšeg “mainmana” Dire Straits danas je sve prije nego simultanka glazbenog majstora, ponajprije je riječ o timskom radu osmorke s jasno raspoređenim ulogama. Mark Knopfler je countryjaštvo proteklih godina na posljednjem albumu “Get Lucky” zamijenio ležernim istraživanjem čari otočke folk glazbe, pritom se više nego ikad prije oslanja na glazbeni doprinos pratećeg sastava. U hvatanju folkovskih motiva i gnječenju istih u prepoznatljiv zvučni oblik sudjeluje skladno orkestrirano šareno društvo instrumenata, od violine, kontrabasa, flaute do simpatično udomaćenog zvuka harmonike. Oslanjajući se na bogatu zvučnu opremljenost pratećeg sastava, kitarist je stalno izazivao dijaloge, puno prostora je primjerice ostavljao puhačkoj sekciji, s kojom se najradije upuštao u opušteno razvučene rasprave. Na vrhuncima svih tih poigravanja Knopfler je razvijao svoj prepoznatljivi minimalizam, koji se uvijek iznova čini poput neiscrpnog izvora glazbene čarolije i intimnih osjećaja. Uz očaravajuću kitarsku igru bili smo spremni oprostiti čak i trenutačno poprilično smetajuću hrapavost njegova glasa, koja se tijekom godina bezobrazno uvukla među debele slojeve melankolije i tuge.
Mark Knopfler je višetisućnoj publici predstavio vrhunce svoje solističke glazbene karijere, nije smjelo izostati ni nekoliko trenutaka s aktualnog albuma, a uz to je naravno dodao i pomalo predvidljivo prekopavanje po nasljeđu Dire Straits. Ako se na trenutak prvo zaustavimo baš kod potonjih. Mark je predvidljivo posegnuo za “Telegraph Road”, “Brothers In Arms”, “So Far Away” te naravno “Sultans Of Swing”, koja je od spomenutih zazvučala daleko najrezerviranije. Ostatak se sveo na rutinsko oživljavanje nostalgičnih uspomena. Oduševila je ponajviše interpretacija materijala iz razdoblja nakon Dire Straits. Uz već uobičajene “What It Is”, “Hill Farmer’s Blues” i “Sailing to Philadelphia” Mark je razbacivao poslovičnim sjajem kitarske igre, koja se uporno bacala na boje sentimentalnosti.
Vrhunce koncertnih nastupa Marka Knopflera već odavno ne treba tražiti u podgrijavanju starih stvari, bez obzira na to koliko prašine oduševljenja i emocija one podignu, nego u svježim autorskim pristupima, koji danas iz glazbenika na pozornici iscijede neusporedivo više prave životne energije. Večernje druženje s legendom iza zidina središnje koncertne lokacije sada već domaće Piazzole sul Brente poslužilo je upravo potvrdu te činjenice. Koncerti Marka Knopflera nedvojbeno ostaju jamstvo odličnog glazbenog iskustva, koje bi si svaki glazbeni sladokusac trebao priuštiti barem jednom godišnje.
autor: Daniel Pavlica
fotografije: Mojca Perdih
Setlista:
1. Border Reiver
2. What It Is
3. Sailing to Philadelphia
4. Coyote
5. Prairie Wedding
6. Hill Farmer’s Blues
7. Romeo & Juliet
8. Sultans of Swing
9. Done With Bonaparte
10. Marbletown
11. Monteleone
12. Speedway at Nazareth
13. Telegraph Road
—dodatak—
14. Brothers in Arms
15. So Far Away
16. Piper to the End
