Izvođač: Kwoon
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2009
Trajanje: 50:38
Ocjena: 4.1/5
Postrockerski žanr je, baš kao i većina onih koji u rock glazbi traže nešto više, iznimno zanimljiv, raznolik i zasigurno vrijedan istraživanja. Bez problema ga se može ubrojiti u progresivnu glazbu, u glazbu koja je više od nekoliko akorada, ponavljajućih distorziranih rifova i klišejiziranih tekstova. No post rock ipak snažno odstupa od prosječnog progrockerskog koncepta, čime si osigurava prepoznatljiv zvuk i osebujan karakter. Jedna od trenutačno najodjevnijih grupa takve vrste je primjerice Mono, japanski kvartet koji je nedavno posjetio Sloveniju, kao i Russian Circles, koje smo ove godine mogli čuti uživo. Uostalom, tko ne zna grupe poput Sigur Ros, Godspeed You! Black Emperor, 65DaysOfStatic, Mogwai i Ulver?
U istu domenu svih prethodno nabrojenih bendova zasigurno spadaju i Kwoon, francuski postrockeri. Sedmeročlanu postavu uz ljubav prema glazbi veže i zanimanje za sve nadnaravno te, sudeći po imenu benda, za borilačke vještine (kwoon je naime kineska riječ za prostor za treniranje borilačkih vještina, poput primjerice japanskog dojoa). Bend je nastao još 2006., a iste godine samostalno su objavili i prvijenac “Tales and Dreams”. Album je bend odnio u nebo, jer je Kwoon izuzetno brzo skupio zavidan broj obožavatelja kojih je sve više. Njihova je glazba predstavljala sve najbolje u post rocku, u kojem se bend usredotočio prije svega na ambijent njihove glazbe. Uspješne se formule držali su i tri godine kasnije na drugom albumu, “When the flowers were singing …”, koji je, baš kao i “Tales and Dreams”, izašao u samoizdanju.
“When the flowers were singing …” je tako klasičan postrockerski ambijentalac koji se traži kroz floydovsku klavijaturističku pozadinu uz prilično karakteristično bubnjanje post rock ere, mistične muške i ženske vokale, raznoliko i iznad svega ugodno drugačije udaranje po gitarskim žicama (uz povremene rifove) te dodatne neuobičajene instrumente (violončelo) koji doprinose mračnijem ugođaju. Kwoon je i jedan od rijetkih post rock bendova koji je posegnuo za vokalom; štoviše, izmjenjuju se muški i ženski vokal, što je svakako ugodno iznenađenje. A kad su i muški i ženski vokal usklađeni s glazbom, postignu cilj koji si glazba zadaje i dočaraju željeni ugođaj, slušatelj teško može tražiti išta više.
Kwoon doduše ni ovaj put ne otkriva toplu vodu i “When the flowers were singing …” nije baš prekretnica u današnjoj glazbi, no ostvarenje je više nego solidno i svakako dobrodošlo. Bend prije svega pokazuje drugačiji pristup glazbi, a svoje najveće adute stavlja već u sam intro, nazvan “Overture”. Gotovo dvominutno lepršanje sedmorice glazbenika odvodi nas u posve osoben svijet, u kojem nas bend drži sve do kraja ploče, koja završava skladbom “Ayron Norya”. Album bismo lako svrstali među konceptualne, iako na prvi pogled nije tako. Lirski svakako ne, jer vokal tamo gdje se doista pojavljuje ima zadaću dolijevanja ulja na vatru ambijenta, a ne dublju poruku. No samo muziciranje, sama glazba toliko je snažna, toliko povezana kroz cijeli album da bi se lako moglo raditi i o medleyju ili samo jednoj skladbi, što ne bi bilo neobično za ovaj žanr.
Zanimljivo je i kako su glazbenici postigli tu konceptualnost albuma. Jer unatoč tome što se skladbe stilski međusobno snažno razlikuju, čine cjelinu koja ima i početak i kraj i sve što ide između. Među skladbama nalazimo čak i nekakve recitale, poput “Frozen Bird”, puno je “razgovora” između muškog i ženskog vokala, čime vokal opet ima prednost pred instrumentima, a naravno ima i pjesama koje imaju primjesu popularne glazbe i namjeru ubrati i nešto komercijalnog uspjeha, što se vidi kod skladbe “Schizophrenic” (što naravno ne znači da je skladba loša). Lijepo je i čuti engleski bez prevelikog naglaska, jer nikad ne bih rekao da je bend francuski (kad bih sudio isključivo po vokalu).
Kwoon tako i drugim albumom jedri dobro zacrtanim putem koji je započeo 2006. Unatoč odličnoj podršci bend je i dalje bez izdavača, no to će se zasigurno uskoro promijeniti, jer njihova glazba jednostavno ne može proći nezapaženo. Post rock naime drže iznad vode, a istodobno je njihova glazba jednostavno slušljiva, jer stvorenom ugođaju nema se što prigovoriti – u tome su “kwoonovci” jednostavno majstori. Neću reći da je njihova glazba savršena, no pod dojmom slušanja album mogu samo pohvaliti; kritike bih teško našao, dalje je tu samo stvar ukusa. Na obzoru je tako još jedan bend koji će stvoriti još snažno ime, ime koje će biti upisano uz sve velikane post rocka.
Postava
Sandy – vokal, gitara
Olivier – gitara
Julien – gitara
Yoann – bas gitara
Ellen – violončelo
Nelson – klavijature
Cyrille – bubnjevi
Produkcija
Sandy Iavallart, Amaury Martel
Popis skladbi
1. Overture (1:53)
2. Great Escape (5:29)
3. Frozen Bird (6:19)
4. When The Flowers Were Singing… (5:32)
5. Memories Of A Commander (4:10)
6. Schizophrenic (5:41)
7. Back From The Deep (3:23)
8. Labyrinth Of Wrinch (4:54)
9. Ayron Norya (10:29)
10. Untitled (4:48)
