Izdavač: Celinka
Godina izlaska: 2012.
Produkcija: Aldo Ivančič
Trajanje albuma: 38.32 min
Žanr: tango
Iako s malim zakašnjenjem, ipak. Ovaj uradak nedvojbeno zaslužuje svu pozornost. Riječ je o sudaru standarda tanga, točnije argentinskog tanga, s europskim prihvaćanjem i doživljajem tog žanra. Odakle bi drugdje i mogla pritjecati ideja za nešto takvo nego iz Slovenije? Vesna Zornik, koju svi znamo kao pjevačicu domaćeg slobodnog folk sastava Katalena, odlučila se za iznimno hrabar potez, koji je uz prave, profinjene, oprezne i nadasve inteligentne aranžerske zahvate ispratio na put samostalni studijski album »TangoApasionada«. Riječ je dakle o albumu prearanžiranih standarda tanga, koji se sada blistaju u osebujnom glazbenom ruhu, a vodilja im je prepoznatljivi vokalni pečat Vesne Zornik.
Zadatak pretakanja svih ideja koje su odzvanjale u Vesninoj glavi nije bio lak. Ime Aldo Ivančič ime je koje se, možda, smatra najvećim majstorom elektroničke zvučne produkcije u Sloveniji ovog trena. To se ime samo od sebe nudi u ulozi idealnog spasitelja na albumu »TangoApasionada«. Rezultat rada osebujan je spomenik slovenskom prihvaćanju poante tanga, koji je u prvom redu ogledalo Vesnine srčane pripadnosti žanru, njezinih bogatih iskustava stečenih suradnjom u različitim projektima i u korelaciji s raznim umjetnicima na slovenskom prostoru, kao i u matičnom sastavu Katalena. I naposljetku, a prije svega , valja premotati vrijeme unatrag, kad je Vesna već provjereno koketirala s tangom kao nasljeđem. To je dokumentirano u obradi skladbe A Las Cinco De La Tarde za predstavu Don Kihot, koja je našla mjesto i na albumu »TangoApasionada«. Riječ je dakle o novom razvojnom koraku Vesnine umjetničke duše, koji je bio odmjeren posve prirodno.
Središte cijelog »TangoApasionada« univerzuma dakle je nastup Vesne Zornik. Očito se u odabranoj ulozi odlično osjeća. U dahu kabaretske šansone Vesna vodi slušatelja, u sjaju sofisticiranog vokalnog koračanja, osjećajne razdražljivosti i podrhtavajuće milujuće mimikrije slatkogorkog iskušavanja ranjivosti srca do osjećaja zaljubljenosti, kroz album »TangoApasionada«, samouvjereno lagano, a njezina punokrvno osjećajna interpretacija slušatelju ostavlja duboko opipljiv dojam, sažeto natopljen pretakanjem iskreno podastrtih emocija u stihovima. Južnoamerički je temperament poslovično vruć. Nikakva novost, zar ne? Tekstovi su dakle usmjereni isključivo na srčanu bol i ne podnose racionalizirane izlive. Ispijanju opojnog eliksira iz čaše opterećene valovitom gorljivošću putenog erotizma dakle nećete moći pobjeći. Vesna je izvrsna u stupnjevanju dramskog elementa kroz stihove, koje slika s razigranom dozom strastvene dinamike . Što je, tu je. Španjolski je jezik u tom smislu njezinoj interpretaciji naprosto skrojen po mjeri. Tango De Lengue primjer je optimalnog albumskog suživota Vesnine vokalne strasti, španjolskog jezika i tango melosa.
Među svim skladbama najmanje uvjerljivo zvuči aranžman skladbe Libetango – za original »crne antilope« Grace Jones. Obrada ni u čemu nije pogrešna, naprotiv. Zadržava slikovitost i uvjerljivost uratka. Međutim, uporaba engleskog jezika u ovoj se skladbi ne veže tako intenzivno u žanrovski spoj tango glazbe kao u ostalim točkama albuma »TangoApasionada«, koje vodi španjolski.
S jedne se strane elektronski prizvuk, koji se druži sa slatko izvirućim ritmovima vrućeg latino temperamenta, smisleno veže uz prošle eksperimente sastava kao što su Gotan Project, pa čak i Portishead (recimo skladba poput Glory Box – pogotovo ako skladbi oduzmeš distorziranu gitaru u refrenu), no to je tek daleka paralela, koja je ipak dovoljno istaknuta da na albumu »TangoApasionada« zna probuditi zanimanje i kod ljubitelja spomenutih sastava. Produkcija Alda Ivančiča, koja uključuje i ukrašavanje dodatnim softverskim uzorcima (Noche Transfigurada), ovu dosjetku produbljuje kroz cijeli album. Pritom su »mali trikovi« velikih majstora, kao što je među ostalim podlaganje osnovnog ritma podritmičnim zvučnim efektom oponašanja zvuka kastanjeta (Noche Transfigurada), iznimno dobrodošli potezi, koje majstor Ivančič spretno implementira u aranžmansku zamisao pojedinih točaka. Spomenuti (izlazni) »elektronski« prizvuk produkcije, koji se u izdašnoj mjeri oslanja na uporabu softverskih uzoraka i klavijaturnu pratnju, u odabranim melodijama odlično vezan uz Vesnin vokal, često stvara osjećaj pop zaraznosti, zato je u ovom slučaju riječ o lako dostupnom albumu, koji bi svojom srčanošću trebao zadobiti naklonost šire glazbene mase (barem) u Sloveniji.
Por Una Cabeza u prijelaznom napjevu, koji vodi refren natrag prema kitici, nudi moguće dosjetke aranžerskih rješenja s glazbenom podlogom melodrama španjolske filmske produkcije, što u nastavku albuma ne skriva ni nježni melankolični patos dijaloga violine i Vesninog vokala u skladbi Vuelvo Al Sur. Srednji instrumentalni dio ritmički je podložen softverskim uzorkom, koji budi dojam kao da je u tango formu udahnuo drevne »1983-84« zvučne trikove Depeche Mode, no to naravno ne stupa u prvi plan, jer mu primat oduzima solo violine, koji spomenuti zvučni efekt »prikriva«. U ovoj se skladbi u samoj kitici nalazi više prostora i za gitaru, koja tako kontrastno naglašava ritmičku figuru skladbe, a dodatni gitarski instrumenti (u zvučnoj slici u pozadinu priljubljeni »wah-wah solizmi«) iznimno poželjno nadograđuju dinamički razvoj same skladbe, kao i albuma. Klasicizam tango škole na albumu je u najvećoj mjeri sačuvan upravo u završnoj skladbi albuma, već spomenutoj A Las Cinco De La Tarde, koja je navodno starijeg podrijetla. Ona posjeduje najviše organskog tena u dijalogu instrumenata na relaciji usporene forme ritma i vodećeg aranžmana za klavir, koji se maksimalno razbuja kroz skladbu. Ta je skladba stoga, s obzirom na svoju supstancu, namjerno postavljena na kraj albuma.
»TangoApasionada« jedinstven je dokument. Simbolično sažima reaktivnu gipkost samog odzivanja intelekta glazbene umjetnosti u slovenskom (a time i u širem europskom) prostoru na fenomen argentinskog tanga kao nasljeđa, koji na takav način doživljava osebujnu i neponovljivu formu na europskom tlu. A ovaj uradak dokazuje da je slovenski glazbeni intelekt vrlo širok, a njegove posljedične reakcije na izvornu poruku tanga vrlo gipke. Vesni je s društvom uspjelo podastrijeti formu tanga u svemu iznimno uvjerljivo na nov i drukčiji način. U takvom glazbenom ruhu ta forma zvuči svježe, posebno, jedinstveno. Središnje smještena izvrsna vokalna kolizija Vesne s jezgrom tango glazbe ne bi nikako nosila takve posebnosti da joj u studiju nisu pri ruci stajali izvrsni i iskusni glazbenici, koji su s Vesnom već surađivali u prošlosti. Među njima se osobito ističe doprinos profinjene budnosti Alda Ivančiča.
U tom smislu nadajmo se da se Vesna kod sličnih pothvata u budućnosti neće zaustaviti i da će »TangoApasionada« dobiti svog (karakterno bliskog) nasljednika. Prostora za ovakvo izazovno milovanje ušiju mnoštva naime ostaje napretek. Pogotovo ako pomislimo da žanrovske provalije između portugalskog fada, kakvim ga sažima trenutno na planetarnoj sceni vruća Mariza, i nisu više tako daleko. Naravno, ovdje je riječ o potencijalnim opcijskim natuknicama. Tko zna, možda se srčana širina u ljubavi prema općoj planetarnoj glazbenoj folklori Vesne Zornik sa sljedećim uratkom zaustavi upravo tamo.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
1. Malena (02:54)
2. Cada dia (02:28)
3. Tango De Lengue (02:57)
4. Querer (04:20)
5. Libertango (04:16)
6. Paciencia (04:05)
7. Noche Transfigurada (03:01)
8. Por una Cabeza (04:44)
9. Vuelvo al Sur (04:07)
10. A las cinco de la Tarde (03:34)
Postava:
Vesna Zornik – vokal
Aldo Ivančič – programiranje ritmova
Ana Duša – prateći vokal
Andraž Mazi – gitare, banjo, dobro, pedal steel
Erik Marenče – klavijature
Metod Banko – prateći vokal
Nikola Matošič – kontrabas
SURADNICI:
Adonai Meru – vokal
Boštjan Gombač – truba, vokal
Davor Herceg – klavir
Marko Turšič – drugi kontrabas
Oksana Pečeny – violina
Polona Janežič – pljesak
Ricardo Delgado – drugi kontrabas
