Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Gilbert, Paul
Izdavač: Provogue Records
Izlazak: 15.10.2012
Trajanje: 67:37
Ocjena: 4/5
Paul Gilbert ne bi bio Paul Gilbert da nas ne iznenađuje. Skrenuti genij, jedan od najbržih i uopće najzanimljivijih gitarista rock ere, nadalje čovjek koji iza sebe ima blistave komercijalne uspjehe s Mr. Big i koji ne skriva agresivne ekscese kad u prvi plan stupe njegovi Racer X, ujedno je i čovjek koji tek samostalnim radovima otkriva svoju pravu glazbenu širinu.
Zabava, ili u Gilbertovu slučaju radije iskrena »zajebancija«, oduvijek je bila prvo vodilo uradaka Paula Gilberta. U tom pogledu možeš strpati Gilberta u isti koš sa Satrianijem i Vaijem. Ali samo u tome. I kad promatraš Gilberta na pozornici, jasno je da mu je sviranje gitare prije svega čista zabava. Ako u tome ne nalaziš smisao, radije se instrumenta ne dotiči. Nemoj ga ni gledati. No budući da smo od Paula Gilberta navikli na ekstremno brzu preciznost u sviranju gitare, koju čovjek prije ili kasnije isporuči na svakom studijskom izdanju, »Vibrato« je utoliko veće iznenađenje, jer se Paul novim albumom odlučno udaljio od onoga što bismo od njega očekivali, i nakon posljednja dva studijska izdanja »Fuzz Universe« (2010) i »Silence Followed By A Deafening Roar« (2008) – s oba spomenuta albuma Paul je gostovao i (ukupno dvaput) u Ljubljani.
Na »Vibrato« se Paul ne predstavlja kao nepobjedivi gitarski superheroj i/ili obvezatni metalski bjesomučnik pod kojim pucaju gitarski vratovi i koji, kad se pogleda s gitarskim pojačalom, sve stavlja na broj 10. Okrenuo se korijenima. Jazz rock fuziji, prožetoj bluesom i funkom (naslovna skladba)! Molim? To ipak nije aktualno! Hvala bogu. Nije to baš Gilbertov osnovni »špura« glazbenog izražavanja, pogotovo ako albumu dodaš izrazitu primjesu blues glazbe, ali svejedno. Majstor je majstor. A takav se majstor može okušati u svemu. Može svirati što god. Gilbert je prilagodio sve točke novog albuma tako da se osjeća da ih sviraju njegovi unikatni prsti. Nitko drugi. I iz svih tih pokušaja približavanja energijskoj vibraciji dobrih starih vremena, kad su Zemljom lomatali Frank Zappa (na Zappa trikove, križane s melodijom The Beatles retorike, podsjeti već otvarajuća »Enemies In Jail« ili vokalne linije naslovne skladbe), Mahavishnu Orchestra, Return To Forever ili čak Jeff Beck u svojoj »Wired« fazi, idejno uvijek uvjerljivo pronicljivi Gilbert kao prekaljeni aranžer iz rukava je opet izvukao pobjednički poker asova te iz priče o »Vibrato« izašao kao pobjednik.
»Vibrato« je izrazito opušten, zabavno nestašan uradak u kojem se Gilbert u prvom planu prepušta iskonskim osjećajima i stvaranju »punovibrantnih« raspoloženjskih stanja. »The Pronghorn« među izazovima nove ploče djeluje kao točka najpustolovnije otvorenog duha, gdje je jazz simbolike toliko da se skladba razvija posve nepredvidljivo i s dašom spontanosti. Prizovite iz sjećanja spontane jam točke s Gilbertom na koncertu 2010. u Ljubljani i jasno će vam biti na što ciljam. Već na turneji »Fuzz Universe« bilo je jasno kamo Gilbert cilja sljedećim uradkom. Na kraj albuma »Vibrato« dodane su tri obrade, i to koncertne verzije. Sve tri bile su uključene i u repertoar koncertnog nastupa Paula Gilberta u Ljubljani 2010. Dakle, izvodio ih je u sklopu svoje turneje »Fuzz Universe«. »Roundabout« je obrada originala grupe Yes (veza vokalnih harmonija uz pomoć Tonnyja Spinnera djeluje superiorno), u novoj autorskoj »Rain And Thunder And Lightning« osjete se čak utjecaji preigravanja Yes klasike. Zatim je tu preradba »I Want To Be Loved« Willieja Dixona i za kraj AC/DC klasik »Go Down«, koji je izdanjem albuma »Vibrato« postao vjerojatno najpreciznije odsvirana verzija te skladbe u sunčevoj galaksiji.
Točka koja će zadovoljiti one koji vole ostati zapanjeni brzinom Paulova sviranja ili je zapravo tražite, uhvaćena je u »Put It On the Char«. Ona je implementirana i s najvećom razigranošću upotrebe različitih gitarskih tehnika, koja mora obradovati i najzahtjevnije »gitarske profesore«.
»Blue Rondo A La Turk« među točkama albuma zasigurno odskače. Zafrkantska puna mjera na vrlo učinkovit način budi sjećanja na skrenute eksperimentalne izlete diskografskog kataloga Paula Gilberta kao npr. »Aligator Farm«. Tu se Gilbert usredotočio na tradicionalni narodni melos, koji bi trebao biti domaće prijazan ušima stanovnika Azerbajdžana ili/i Gruzije, i prenio ga u ekstremnu fuziju eksplozivne komedije znamenite biblije gitarskog sviranja, koju je kroz sve godine aktivnosti naravno razvio posve sam. Riječ je inače o standardu američkog jazz pijanista i skladatelja Dava Brubecka, koji je Gilbert odlično okrenuo naglavačke i prilagodio sebi svojstvenom duhu pustolovnosti gitarskog sviranja.
Riječ je o kompaktnom uratku u kojem se Gilbert predstavlja ne samo kao ultimativni gitarski »sjekač«, nego i kao vokalni interpret. »Vibrato« ne poznaje fragmentarnost i eksperimentalne izlete u čudaštva glazbenih sfera. Prizemljen je uradak u kojem Gilbert radije oprezno odmjerava i raspoređuje broj udarenih nota nego da njima tuširao slušatelja. A to je velika prednost, jer donosi golemu dostupnost, slušljivost, a ujedno vodeći motivi isporučuju još više zabave i još intenzivnije dotiču slušatelja. Kao što je inače značajna iskaznica novog uratka njegova slikovita jazz-rock fuzionistička razigranost, tako je s druge strane učinkovito vežu melodije vokalnih linija, koje Gilbert polaže posve suvereno i uratku održavaju kompaktnost. Ne smijemo zaobići odlično djelovanje ili kar kobno privlačnu kemiju partnerske veze Paula Gilberta i njegove životne družice Emi Gilbert, koja se brine za briljantno sviranje klavijatura. Klavijature su primjerice važan graditelj glavnine energijske topline koju u sebi nosi vibracija erotogene blues točke Bivalve Blues. Gilbert zna biti osjećajan. Zna smiriti svoj bijes nakon eskalacije mora notnih crtovlja. Iako ne dostiže sofisticiranost blues majstora, Gilbert djeluje suvereno i u sferi bluesa. U »Atmosphere on the Moon« pak je provjereno i maznuo nekoliko ideja prošlih smooth jazz & blues djela američkog kontinenta te ih okrenuo po svoje.
Zvučna obrada albuma »Vibrato« je živa, neizglađena, namjerno zaprljana. Mjestimice gotovo garažna. I godi. Gilbert se odlično uživio u vremena pionirstva glazbenih mudraca svemira i iz svog »unutarnjeg djeteta« opet izmamio najbolje što zna. »Vibrato« je odlično urezan i serviran album unikatne ekspresije »a la Gilbert«. Album urezan u suzvučju znamenite »gilbertovštine«, položen u slobodnotekuću zabavnu priču vibrantne dinamike razvoja događaja i visoke energijske protočnosti, koju nudi slobodarstvo fuzionističkih zahvata roka, bluesa, funka i jazza! Kao što takav puls informacije glazbenog svemira može osjetiti samo Paul Gilbert!
Postava
Paul Gilbert – gitara, vokal
Emi Gilbert – klavijature, prateći vokal
Tony Spinner – gitara, prateći vokal
Kelly Lemieux – bas gitara
Craig Martini – bas gitara, prateći vokal
Jeff Bowders – bubnjevi
Thomas Lang – bubnjevi
Produkcija
Paul Gilbert
Popis skladbi
1. Enemies (In Jail)
2. Rain And Thunder And Lightning
3. Vibrato
4. Put It On The Char
5. Bivalve Blues
6. Blue Rondo A La Turk
7. Atmosphere On The Moon
8. The Pronghorn
9. Roundabout
10. I Want To Be Loved
11. Go Down
