Izvođač: Grimes
Izdavač: Arbutus Records
Izdanje: year
Trajanje: 48:04
Ocjena: 4.5/5
Danas je izvođačima važniji pomp nego glazba. Što se više pune žute stranice, to se bolje prodaju njihovi albumi i ulaznice za koncerte. Postupci su plitki, jeftini i »običnom smrtniku« omogućili bi višemjesečni odmor u Polju, a glazbenike samo dodatno okite slavom, divljenjem i zaradom. Takvu su taktiku (nažalost) zgrabile ponajprije žene. Apsurdne boje kose, oskudna odjeća i skandali u privatnom životu odvlače pozornost od uvijek istih melodija, plitkih tekstova i teške oskudice originalnosti i kvalitete. U dvadeset i prvom stoljeću većina glazbenica postala je sama sebi svrha. U poplavi samopromocije i velikih grudi one koje bi zaslužile spomen ostaju bez medijske pozornosti i većih koncerata, ali neke ipak uspiju – upravo zato što su toliko drugačije od generički stvorenih Disneyjevih zvijezdica da nehotice stvore novi trend masne kose, dječačkih figura i vrećastih haljina. Nemoj me krivo shvatiti, nisam lezbijka ni feministica, ali rado slušam dobru glazbu. A Grimes nam je, usprkos tome što nikad neće osvanuti na naslovnici Cosmopolitana, nudi.
Claire Boucher, bolje poznata kao Grimes, napola je žena, napola robot, koja tvrdi da dolazi iz Kanade, iako je sumnjičimo da je na svijet doletjela iz neke druge galaksije. Na to upućuje njezina glazba, koja od početka stvaranja inovativno povezuje elemente svih već čuvenih žanrova, koji, kad djeluju zajedno, stvaraju nadrealnu simfoniju koja se unatoč zemaljskim komponentama čuje sve prije nego zemaljski.
Specifičan zvuk razvila je već 2010., kad je na prvom albumu Geidi Primes istraživala žanrove, ritmove i razsežnosti vlastita glasa. Dobro zamišljen debitantski projekt kvari samo pretjerana eksperimentalna nota, zbog koje je album previše eklektičan da bi kao cjelina mogao zadovoljiti širu publiku. Grimes je album opisala kao »naivan«, pri čemu joj možemo dati za pravo, jer je u njega nagomilala toliko zvukova i ideja da je crvenu nit njezine glazbene estetike iznimno teško pročitati. Unatoč manjkavostima albuma, autorica si je dobro učvrstila podlogu za daljnje stvaranje pjesmama kao što su Santigoldovski zvučna »Rosa« i baroknim duhom nadahnuta »Gambang«. Svaka za sebe zvuči odlično, svježe i taman koliko treba čudaško, no na istom se albumu međusobno suprotstavljaju i predstavljaju prevelik zalogaj za naša »zemaljska« uši. Put otkrivanja nečega što bi je razlikovalo od ostalih glazbenika uspješno je nastavila na drugom albumu, Halfaxa, koji je izdala iste godine, što dokazuje da joj ideja i inspiracije ne manjka.
Širu prepoznatljivost i odobravanje kritičara zaslužila je ovogodišnjim albumom Visions, na kojem je konačno otkrila svoj zvuk. U intervjuima je rekla da je ovaj put uz pomoć amfetamina radila i po tri dana zaredom, jer rado pritišće tijelo i duh do krajnje točke, budući da tada stvara najljepše pjesme. Njezin se način rada očito isplatio, jer je uspjela stvoriti svjež stil koji svoj intenzitet kroz trinaest predstavljenih pjesama samo pojačava. Otvarajući komad »Infinite Love Without Fulfilment« prožet je pozitivizmom i snažno izraženim elektroničkim beatom, koji se miješa s hipnotičkim glasovima, naglašen je i falzet, koji u elektroničkoj glazbi često zna ispasti usiljeno, a kod Grimes si uz danu pratnju teško možemo predočiti išta drugo. Svi elementi zajedno tvore nešto mistično, što prije nismo čuli. Žena koja je redefinirala indie i skriva se pod imenom tUnE-yArDs uvjerila me 2011. albumom Whokill da je to vrhunac koji alternativna glazbenica može postići (ako govorimo o posve novom pristupu i tako različitim melodijama), no Grimes me s Visions uvjerila u suprotno. Još je mnogo prostora za nove stilističke ispravke, koje je sama popunila miješanjem različitih žanrova, a koji za razliku od prijašnjih albuma nisu smetajući i nekompatibilni. To se pokazuje već na sljedećem komadu, koji trenutno slovi kao njezin najpoznatiji – »Genesis«. Ponovno se privlačna i optimistična klavirska melodija miješa s falzetom i snažnim beatom koji podsjeća na Aphex Twin, kojeg, usput, navodi kao jednog od svojih najvećih uzora. Istina je da se videospotom približava estetici Nicki Minaj i drugih MTV pop zvijezda, ali joj zbog osjećaja iskrenosti i privlačne čudaštvenosti to ne možemo zamjeriti.
»Oblivion« nastavlja istim tempom. Osjećaj da su se na svemirskom brodu srele Björk, tUnE-yArDs, Lykke Li i Crystal Castles pa odlučile snimiti zajednički album samo se pojačava, dok Boucherova vješto miješa glazbene karakteristike duba, dubstepa, RnB-ja i, da, barokne klavirske glazbe. Upravo miješanje žanrova iz »prošlosti« zvuči tako vrlo futuristički. To očito potvrđuje četvrta pjesma »Eight«, koja zvuči kao razgovor dvaju robota, kojeg kao protuteža prekida elektronički preuređeno pijukanje teksta. Svježe i dobrodošlo. Neobično, a da se ne trudi biti. Takvim uzorcima grubog s nježnim slijede i »Circumambient«, koja nas odnosi u osamdesete (dvadeset i prvog stoljeća?), eklektično psihodelična »Vowels = Space and Time« i »Visiting Statue«. Zanimljiva za slušanje je i »Be a Body«, koja spada među njezine najpopularnije i prikladno je sanjiva, a istodobno podržana robusnom elektroničkom podlogom; ukratko – za njezinu glazbu iznimno reprezentativna. I tekst je zanimljiv: »I close my eyes until I see, I don’t need hands to touch me… Be a body.«
Dubovski potkovana suradnja s Doldrums (koji, usput, zvuče kao Caribou na sedativima) preljeva se u pjesmu »Colour of Moonlight (Antiochus)« , koja među ostalim pjesmama ne predstavlja prevelik otklon od prethodno određenog osjećaja koji nas prožima uz njezine pjesme. »Symphonia IX (My Wait Is U)« nešto je što bi se lako čulo pri posljednjim izdasima afterpartyja techno zabave, a pritom bi među nesvjesno uspavanim sudionicima tražili mjesto na koje bi se sunovratili radi sna do kasnog poslijepodneva. Opuštajući osjećaj možete, provjereno, postići i sa slušalicama u vlastitoj sobi. S operom se zaigrava sljedeća pjesma, »Nightmusic«, koja brzo prelazi u hipnotički synthpop, pri čemu je Grimes pomogao kanadski glazbenik Majical Cloudz, čiji su neobični zvukovi dostupni na Soundcloudu. »Skin«, pretposljednji komad, samo je još jedan od vrhunaca albuma, koji je publiku oduševio svojom nezemaljskom nježnošću.
https://www.youtube.com/watch?v=55qcaq0ZNYg
Outrom »Know the Way«, koji inspiraciju crpi iz Satieove klasike »Trois Gymnopédies«, Grimes zaključuje pozitivnom energijom nabijen album, koji je na alternativnoj glazbenoj sceni srušio granice poznatog i svježom energijom uvjerio brojne koji su bili uvjereni da indie kao inovativan žanr umire. Unatoč odličnom albumu, u meni se budi strah da će se Grimes srušiti pod naljepnicom ‘hipster’, kojom je na internetu praktički bombardiraju. Istina je da je njezina glazba drugačija od svega što smo već čuli, da njezina prepoznatljivost još nije srušila granice Youtubea i da ćemo njezine komade rijetko čuti na radiju, a kamoli na MTV-ju; no to još ne bi smjelo značiti da je njezin glazbeni integritet muha jednodnevka koja će nestati čim naočale bez dioptrije zamijene kontaktne leće. Pjevačica je već lansirala novu liniju prstenja, koje je, prema njezinim riječima, nadahnula vulva. Držimo fige da će glazba ostati na prvom mjestu i da će nas dvadesetčetverogodišnjakinja uskoro ponovno očarati svojom maštom, a svoju koncertnu karavanu dovesti u našu blizinu. 20. kolovoza zaustavlja se u Münchenu, a trenutno nema ni traga ni glasa o bilo kakvoj mogućnosti kupnje aranžmana. Očito će se u Kongu gurati samo najveći slovenski obožavatelji ove ekscentrične glazbenice, a mi se nadamo da još nije iscrpila svoju maštu i da će prilika za posjet njezinu koncertu biti više – usuđujem se kladiti čak da će je ljetni glazbeni festivali 2013. spominjati kao jednu od nositeljica.
Postava
Grimes – vokal
Anna Akhmatova – tekstovi
Jasper Baydala – podloga
Sebastian Cowan – miksanje
Produkcija
Grimes
Popis skladbi
1. Infinite Love Without Fulfilment
2. Genesis
3. Oblivion
4. Eight
5. Circumambient
6. Vowels = Space and Time
7. Visting Statue
8. Be a Body
9. Colour of Moonlight (Antiochus) (ft. Doldrums)
10. Symphonia IX (My Wait Is U)
11. Nightmusic (ft. Majical Cloudz)
12. Skin
13. Know the Way (Outro)
