Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Grado / Diga Nazario Sauro / Italija
Datum koncerta: 13.07.2012
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 43,00€ (u pretprodaji) / 40,00€ (na dan koncerta)
Poseban se večer dogodio usred srpnja na talijanskoj obali nedaleko od Slovenije, u gradiću Grado. U ”naše” je krajeve stigao veliki Morrissey, utjecajni, obožavani i kultni ‘frontman’ engleskog sastava The Smiths, koji se raspao još prije dvadeset i pet godina. Važi za rijetko glazbeno ime suvremenosti koje je još za života dostiglo status ikone. Jedan je od najboljih tekstopisaca koji su ikad živjeli na ovom planetu. Njegovi su tekstovi prava poezija. Istodobno je realan i osjećajan. Njegova je lirika puna slika i izraza svakodnevnih boli i potresa, koje ispuni vječno aktualnim temama o smislu života, ljubavi, odbačenosti, usamljenosti, neshvaćenosti, društveno kritičnim temama itd.”Mozza” je čovjek koji razdvaja. Ili ga voliš ili ga mrziš. Ili osjetiš ili ne. Nema srednjeg puta. O njegovoj kontroverznosti već je mnogo rečeno. Ta kontroverznost nema puno veze s modernim, banalnim, brzo zaboravljivim ekscesima današnjih zvijezda. Riječ je o puno dubljoj problematici, koja ne tematizira samo fasadu ponašanja, nego se tiče prije svega odjeknulih društveno-socijalnih stajališta, koja svojom oštrinom i iskrenošću zarežu u još tako neutralne sfere postojanja. I neke osobnije teme (npr. ona o aseksualnosti, zbog ljubavnih razočaranja) dotaknu srce mnogih ljudi, koji se s njima itekako mogu poistovjetiti, pa makar samo na tren. Kako god, Morrissey je čovjek bez dlake na jeziku i upravo zato smetajući faktor u današnjoj glazbenoj industriji. Već godinu dana ne može naći izdavačku kuću koja bi mu bila spremna izdati već pripremljeni album. I na koncertu se osjetio taj iskonski temperament. Općenito se njegova glazbena estetika neprestano miješa s njegovom etikom. Zapravo to dvoje s godinama sve više i više postaje neodvojivo. Zagovornik je prava životinja, vegetarijanac, veliki protivnik britanske monarhije i kraljevske obitelji, a ipak veliki domoljub (iako od devedesetih godina zbog mira živi u Los Angelesu).
Morrissey, koji broji već pedeset i tri proljeća i iza sebe ima snimljenih trinaest albuma (samostalno i sa sastavom The Smiths), tijekom svih tih godina nije se previše promijenio (kilo gore, kilo dolje, jedna bora više, jedna vlas manje….). Sentimentalni, romantični i nježni Mozza u trenutku se može pretvoriti u rikajuću, divlju zvijer. Njegov bariton s godinama postaje još hrapaviji i jedinstveno nepogrešiv. Odjeća ostaje ista (elegantne košulje različitih boja i hlače s urezom), samo što je primjerena njegovim godinama. Ukrasima s cvijećem konačno je odrekao. Ljetni festival u Gradu je kao stvoren za sve romantike ili (svježe) zaljubljene parove. Intimna pozornica uz Jadransko more činila se od samog početka kao stvorena za izvođača tipa Morrissey. Pozornica je bila mala, ali je scena zato bila utoliko posrećenija. Prije samog koncerta vrtjele su se slike crno-bijelih filmova i glazbenih legendi iz sredine prošlog stoljeća, a tijekom samog koncerta društvo ekipi i Morrisseyju na pozornici pravila je poznata slika Oscara Wildea, koji se (u oblačiću) neprestano pitao ”Who is Morrissey?” (još jedna od duhovitih parafraza koje Wildea već poprilično dugo prate, osobito u engleskoj kulturi). Koncertnu publiku prije samog koncerta zagrijavala je američka impresivna vokalistica i glazbenica Kristeen Young. Morrissey je na samu pozornicu stupio oko deset navečer nakon dugog instrumentalnog uvoda. Te je večeri bio vidno umoran, ali nikako neraspoložen. Prefinjen je performer, kako na teatralnom tako i na vokalnom području. Cijelo je vrijeme koketirao i komunicirao s publikom, izricao duhovite dosjetke, ali dotaknuo se i ozbiljnijih tema, poput prava životinja i što se zaista računa u životu (”jedino te dodir može promijeniti u životu”), puhao na dušu talijanskim obožavateljima (”pjevam na engleskom, sanjam na talijanskom”), usput se barem triput prekrižio i točno toliko puta presvukao košulju. Prve redove već su kasno poslijepodne zauzele mase ‘Morrissey ultrasa’, koji ne propuštaju nijedan koncert i znaju svaku pjesmu napamet. Čak i kad je Morrissey provokativno pitao je li ”netko nedavno umro” i želi li netko nešto reći o toj osobi odnosno stvari, reakcije obožavatelja bile su ”volim te, Morrissey”, ”htjela bih se udati za tebe, Morrissey” i slično. Euforija je među ”hard-core” fanovima još uvijek prisutna, pa makar Morrissey i nije više baš rosno mladi frontman najpoznatijeg i najutjecajnijeg engleskog alternativnog sastava osamdesetih.
Pravo pitanje pred sam koncert postavljao sam si u vezi s uspješnošću njegove pratećei ekipe. Svi strahovi o izobličenju Morrisseyja bili su suvišni. ”Boom Action Group”, kako sam ih nazvao zbog njihovih natpisa na majicama, djelovala je odlično i svojom glazbenom virtuoznošću pobrinula se za mnogi odličan koncertni trenutak. Pravi su majstori stvaranja napetosti i izuzetno dobro čitaju Morrisseyjev govor tijela. Cijelo su vrijeme djelovali skladno i pokazali se kao jedan od boljih pratećih sastava koje sam vidio u životu. Sam set uključivao je dvadeset skladbi i trajao sat i četrdeset pet minuta. Morrisseyjev izbor skladbi ovaj put nije bio sastavljen od samih hitova (kao na turneji prije), nego se usredotočio na (šire gledano) manje poznate skladbe. Ipak nisu izostali brojni hitovi pa čak i skladbe iz razdoblja sastava The Smiths (čak ih je šest izveo). Zvuk je na početku bio vrlo loš, ali se vrlo brzo popravio i poslije nije bilo nikakvih nepotrebnih zvučnih odstupanja i blokada. Među skladbama su se isticale otvaračka How Soon Is Now?, dinamična You Have Killed Me, božanstvena Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me, melankolična Every Day Is Like Sunday, genijalna Speedway, društveno kritična Meat Is Murder (na popratnom videu vrtjeli su se prikazi ubijanja životinja, većinom stoke za potrebe mesnopreradivačke industrije) i bolna Still Ill (koja istaknutim stihovima Does the body rule the mind / Or does the mind rule the body? preispituje osnovna ljudska pitanja vlastite prirode, odnoseći se na odnos između uma i nagona, tjelesnosti, strasti…). Za koncertni vrhunac pobrinula se u bisu dirljiva i vječna I Know It’s Over, koju je Morrissey otpjevao tako proživljeno, kao da je pjeva posljednji put. Suze su bile neizbježne. Snažan glazbeni repertoar, kojem se nije ni manjak brojnih hitova poznao (recimo: There Is a Light That Never Goes Out, Please Please Please Let Me Get What I Want i Last Of The Gang To Die, koje je primjerice odsvirao na zvučnoj probi prije samog koncerta).
Vječno nezaboravna večer/noć, koja nije bila posebna samo zbog koncerta. Posebno je bilo i petosatno ”putovanje” kući. Nesreća kod Ravbarkomande uzrokovala je višesatni zastoj na autocesti, koji nam je ponudio brojne zgode: od čovjeka koji je odlučio put autocestom nastaviti samo s koferom, susreta s ”nategunskim” prodavačima vinjeta, usnulih kamiondžija i rađanja neobičnog humora kod svih sudionika ove ture-avanture. Kako god, za Morrisseyja se sve to isplatilo.
Setlista
1. How Soon Is Now?
2. You Have Killed Me
3. I’m Throwing My Arms Around Paris
4. Shoplifters Of The World Unite
5. Ouija Board, Ouija Board
6. Black Cloud
7. Scandinavia
8. Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me
9. Let Me Kiss You
10. Everyday Is Like Sunday
11. Action Is My Middle Name
12. To Give (The Reason I Live)
13. Speedway
14. One Day Goodbye Will Be Farewell
15. You’re The One For Me, Fatty
16. Meat Is Murder
17. Maladjusted
18. Still Ill
19. I Will See You In Far-Off Places
—dodatek—
20. I Know It’s Over
Galerija slika
