Autor: Urban Bolta
Fotografije: Jernej Vene
Mjesto: Olympiahalle / München / Njemačka
Datum koncerta: 17.12.2012
Broj posjetitelja: 13.000
Cijena karte: 42€
Scorpions, legendarni njemački heavy rockeri, kojima je u osamdesetima na krilima vječnozelenih hitova uglavnom nježnijeg predznaka uspjelo probiti se do čvrstog repertoara radijskih postaja diljem svijeta, polako privode kraju svoju dugogodišnju glazbenu karijeru.
Ako im se može vjerovati na riječ, Scorpionsi će nakon završetka svjetske »Get Your Sting and Blackout« turneje odložiti glazbene instrumente u kut i uživati u zasluženoj mirovini. I upravo je to bio razlog da ih pri izdisaju njihove karijere još jednom uhvatimo uživo!
Scorpionsi su s oproštajnom turnejom započeli u ožujku 2010. gdje drugdje nego u Moskvi, no već su tada najavili da će se turneja otegnuti duboko u budućnost, pa im sada već maratonsko (gotovo) trogodišnje lutanje ne možemo zamjeriti. Zli jezici koji pričaju o bogatom financijskom aspektu turneje zbog kojeg Scorpionsi odugovlače s turnejom, ovaj su put, dakle, zasad neopravdani.
U društvu agencije Koncerti.net u promjenjivim vremenskim prilikama stigli smo u München pred Olympiahallu, gdje su Scorpionsi trebali svirati već prije dva mjeseca, no koncert je tada bio odgođen jer se ljepotica, izgrađena početkom sedamdesetih za potrebe olimpijskih igara, obnavljala. Tako je nastup u bavarskoj prijestolnici odgođen na sam rep turneje, čime je dobio na ekskluzivnosti, jer je bio riječ o posljednjem nastupu Scorpionsa u kalendarskoj godini 2012.
Još prije glavnog aktera večeri rasprodani auditorij Olimpijske dvorane zagrijavala je domaća skupina Eisbrecher, kojoj unatoč ledolomački teškim riffovima industrijski obojenog metala publiku nije uspjelo zagrijati do radne temperature. Žanrovska razlika bila je nepremostiva, pa razigrani njemački mladići unatoč profesionalnom scenskom držanju nisu naišli na dobar prijem. Veliki minus organizatoru koncerta što je nimalo loše Eisbrecher postavio u ulogu predgrupe i tako im zabio nož u leđa.
Prilično dugo smo čekali da tehničari pripreme pozornicu, a na kraju se još jednom potvrdila poslovična njemačka točnost, jer su Scorpionsi nakon predstavljačkog videa sa snimkama iz megalomanskog »US Festivala 1983« na pozornicu stupili točno u devet sati.
Uvodna dva komada Sting in the Tail i Make It Real imala su snažnu vizualnu pirotehničku podršku. Scorpionsi su tako već na samom startu među publikom zapalili baklju kojoj su razigranim nastupom cijelo vrijeme samo dolijevali ulje na vatru! Nijemci unatoč godinama (Rudolf Schenker i Klaus Meine broje ih već 64) ostaju pravi ambasadori kinetičkog nastupa. Gitarski trio Schenker / Jabs / Mąciwoda s pridom je iskorištavao desetak metara dugu stazu koja se pružala u publiku (tzv. cat walk) i s nje redovito dijelio osmijehe iza kojih su se skrivali prekaljenost i kilometri iskustva. Trojcu je cijelo vrijeme za petama bio nitko drugi nego Klaus Meine, mali čovjek s prepoznatljivom kapicom na glavi, s četrdesetogodišnjim članstvom jedna od ključnih karika ove njemačke heavy metal institucije. Dugo izvođenje instrumentalne skladbe Coast to Coast (»Lovedrive«, 1979) Meine je iskoristio za skok iza pozornice na ponovno punjenje svojih vokalnih baterija, koje su mu te večeri dobro služile. Upravo vokal kod većine dugogodišnjih rock skupina pod teretom starenja postane najslabija karika, čega je svjestan i prvo grlo Scorpionsa, pa se svojih zadataka laćao krajnje oprezno, a bio je zahvalan i na povremenoj back vokalnoj podršci u refrenima, gdje se kao njegova pouzdana desna ruka istaknuo bubnjar Kottak.
Središnji dio nastupa bio je emotivno vrlo intenzivan. Nakon razigrane The Best is Yet to Come, u kojoj se Meine igrao s publikom, slijedilo je izvođenje akustične Send Me an Angel s posvetom žrtvama pucnjave u američkoj saveznoj državi Connecticut dva dana prije. Petorka na rubu staze, okružena tisućama podignutih ruku i upaljenih upaljača, u kulisi amfiteatralno oblikovane rasprodane Olimpijske dvorane – to je svakako bio prizor koji se ne da zaboraviti! Svoje akustično putovanje nastavili su u skladbi Holiday, koja je svoj završetak naravno doživjela u glasnoj električnoj verziji.
Nastup je cijelo vrijeme pratila vizualizacijska predstava velikih ekrana iznad Kottakove bubnjarske baterije. U skladu s temom ili povijesnim razdobljem nastanka izvođenih komada kratki su filmići posjetitelje još dublje usisavali u vrtlog rockerske bajke, pa je predstava bila još življe doživljena.
Nakon izvedbe Hit Between The Eyes intenzitet je popustio, jer je slijedio solo show bubnjarskog manijaka Jamesa Kottaka, nekoć tvorca sastava poput Kingdome Come, McAuley Schenker Group i Warrant. Tehničkog znanja mu svakako ne manjka, no nažalost je njegovo udaranje po bubnjevima prožeto prevelikom dozom testosterona, što je vidljivo u stalnom egocentričnom i karakterno odbojnom pozerstvu pred masom. Možda se nekome sviđa show u kojem je mačističko pokazivanje tjelesnih tetovaža jedan od vrhunaca, no ja ću po puritansku svog najdražeg bubnjara ipak tražiti milju daleko od ovog 49-godišnjeg glazbenika.
Između skladbi bilo je dovoljno prostora da se baš svatko iz petorke dokaže u svojim majstorijama. Istaknuo se naravno simpatični Rudolf Schenker, osnivač i prva gitara sastava. Unatoč godinama svoju je vitalnost dokazivao stalnim trčanjem po pozornici i na svoja pleća preuzimao i dio solističkih dionica. Glavni za te stvari je pak njegov kolega Matthias Jabs. Za vrijeme Kottakova sola Schenker se našminkao u komičnu brkatu opremu pa je rušilac Blackout odsviran u pravom šaljivom ozračju! Izvorno i zabavno!
U finišu su jedan za drugim padali najprepoznatljiviji napjevi Scorpionsa: Big City Nights, a u bisu još jedna od najljepših rockerskih balada Still Loving You, te skladba koja će zauvijek biti povezana s prijelomnim povijesnim događajima na prijelazu iz osamdesetih u devedesete, Wind of Change. Kao dokaz da je zaključni koncert godine doista nešto posebno, uslijedilo je izvođenje pjesme No One Like You, jer su je na aktualnoj turneji svirali samo na odabranim mjestima, a za oproštaj su Scorpionsi poslužili još i pirotehnikom potkrijepljenu Rock You Like a Hurricane. Kad se dvorana već praznila i kad su sve trzalice već poletjele među prve redove, rock dinosauri iznenadili su domaću publiku novim povratkom na pozornicu i izvedbom skladbe When The Smoke Is Going Down, čime je koncert u bavarskoj prijestolnici s trajanjem od dobra dva sata u sklopu turneje postao jedan od najdužih.
Prvi izvozni artikl njemačkog rocka unatoč godinama još uvijek djeluje punom parom! Doduše, Scorpionsi ne mogu više ponuditi tako intenzivne koncerte kao primjerice u osamdesetima, no posjet njihovu koncertu ipak je ulaganje vrijedno svakog centa, jer su njihovi vječnozeleni klasici već davno nadišli okvir svog vremena i lako prkose i u sadašnjem vremenu. Put sa Scorpionsima na njihovoj oproštajnoj turneji bio je pravo doživljaj koji više od deset tisuća glava velika masa tako lako neće zaboraviti!
Za prijevoz u njedrima uvijek sigurnog i ugodnog raspoloženja i ovaj je put pobrinula se putnička agencija Koncerti.net na čelu s neustrašivim voditeljem i čvrstim rockerskim zaneseniakom, Concert Freak-om!
Setlista
1. Sting in the Tail
2. Make It Real
3. Is There Anybody There?
4. The Zoo
5. Coast to Coast
6. Loving You Sunday Morning
7. We’ll Burn the Sky
8. The Best Is Yet to Come
9. Send Me an Angel
10. Holiday
11. Raised on Rock
12. Tease Me Please Me
13. Hit Between the Eyes
14. Kottak Attack
15. Blackout
16. Six String Sting
17. Big City Nights
—————-
18. Still Loving You
19. Wind of Change
20. No One Like You
21. Rock You Like a Hurricane
—————-
22. When the Smoke Is Going Down
Galerija slika
