Izvođač: Severa Gjurin in Borut Činč
Izdavač: Založba HAD
Izlazak: 2013
Trajanje: 67:23
Ocjena: 3.6/5
Za ovu zanimljivu suradnju, koja je zasigurno dobrodošla na našoj glazbenoj sceni, udružila su se dva izrazito svojevrsna glazbenika – jedan od najunikatnijih i zasigurno jedan od najboljih ženskih vokala na našim prostorima Severa Gjurin i pravi starina slovenskog rocka, član legendarnih Buldožera – Borut Činč. Što li takva dva imena mogu zajedno donijeti?
Zasigurno je već sam koncept njihova stvaranja bio vrlo privlačan – već se u najavama spominjala nekakva apstraktnija glazbena forma, izmišljeni jezik odnosno nasumično slaganje slogova… sve upućuje na iznimno atmosferično usmjerenu glazbu, koja nadilazi zemaljski osjećaj te se udaljava od prostora i vremena kakve poznajemo. A budući da poznajemo Severin glas, možemo zaključiti da će uradak ispuniti upravo to. A budući da poznajemo Činčev genijalni um, možemo zaključiti da će uradak ispuniti upravo to.
Časovne skice, kako album nosi naslov, upravo su to – skice. Apstraktne su, često bez čvrste forme, crvene niti, a opet se ne osjeća nedovršenost koja je povezana sa skicama; apstraktno ne znači nedovršeno. Zato skladbe nisu napravljene u tom smislu, nisu nacrt nečega, nego su to, to nešto. Očekivano je glazba vrlo smirena, Činčevi instrumentali zakopani su u daleku pozadinu, nalaze se negdje iznad nas, a ne pred nama, dok je Severin vokal izravniji, više u prvom planu, možda čak i veći dio te apstraktne priče. Severa, jasno, često uopće ne treba pjevati – njezin glas već recitacijom postiže sve estetske zakone kojima se možda određuje glazba. Činč instrumentalima (većinom hammondom) često samo drži akord, gotovo drži neki drone, kroz koji Severa potom izusti liniju sa slogovima, razvučenim samoglasnicima ili tek uzdahom. Iako se takvo stvaranje na prvi pogled čini eksperimentalnim, toga je razmjerno malo – smjelijih poteza ima tek rijetko, kao što se primjerice događa na kraju komada »Vu, vu, vu, vu«, gdje dolazi do nekakvog reverse reverba, u kojem se vrijeme zaustavlja i vrti unatrag, jednako apstraktno kao i konkretno u glazbi.
Konceptu Časovnih skic ne može se ništa zamjeriti, jer je riječ o nečemu novom kod nas, pogotovo u takvom kapacitetu i na sceni koja nije baš podzemna. Ipak bih teško rekao da je glazba sama po sebi iznimno kreativna, da je doista riječ o nečemu novom. Apstraktnost je ponekad samo izgovor za manjak nečeg konkretnog i koherentnog, a kad glazba dobije materijalniji oblik, brzo skrene u prilično tipične pop vode. Album je najvjerojatnije nastao i kao nekakav izraz trenutka, zato i naslov, čemu su primjerene i duljine skladbi, koje prelaze 10 minuta. Zato sam uvjeren da je glazba i velikim dijelom improvizacija i trenutačna inspiracija, zbog čega je već sam po sebi zanimljiv dokument minulog trenutka, pobjeglog vremena, što kontrira njegovoj apstraktnosti, njegovoj nadilaženosti, transcendentalnosti. U tom trenutku koncept postaje jači od same glazbe, za što nisam siguran je li dobro ili loše. Ali jednostavno je tako.
Glazba na albumu je unatoč svemu – dobra. Privlačna. I sa Severinim glasom i Činčevim neumjesnim instrumentalima zasigurno puna užitaka. Doduše, često hoda po liniji tzv. »elevator music«, ali je nikad zaista ne prijeđe, čime neprestano zadržava svoju umjetničku vrijednost. Uspijeva li joj to zbog koncepta ili jednostavno zbog atmosfere, nije važno.
Album je kroz svoj cijeli bit zasigurno eksperiment. Pokušaj da se uhvati neumoljivi trenutak vremena, da ga se konceptualizira i dočara kroz vječnu supstancu koju predstavlja glazba. Da ga se na vrlo poseban način imortalizira. Hoće li u tome uspjeti, može posvjedočiti samo svaki pojedinac sam. No albumu se nikad ne može zamjeriti njegova eterična srdačnost, koja stvara tako ugodne atmosfere kakve zna malo koji album.
Postava
Severa Gjurin – vokal, gitara
Borut Činč – hammond
Produkcija
Severa Gjurin i Borut Činč
Popis skladbi
1. Popopoldanska 01:44
2. Vu, vu, vu, vu 11:59
3. BN1 12:24
4. BN3 04:54
5. BN9 18:23
6. Kam siej 07:54
7. m 10:05
