Mjesto: Ljubljana, Orto bar
Datum koncerta: 11.03.2008
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 5€
Pudding Fields. Bend čiji korijeni sežu u 1996. godinu već ima u džepu tri studijska albuma. Posljednji uradak naslova “Srečni izbranci” izašao je prošlog prosinca, a javnost ga je prvi put imala priliku čuti na promotivnom koncertu u koparskom kazalištu. Dečki su se nakon koncerta neko vrijeme povukli iz medija. U međuvremenu se bend sporazumno rastao sa saksofonistom Erikom Krambergerom. Njegovo mjesto preuzela je Mateja Filipič.
Dečki i curka prekinuli su nakon gotovo tri mjeseca odmor koncertom u ljubljanskom Orto baru, koji se održao prošle srijede, 12. ožujka. Tako je bend započeo svoju promotivnu turneju po svim zvučnijim klubovima diljem Slovenije.
Koncert, u početku najavljen za dvadeset i dva sata, počeo je s laganim kašnjenjem, točnije nekoliko minuta do dvadeset i tri. Nešto poslije dvadeset i jedan sat ispred Orta nije bilo žive duše, a one koji su unutra srkutali piće mogla bi se izbrojiti na prste obiju ruku. Već me je sama početna situacija iznenadila jer je ispred i u Ortu inače bila poprilična gužva. Očito taj protupušački zakon uzima poprilično velik danak. Oko pola jedanaest zaštitari su nas napokon pustili kat više. Prizor u gornjoj prostoriji šokirao me. Sasvim malo ljudi, koji su se tiskali uz zidove. Stvarno da se čovjek zamisli. Nakon nekoliko minuta bend je izašao na pozornicu, opremio se instrumentima i za početak zapalio “Feniksov let”. Ne znam je li nervoza “pokvarila” prvu pjesmu ili je za to kriv loš razglas. Kad je pjevač Maksim Vergan nakon prve pjesme progovorio nekoliko riječi, glas mu se toliko tresao da se činilo da neće do kraja izreći ni jednu rečenicu, a kamoli do kraja odraditi koncert. Slijedila je pjesma “Kupid”, razglas nije bio ništa bolji, a svijet je i dalje lijeno visio uz šank. S obzirom na to da su dečki i curka pokušavali sve da bi svijet pokrenuli, ovaj je ostajao hladan kao led. Štoviše, u jednom trenutku osvrnula sam se po baru i posve začuđeno pogledala kako se nekoliko ljudi veselo dobacuje kao da se na pozornici ništa ne događa. Neki su zbog, blago rečeno, lošeg razglasa čak napustili gornju prostoriju. Pa dajte, pokažite Puddingima podršku.
Ali bend nije odustajao. Svirali su pjesmu za pjesmom i ubrzo su na sredinu Orta doplesale dvije djevojke koje su bendu (očito) podigle moral. Nervoza kod Maksima i ostalih članova popustila je i atmosfera je bila za nijansu nabijenija energijom. Između ostalog, Puddingi su odsvirali pjesmu “Vrtovi”, koja je doduše objavljena već na prvom albumu “Največja prevara 21(ega) stoletja” (listopad 2003.), ali su je u novom, svježem ruhu uvrstili i na posljednju ploču. Nema što, i ta se verzija dobro sluša! Slijedili su još “Sodni dan”, ska obojena “Vesoljska”, “Krogla”, “Kralj” …
Puddingi su malo prije kraja u rock-ska verziji odsvirali još i pjesmu “Englishman In New York”, koju u originalu izvodi Sting. Na rep repertoara uvrstili su i najnoviji radijski singl “Kocke (Srečni izbranci)” i barem šačica onih koji su ostali na koncertu zamigoljila je svojim lijenim glavama. Makar i za kraj. A onda me je svijet iznenadio kad su iznenada počeli klicati da žele još, pa su Puddingi odsvirali još, meni jednu od najljepših pjesama s posljednje ploče, “Belo”. Savršen završetak nesavršene večeri.
Dečki i curka su unatoč lošem razglasu koncert uspješno doveli do kraja. Na sljedećim koncertima ipak zamijenite tonca (ne)majstora, jer bi koncert u Ortu mogao biti puno bolji.
tekst: Lea Lesar
foto: Barbara Milharčič
Galerija slika
