Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Wig Wam
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 41:55
Ocjena: 4.5/5
Wig Wam su oni norveški nestaš koji su svoju domovinu 2005. zastupali na Euroviziji (bilo je to u Kijevu – Ukrajina) i skladbom In My Dreams Norveškoj priskrbili deveto mjesto u konkurenciji 39 zemalja sudionica. Od tada se Wig Wama drži slogan »rocker je novi šlager« i tom se slogan vrlo učinkovito služe.
“Wall Street” je četvrti studijski album skupine. Wig Wam na njemu ne donose glazbenu revoluciju niti osobnu umjetničku preobrazbu, nego slijede zadanu stazu glam metal revivala skandinavskog podrijetla. Zapravo je produbljuju, na njemu iskazuju veliku aranžersku zrelost koja te s godinama prkošenja u glazbenom poslu nekako uhvati. Naravno, ako posjeduješ prave talente i pravi osjećaj za pristup oblikovanju glazbe kao umjetnosti, a toga Wigovcima nikako ne manjka. Postava, koja postoji od 2001., sastavljena je od prekaljenih mačaka koje su se kalile prije osnivanja Wig Wam u domaćim sastavima Dream Police, Artch, Sha-Boom, Ole Evenrud i Alien, ili su se okušale u ulogama solo izvođača. Dakle? Nema skrivalica za Wig Wam. Danas više ne.
Zamisli suvremenu inačicu kissovski usmjerene izravne podrugljivosti i rockerske potencije odjevene u sofisticirano aranžiranje daleko boljih glazbenika od onih koji su pripali recimo nekadašnjim drugovima legendarnih The Sweet u sedamdesetima. Jednostavni ritmovi, uglavnom u srednje brzom tempu, preko njih položen jednostavan, ali domišljat riff otvorenog tipa, zveckavo namotana basovska linija naglašeno šepesavih »nogu«, grabežljivi refrenski napjevi poduprti napjevima zborskih harmonija nestašnih družina, vodeći vokal eksplozivnog pristupa, s tonom aroganciji nestašnog dečka koji navodi na napast. Glam. Žurerski rock! U drugom planu tome pribrojiš još sitnice scenskog šminkanja bez kojih se u takvoj situaciji ne može i Wig Wam su tu.
Bez obzira na to što je uvodna skladba Wall Street naslov asocijacije novog eurovizijskog kandidata, nastavak albuma dokazuje umjetničko sazrijevanje skupine Wig Wam. Toliko raznolikosti Wig Wam na jednom albumu u cjelokupnom zaokruženju skupljenih skladbi na njemu još nikad nisu poslužili. Govorimo o skladbama koje aranžerski izdrže u svoj kredibilnosti svoje forme. Već OMG! nešto odmiče od početne grabežljivosti tipične glam hard rock retorike koju predstavlja uvodna Wall Street. No, treća po redu, Victory Is Sweet, naglašava izniman osjećaj za teatralnu melodičnu zaraznost koju u skladbu plasira i atmosferično razvija može samo ovakva skupina kao što su Wig Wam. Riječ je o skladbi koja crpi iz melodičnih zasnova europskog skladanja suita klasicista iz doba staroga dobrog baroka, preliveno zloćkastom komponentom harmoniziranja na bazi rastavljenih gitarskih akorda koji tvore učinkovit melodični učinak u pratnji vokala. Zborski napjevi u refrenima, koji odlično djeluju u dijalogu s vodećim vokalom, dodatno produbljuju nekakav dramatičan, ali veličanstven osjećaj koji nosi ova skladba. Riječ je o jednoj od najboljih kompozicija albuma, s iznimno mračnom, ali svečano grabežljivom atmosferom.
The Bigger The Better »popravlja dojam«, recimo radije vraća stvari na glamersko žurersko mjesto, dok postava blago vijuga po tradicionalnim figurama sastava Def Leppard (poskočni refren), a skladba Try My Body On drugi put na albumu izaziva slične asocijacije povezane s danas umjetnički izražajno već godinama posve otupjelim Def Leppard. Bleeding Daylight primjer je idealnog »hit makera«. Skupina tu kapitalizira svoj urođeni osjećaj za gradirano lukavo stupnjevanje ugođaja s krešendom u odličnom, melodično posve iskorištenom i potpuno definiranom »sing along« refrenu. Riječ je o pravom antemičnom hard rockeru izuzetne komponente pune grabežljivosti i neoklasicističkog tona, aranžerski razvijugan u retorici pravog skandinavskog principa. Veliku raznolikost i dinamičan razvoj događaja na albumu potvrđuje ugodna akustična balada Tides Will Turn, s melosom koji duguje poprilično nadahnuća znamenitom obveznom školskom štivu The Beatles/Queen.
Skladba koju bi posebno zavoljele frekvencije radijskih valova nedvojbeno je Wrong Can Feel So Right. Lukave lisice tu su sišle s papučice plasiranja distorzije u zvuku, u aranžmane stavile više akustične kozmetike i poslužile komad pop šarma retro nostalgije, koji u začecima zaudara na klasične pristupe izrade top hit singlea po uzoru na majstorstvo The Sweet, ili čak Steve Miller Band pop profinjenosti koprene bluesa, što ne skriva ni vodeća fraza. Da skladba posjeduje posebno grabežljiv refrenski napjev koji djeluje već pri prvom slušanju, gotovo se podrazumijeva.
One Million Enemies? Sjećate li se doba osamdesetih, kad su ZZ Top veselo potkivali svoje ritam linije umjetnim ritmičkim uzorcima i posljedično tresli vrhove tadašnjih glazbenih ljestvica diljem svijeta? Wig Wam ne idu tako daleko, ali ipak u strukturu kompozicije dodaju podrugljivu klavijatursku melodiju koja u dijalogu s osnovnim ritmom u uvodu strofe budi takav osjećaj i otkriva onu sarkastičnu stranu skupine. Zabavno i puno učinkovito! Natural High produbljuje taj sarkastično zabavni karakter skupine, djeluje malo desperadovski u strofi, a onda se melodično glamovski razmahne u refrenu i na album dostavlja još jedan štiklec koji bi se bez poteškoća u svojoj organski zvučećoj formi mogao naći na rockerski slobodnim frekvencijama radijskih valova. Koliko ih god još ima slobodnih (neovisnih) na planetu. Postava je iznenađenje uštedjela za kraj albuma. Tu se naime nalazi akustični instrumental Things Money Can’t Buy, koji djeluje kao izlazna skladba iz glazbene podloge za film. Upravo zato je postavljena na kraj, jer takvo što od Wig Wam baš nismo navikli. Odlična kompozicija, s melankoličnom notom, doduše nije pravi naslov za »party time« karakter skupine, ali ipak, njome skupina još jednom ističe izniman osjećaj za stvaranje zapaljivih kompozicija pune kompaktnosti. Ponajprije se rad gitare u briljantnim solažama prave skandinavske škole dotiče nebeskih akrobacija i vratolomnih brzina. Dinamita u prstima nikako ne nestaje, a gitarski vrat se pritom pošteno ospali. Pravi desert na kraju.
“Wall Street” je odličan album! Njime Wig Wam potvrđuju svoje umjetničko sazrijevanje. Skladbe su optimalno strukturirane. Od glave do pete. Skupina je izbacila izuzetno dinamičan i u ugođajima valovito razgiban album raznolikih vodećih aranžmana, koji potvrđuje izniman dar za kombiniranje dugotrajne udarnosti i izražajnog učinka konfiguriranja zarazne melodičnosti. Nešto što je Wig Wam poznato od pamtivijeka. Samo što tu vještinu s godinama vladaju sve bolje i bolje.
Postava
Glam (Åge Sten Nilsen) — vokal
Teeny (Trond Holter) — gitara
Flash (Bernt Jansen) — bas gitara
Sporty (Øystein Andersen) — bubnjevi
Produkcija
Wig Wam
Popis skladbi
1. Wall Street
2. OMG! (Wish I Had A Gun)
3. Victory Is Sweet
4. The Bigger The Better
5. Bleeding Daylight
6. Tides Will Turn
7. Wrong Can Feel So Right
8. One Million Enemies
9. Try My Body On
10. Natural High
11. Things Money Can’t Buy
