Walter Trout: Ordinary Madness

0 198

Izdavač: Provogue Records/Mascot Label Group
Datum: 28. 8. 2020.
Produkcija: Eric Corne
Trajanje albuma: 57.44 min
Žanr: Blues Rock
Ocjena: 9.0/10


Walter Trout je legenda blues rocka i jedan od najvidljivijih glazbenika suvremenog bluesa. Čovjek koji je prije nekoliko godina jedva preživio  transplantaciju jetre svojevrstan je fenomen. Uz sve to, kroz dugogodišnje djelovanje – njegova karijera broji pedeset godina – prošao je brojne uspone i padove. Sve od Canned Heat, Johna Leeja Hookera, do Johna Mayalla i izuzetno plodne solo karijere, koja mu je do danas donijela desetak albuma, blizu brojke 30. Njegovi obožavatelji ne kolebaju kad Walter Trout izda novi album. Jednostavno ga kupe, jer ono što Walter snimi uvijek je jamac apsolutnog magnetizma koji neki glazbenik u žanru bluesa, sa svojom specifičnom naravi glazbenog talenta, jednostavno može dočarati. A Walter Trout je samo jedan. Jedan jedini. Nitko mu nije ravan.

Godine su učinile svoje i Trout se napokon ipak »smiruje«. Odbacio je razvratne manire, iako i dalje svira kao da u njegovim prstima i duši još uvijek plamti vatra srčanosti i zamah tinejdžerskih strasti. I na svom 27. albumu svemu čega se laća pristupa kao mladić željan dokazivanja. Vatreno. Autentičan i strogo izklesan stil sviranja gitare nešto je što oduvijek donosi jamstvo autorske i izvedbene izvrsnosti. Ne samo to, nego i »neuhvatljivosti«. Točnije, karakterne bluesrockerske jedinstvenosti. Solaže su i dalje apsolutni unikum koji sigurno donosi najveći magnet. Gitarističko sviranje tako i na novom albumu punokrvno zaokuplja slušatelja. Vokal u emocijama i strastima ostaje apsolutno stvaran. S njim su propovijedanje i bluesersko jadikovanje opet maksimalno intenzivirani i obraćaju se grabežljivim šarmom kojem se teško othrvati.

»Ordinary Madness« je, bez lažne skromnosti, jedan od najsnažnijih studijskih uradaka koje je Trout ponudio u svojoj dugovječnoj karijeri. Da. To je hrabra tvrdnja, s obzirom na to da taj čovjek iza sebe doista ima ogroman broj sati u studiju. S novim albumom, koji je osobno ispovjedan, još osobnije intiman od prethodnika »Survivor Blues« (2019), Trout je u ulozi promatrača najrealističnije moguće uhvatio duh aktualnih vremena, zbog kojih se, zajedno s njim, većina trezveno razmišljajućih opravdano jedi, dok nijemo promatra kamo tone planet, a s njim i čovječanstvo.

Album otvara fantomska bluesovska drama naslovne skladbe, koja uvodno potrese i sažima sve što opisuje prethodna rečenica. Sve je tu. Preživljeni, optužujući vokal i izvanredno sviranje. Svi ukrasi, svi minimalistički detalji, filigranski osjetna mekoća, izvanredna kontrola tonova. Kad svaki ton progovara na svoj način i kad gitara jeca kao živo biće koje na svaki podražaj reagira intenzivno osjetilno. Trout je dakle već na uvodu novog albuma u svom punom sjaju. U nastavku album juriša rockerski, sa skladbom Wanna Dance, gdje se pečatnoj frazi pridružuje čokat Hammond i kontrastno pulsiranje ritam sekcije. Sadrži više muzikalnosti, a drama i osjećaj melankolije unatoč svemu ne popuštaju … Album je idejno šaren i izrazito razigran. A nije sve strogo samo blues (i rock)! U Heartland se prikradaju elementi americane i countryja. Tu su posebno milozvučne My Foolish Pride i Heaven In Your Eyes, kod kojih pažnju preuzimaju i dodani motivi, pa bi lako mogle postati česte pratilje radijskih frekvencija koje drže do sebe, dakle, do dobrog glazbenog programa. Najnavijenija skladba albuma je završna OK Boomer, gdje uz svu grmljavinu instrumenata ulje na vatru dolijeva Troutov vokalni bijes.

Teško je tražiti vrhunce albuma! Trout je naravno uvijek iznova najjači upravo tamo gdje njegova gitara najintenzivnije jeca. Naslovna skladba, All Out Of Tears (skladba je nastala u suradnji s Teeny Tucker i govori o njezinu preminulom sinu), izvanredni blues suiti ili rockerski nabrijana Make It Right sa solističkim »štrikanjem i pletenjem«, uz koje ne želiš da se ikad završi. Ukratko. Svaka skladba za sebe doista je filigranski dovršena. Pritom je fascinantno što se sve može izvući iz samo 12 taktova. Blues je mnogo, mnogo više. A Walter Trout kraljuje u implantaciji muzikalnih figura s kojima njegova izvorna bluesovska formula tako briljantno komunicira. 

The Final Curtain je skladba koja puca od tjeskobe, a vodi je sporiji boogie ritam. Gitarskoj frazi odlučno se pridružuju i Troutove usne harmonike. Skladba o neizbježnom konačnom obračunu, kad otkuca sudnji sat i na vratima se umjesto ovrhovoditelja pojavi starica s kosom. Još više mučnine o bliskom sudnjem satu hvata izrazito mračna The Sun Is Going Down. Skladba se u zadnjoj trećini razvija rockerski ubrzano, a njezin krešendo je naravno još jedna silovita Troutova gitarska solaža.

Interakcija četvorice glazbenika je vražja. Djeluje kemijski aktivno i doima se superiorno. Walter Trout nije apsolutist, pa osobito klavijature, ali i bas linije, vrlo spretno iskorištavaju komadiće skladbi, osobito prijelazne dijelove, da ih slikovito začine dodatnim trikovima. Album je zamiješen od mnogo detalja koje otkrivaš duže vrijeme, a upravo je taj element jedan od onih najprivlačnijih koji uvijek iznova pozivaju na slušanje ovog doista briljantnog Troutova postignuća. Suptilnost koju razvija karakter gradivnih elemenata zvučne slike maksimalno je intenzivirana, a posebno dolazi do izražaja u sporijim točkama albuma, kao što je uvodni dio osobno ispovjedne Up Above My Sky. Riječ je o svojevrsnom epitafu, nadgrobnom spomeniku, rekvijemu i jednoj od najintenzivnijih skladbi albuma, što se žara emocija i strasti tiče.

Album “Ordinary Madness” snimljen je u Kaliforniji, točnije u studiju u vlasništvu gitarista The Doors Robbyja Krügera. To je onaj kalifornijski raj na Zemlji, kad se nađeš uz nepreglednu seriju starih (»vintage«) gitara i sve ostale starinske logističke opreme koja je jamac apsolutne analognosti ovog uratka. Znate već. Ondje naime stoji sva ona svemirska The Doors krama koju možeš posuditi i njome snimiti komad. Iskrenije ne ide. Album je snimljen prije proglašenja korona pandemije. 

Walter Trout ostaje nevjerojatan glazbeni umjetnik. Strmo se približava sedamdesetima, svake godine izda novi album, a kreativna inspiracija ga nikako ne ostavlja na cjedilu. Zato je »Ordinary Madness« još jedan komadić u živopisnom mozaiku glazbene karijere tog briljantnog glazbenika koji je, jednostavno rečeno, (za Trouta opet) univerzalno unikatan i postignuće koje tako uvijek iznova s velikim užitkom slušaš. Zrelost, gorka spoznaja prolaznosti, a ipak dovoljno neprestane djetinjaste razigranosti, što dokazuje da Walter Trout i njegova glazba ostaju vječno zimzeleni.

Autor: Aleš Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Ordinary Madness
2. Wanna Dance
3. My Foolish Pride
4. Heartland
5. All Out Of Tears
6. Final Curtain Call
7. Heaven In Your Eyes
8. The Sun Is Going Down
9. Make It Right
10. Up Above My Sky
11. OK Boomer

Postava:
Walter Trout – gitara, vokal, usna harmonika
Teddy ‘Zig Zag’ Andreadis – klavijature, Wurlitzer, Hammond orgulje
Johnny Griparic – bas gitara
Michael Leasure – bubnjevi

Gostujući glazbenici:
Skip Edwards
Drake ‘Munkihaid’ Shining
Anthony Grisham


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići