Neal Morse: Sola Gratia
Izdavač: Insideout Records
Datum izdanja: 11. 9. 2020.
Produkcija: Neal Morse
Trajanje: 65.44 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 8.0/10
Bogobojazna progresivnorockerska ikona Neal Morse nikad ne miruje, a to vrijedi i za njegovu solo karijeru, suradnju s raznim (super)grupama predvođenim Transatlanticom i Flying Colors, i za sudjelovanje u hrpi sporednih projekata. »Sola Gratia«, biografski album o životu i obraćenju apostola Pavla, koji je ujedno stilski i tematski nastavak albuma »Sola Scriptura« (2007.) o životu i obraćenju Martina Luthera, njegov je najnoviji samostalni uradak. Pri stvaranju glazbe Nealu su i ovaj put asistirali stari drugari koji dijele njegova vjerska i filozofska uvjerenja – Mike Portnoy na bubnjevima i Randy George na gitari. Stvaralački proces zbog specifičnih svjetskih prilika ovaj je put tekao na daljinu.
Savao iz Tarza, odnosno (kasnije) sv. Pavao, za kršćane je jedan od najvažnijih kršćanskih svetaca i mučenika, koji se smatra utemeljiteljem i začetnikom katoličke crkve te gotovo najvažnijom kršćanskom osobom uz Isusa i sv. Petra. S druge strane, većina ateista i vjerski neopterećenih povjesničara sv. Pavla smatra kontroverznim likom jer je riječ o čovjeku koji je konačno spojio kršćansku vjeru s organiziranom institucijom. Ta je institucija u svoje ime tijekom dva tisućljeća počinila nepregledan broj teških zločina. Sv. Pavlu se pripisuje i prema današnjim mjerilima poprilično prezriv odnos prema ženama i homoseksualcima, što se vidi iz njegovih poznatih propovijedi i pisama tijekom misionarskih pohoda.
Savao, koji je imao dvostruko, židovsko i rimsko državljanstvo, iz židovskog se farizeja i revnog progonitelja kršćana na putu u Damask iznenada obratio u gorljivog kršćanina. Nakon preimenovanja u Pavla postao je misionar koji je širio kršćanstvo i po južnoeuropskim zemljama, ponajprije u antičkoj Grčkoj, te povijesni utemeljitelj katoličke crkve. Prema legendi, koja kaže da se njegova glava nakon odrubljivanja triput odbila od tla, što je uzrokovalo da su na tim mjestima nastala tri izvora, umro je mučeničkom smrću u Rimu, usred Neronova progona ranih kršćana. Danas se sv. Pavao štuje u svim vrstama kršćanskih crkava, od katoličke i pravoslavne do protestantske, dok je navodno sve popularniji i među suvremenim pripadnicima židovske religije.
»Sola Gratia« kroz pojedine skladbe govori o glavnim događajima iz Pavlova života do njegova odlučujućeg obraćenja na putu u Damask, kad mu je put ‘obasjalo nebesko svjetlo’. Za sve ateiste, gnostike, muslimane i ostale ljubitelje Nealove glazbe koji ne osjećaju osobnu povezanost s Pavlovim zgodama i naucima, tekstovi na »Sola Gratia« bit će poprilično naporan zalogaj, no većina njih to je navikla već od 2002., kad je Neal doživio ‘obraćenje’ i zauvijek promijenio svoju osobnu filozofiju te narav većine osobnih tekstova.
»Overture«, koja sadrži gotovo ‘wakemanovske’ klavijaturske aranžmane, već se na prvu ubraja među vrhunce albuma, što joj dijelom polazi za rukom i zbog toga što je riječ o instrumentalu. Na »In the Name of the Lord« Neal zahvaljujući ‘zametaliziranim’ gitarskim pasažama i hrapavom vokalnom pristupu pokazuje svoje agresivnije lice, iako povremene ženske vokalne harmonije između prijelaza brinu da sve skupa ne zvuči pretjerano progmetalski. Među pojedinim ‘ozbiljnijim’ skladbama nalazi se i nekoliko kraćih, manje od tri minute dugih ‘začepljivača’ prostora, poput ‘ringa-ringa-raja’ stvarčice »Ballyhoo (The Chosen Ones)«, koja ima razigran refren kojeg se ne bi sramio nijedan veseljački powermetalski bend. Takvi kratki ‘začepljivači’, poput instrumentala »March of the Pharisees«, koji govori o Savlovim farizejskim vremenima, služe prije svega za povezivanje koncepta.
Na »Building a Wall« Nealu iznenađujuće zamiriše eklektična verzija ‘napudranog’ hard rocka iz osamdesetih, koju bi uz manje kompleksne ritmičke elemente odobrio i neki Bon Jovi.
»Overflow«, koja sadrži vrlo dopadljive ženske vokalne harmonije, pomalo je klišejizirana, epska hvalospjeva ‘božjoj veličini’ kakvih je Neal u svojoj karijeri stvorio zavidan broj. Uz bitno drukčiji tekst mogla bi podsjećati i na neka njegova prijašnja ostvarenja iz vremena kad je još bio član grupe Spock’s Beard. Među bolje trenutke albuma svakako spada ambijentalno vrlo snažna »Never Change«, u kojoj se mogu čuti i neki utjecaji grupe Pink Floyd, što osobito vrijedi za ‘gilmourovsku’ gitarsku solažu. Na epu »Seemingly Sincere« Neal koristi i nekoliko elektronički obojenih tekstura pomoću kojih nastaje futurističko ozračje. Pohvalno i inovativno, ali takvo je ozračje u velikoj suprotnosti s konceptom o osobi iz antičkog doba, što Neala očito nije ni najmanje smetalo.
»Sola Gratia« razveselit će sve ljubitelje kršćanskog progresivnog rocka, jer Neal gotovo svake godine zaredom dokazuje da je svojevrstan skladateljski, aranžerski i izvedbeni majstor koji čvrsto pazi da cijelo vrijeme upozorava na svoja gorljiva vjerska uvjerenja. To mu doista nitko ne može osporiti, pa je tako i ovaj put, iako je riječ o osjetno manje eklektičnom uratku od, recimo, solo albuma njegova kamerada iz vremena Spock’s Beard, Nicka D’Virgilija, koji je izašao iste godine (RockLine recenzija). Jedan od glavnih problema »Sola Gratia«, koji je u glazbenom i vokalnom pogledu vrlo dostojan uradak, jest to što više nego na koncept o obraćenju apostola Pavla podsjeća na još jedan album o Nealovu osobnom obraćenju, kojih u njegovoj solo karijeri doista nije bilo malo.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Preface (1:28)
2. Overture (5:59)
3. In the Name of the Lord (4:27)
4. Ballyhoo (The Chosen Ones) (2:43)
5. March of the Pharisees (1:40)
6. Building a Wall (5:01)
7. Sola Intermezzo (2:10)
8. Overflow (6:27)
9. Warmer Than the Sunshine (3:22)
10. Never Change (7:52)
11. Seemingly Sincere (9:34)
12. The Light on the Road to Damascus (3:26)
13. The Glory of the Lord (6:17)
14. Now I Can See / The Great Commission (5:17)
Postava:
Neal Morse – vokal, gitara, klavijature
Mike Portnoy – bubnjevi
Randy George – bas-gitara
Gostujući glazbenici:
Eric Gillette – gitara
Bill Hubauer – klavijature
Gideon Klein – gudački aranžmani
