War Dance
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Colosseum II
Izdavač: MCA Records
Izdanje: 1977
Trajanje: 42:37
Ocjena: 4.5/5
Godine 1977., dakle u razdoblju kad je jazz fusion zahvaljujući albumima »Heavy Weather« (1977) u domeni Weather Report te »Romantic Warrior« (1976) u režiji Return to Forever bio na svom komercijalnom vrhuncu, britanski jazz rock fusion supergrupa Colosseum II, koju su činili bubnjarski div Jon Hiseman (ex-Colosseum), gitarski virtuoz Gary Moore (ex-Skid Row, Thin Lizzy), klavijaturistički čarobnjak Don Airey (ex-Cozy Powell’s Hammer) te spretni basist John Mole, krenula je u posljednji napad albumom »War Dance«. Iako je Moore tada u rock svijetu već bio cijenjeno i poštovano ime, Colosseum II s dva prijelazna albuma, »Strange New Flesh« (1976) i »Electric Savage« (1977), nikako nisu uspjeli požnjeti komercijalni uspjeh, premda su spadali među najbolja dostignuća britanske jazz rock fusion scene na ‘turbo pogon’.
I na »War Dance« su Colosseum II nastavili sa svojim ritmički ‘supersoničnim’, većinom instrumentalnim jazz rock fusionom, u kojem su tada imali jedinu ozbiljnu konkurenciju u sunarodnjacima Brand X, a koji se temeljio na Mooreovim munjevitim gitarskim pasažama i melankoličnim solažama, Aireyevim raznovrsnim klavijaturskim aranžmanima te Hisemanovim inteligentnim bubnjarskim prijelazima, poduprtim Moleovim moćnim bas linijama.
Takve su odlike obilježile već uvodni zapaljivac »War Dance«, koji je bio prožet visokonaponskom energijom uz koju je, ponajprije zahvaljujući Mooreovim neukroćenim gitarskim manevrima, problijedio poneki hard rocker tog vremena, dok su Aireyeve klavijaturske pasaže osiguravale obilnu dozu pompoznosti. U svjetlije ambijentalne tonove odjeveni »Major Keys« obilježen je funkovski obojenim bas linijama i razigranim gitarsko-klavijaturskim harmonijama. Na »Put It That Way« moguće je uočiti brojne srodnosti s Return to Forever iz ere »Romantic Warrior«. Jedina neinstrumentalna kompozicija bila je solidna jazz fusion balada »Castles«, koja je sadržavala Mooreov vokalni doprinos.
»The Inquisition« bio je jedno od najudarnijih dostignuća u kratkoj priči o Colosseum II, na kojem je bila sve očitija Mooreova inače često dobro prikrivena hardrockerska narav. Za nešto dodatne špansko-inkvizitorske atmosfere izvrsno se pobrinuo zabavan upad flamenco ritmova. »Fighting Talk« bio je prožet Mooreovim karakterističnim, pomalo bluesovski začinjenim gitarskim varijacijama, koje su bile primjereno poduprte potentnim ritmičkim nijansama. »Star Maiden-Mysterioso-Quasar« sastojao se od triju kraćih sekcija, koje su odražavale nevjerojatnu eklektičnost virtuoznim žavbama namazane četvorke. Za pobjednički završetak pobrinula se supersonična minestra »Last Exit«, koja je sadržavala gastronomsku Mooreovu solažu.
Z »War Dance« so Colosseum II dosegli svoj artistični vrhunec pri snovanju eklektičnega jazz fusiona na ‘turbo pogon’, vendar jim, kljub temu, da je šlo za njihov najbolj zrel dosežek, vnovič ni uspelo doseči želenega komercialnega odziva. Colosseum II so skupaj zdržali še do leta 1978, ko so v isti postavi, ki je posnela »War Dance« in s Hisemanovo ženo Barbaro Thompson na saksofonu, igrali na albumu Andrewa Lloyda Webbra z naslovom »Variatons«. Nato so šli vsak v svoje glasbene smeri. Moore se je za kratek čas vrnil nazaj k Thin Lizzy, Airey je postal član hardrockovskih ikon Rainbow, Hiseman se je udejstvoval pri mednarodni jazz formaciji United Jazz + Rock Ensemble in leta 1994 obnovil Colosseum, Mole pa je postal iskan priložnostni glasbenik, ki je med drugim sodeloval z Barbro Streisand.
Postava
Gary Moore – električna i akustična gitara, vokal (4)
Don Airey – klavijature, tubularna zvona
John Mole – bas gitara
Jon Hiseman – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Martin Levan i Jon Hiseman
Popis skladbi
1. Wardance (6:09)
2. Major Keys (5:18)
3. Put It This Way (3:42)
4. Castles (5:50)
5. Fighting Back (5:54)
6. The Inquisition (5:50)
7. Star Maiden / Mysterioso / Quasar (6:24)
8. Last Exit (3:30)