Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Genesis
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: 1991
Ocjena: 2.5/5
Nakon “Invisible Touch” (1986), njihovog komercijalno najuspješnijeg albuma, legendarni je sastav uzeo duži odmor. Mnogi su mislili da se više neće vratiti, prije svega zbog Collinsove goleme slave, koju je tada žario i palio kao solo glazbenik, no unatoč svemu ponovno su se okupili i nastala je još jedna komercijalno silno uspješna, ali i glazbeno vrlo dobra pop rock ploča, koja opet nije zadovoljila želju tradicionalnih sljedbenika sastava, koji su se nadali da će se ipak vratiti starom, progresivnom zvuku i glazbenom stilu po kojem su oduvijek bili najpoznatiji i najomiljeniji. No sa superzvijezdom Collinsom na čelu to je bilo nemoguće, pa je na “We Can’t Dance” njegov solo utjecaj gotovo još dominantniji nego na “Invisible Touch”, a ostala dva člana sastava, inače originalna člana, Banks i Rutherford, ovdje su gotovo svedena na ulogu njegovih pratećih glazbenika. Na albumu je tako opet hrpa pop balada i skladbi koje se uglavnom temelje na srednjem tempu. S druge strane, tekstovi su opet postali nešto inteligentniji i sarkastičniji te se bave uglavnom društvenim problemima tog vremena, a nešto manje Collinsovim srčanim problemima. Ipak, na albumu je vrlo malo zanimljivog za ljubitelje klasičnih Genesisa. Dužih instrumentalnih dijelova i odličnih Banksovih solaža ima tek za uzorak. Zato pri slušanju “We Can’t Dance” obavezno zaboravite sve najbolje s čime ste povezivali sastav i pripremite se za Genesis u najprijaznijem mogućem izdanju za radijske postaje, s “ispeglanom” produkcijom.
Prve četiri skladbe na albumu, hit singlovi, sve su vrlo solidne pop rock skladbe, gotovo bez progresivnih elemenata, ali kvalitetne. “No Son Of Mine” dobar je uvodni pop štikl, jedan od boljih koje su napravili u pop razdoblju, iako više podsjeća na neki Collinsov solo uradak. “Jesus He Knows Me” sa zanimljivim rifom i sarkastičnim tekstom o TV propovjednicima svidjet će se svima koji imaju imalo smisla za humor. Ambiciozni, više od 10 minuta dugi “Driving The Last Spike” ima dobru ritam liniju pa čak i nekoliko prog elemenata, koji su ipak prigušeni soft pop produkcijom koja ponešto razvodni cijelu skladbu. Još jedan hit, “I Can’t Dance”, ima živahnu nit i dobar Rutherfordov rif te sarkastičan tekst, ali nemojte ga slušati previše jer ćete ga se prilično brzo zasititi. Balada “Never A Time” prva je od mnogih Collinsovih šećernih balada na ovom albumu, a upravo to oduzima vjerodostojnost cijelom albumu kao grupnom uratku Genesisa. To je tek jedna od dosadnih skladbi na albumu koju slušatelj brzo zaboravi. “Dreaming While You Sleep” ambiciozno je zamišljena skladba, no pomalo gubi glavnu nit zbog pospanog ritma pa tako postaje ne baš uspješan hibrid Collinsove balade i prog epa. “Tell Me Why” čisti je Collins solo, koji bi lako mogao biti na nekom soundtracku Disneyjevog crtića. Dakle, svaki je komentar suvišan. Vrlo dobar i blago zanemaren “Living Forever” u drugom dijelu ima odličnu Banksovu solažu i sjajan ritam na bubnjevima, što ga svrstava među najbolje i najambicioznije skladbe s albuma. Šećerna hit balada “Hold On To My Heart” opet je čisti Collinsov solo uradak i u najboljem je slučaju odlična za usnivanje nakon neke probdjevene noći. “Way of the World” je, iako je mjestimice dosadan, solidan pop štikl. Iznenađenje je da nije bio hit. “Since I Lost You” pak je ona prava šećerna grozota kojoj je mjesto na Collinsovu solo albumu i predstavlja jednu od najnižih točaka u povijesti sastava. Pred potpunim brodolomom album spašava završna “Fading Lights”, jedina skladba na albumu za koju bi se moglo reći da je progresivna. Taj melankolični ep, koji se temelji na orijentalnom ritmu, zapravo je Collinsova oproštajna skladba od sastava i s lakoćom najbolja skladba na albumu. I tu napokon oživi i “zaboravljeni genij” Tony Banks s tradicionalnom genesisovskom solažom na klavijaturama i podsjeti nas da je nekoć postojao neki sastav iz posve drukčijeg tijesta. “Fading Lights” je tako više nego primjeren i dostojan Collinsov oproštaj od sastava, koji ujedno predstavlja kraj još jednog razdoblja Genesisa i dostojan je završetak ovog prilično dosadnog i kreativno siromašnog albuma.
Kao o pop rock albumu ili Collinsovu solo uratku o “We Can’t Dance” mogu govoriti samo u superlativima. Kao Genesis album, pak, “We Can’t Dance” definitivno je jedna od najnižih točaka u stvaralaštvu sastava. Najviše smeta duljina albuma. Više od 70 minuta apsolutno je previše za onu hrpu dosadnih, suvišnih pop balada u srednjem dijelu albuma, koje bi mogle biti na bilo kojem Collinsovu solo uratku i kvare atmosferu cijele ploče. Prije svega, album doslovno ubija pospana produkcija i to je jedini album sastava na kojem uz neke skladbe povremeno osjećam pravu dosadu i čak me hvata san. U odnosu na “Invisible Touch” ovom albumu nedostaje oštrine, ponajviše zbog produkcije, iako gledano u cjelini ima više zanimljivih skladbi pa je u tom pogledu ipak mali napredak. Unatoč tome, slušatelj pri slušanju i dalje često ima dojam kao da sluša neki Collinsov solo uradak. “We Can’t Dance” je tako album koji će se jako svidjeti svim fanovima njegove solo karijere. Za prosječnog fana Genesisa “We Can’t Dance” je pak silno dosadan uradak, koji je takoreći kreativno dno sastava, jer uz rijetke iznimke sastav na njemu trenutno prvi put zvuči umorno, pa čak i istrošeno. Collinsov odlazak ne dugo nakon turneje s ovog albuma bio je neizbježan. Njegova solo karijera uzela je preveliki danak, koji je najmanje koristio upravo sastavu, koji mu je najviše pomogao do slave po cijenu gubitka vlastite vjerodostojnosti. Collinsov je odlazak tada koristio sastavu, koji je na sljedećem albumu nakratko opet zadahnuo punim plućima, ali s druge je strane značio onaj konačni čavao u lijes Genesisa.
Postava
Phil Collins – vokal, bubnjevi, udaraljke
Mike Rutherford – gitara, bas gitara, prateći vokal
Tony Banks – klavijature, prateći vokal
Produkcija
Genesis, Nick Davis
Popis skladbi
1. No Son Of Mine (6:38)
2. Jesus He Knows Me (4:16)
3. Driving The Last Spike (10:08)
4. I Can’t Dance (4:01)
5. Never A Time (3:50)
6. Dreaming While You Sleep (7:15)
7. Tell Me Why (4:58)
8. Living Forever (5:41)
9. Hold On My Heart (4:37)
10. Way Of The World (5:38)
11. Since I Lost You (4:09)
12. Fading Lights (10:16)
Trajanje albuma: 71:26
