Live – The Way We Walk – Volume One – The Shorts
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Genesis
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: 1992
Ocjena: 2.5/5
“The Way We Walk – Volume One – The Shorts” prva je od dviju koncertnih ploča snimljenih na turneji “We Can’t Dance” i četvrti koncertni album grupe. Na njemu prevladavaju uglavnom kraće, komercijalne skladbe, odnosno njihovi najveći hitovi kao što su “Invisible Touch”, “I Can’t Dance”, “Land Of Confusion”, “No Son Of Mine”, “Mama” itd. Dakle, skladbe s njihova tri komercijalno najuspješnija albuma, to jest ”Genesis” (1983), “Invisible Touch” (1986) i “I Can’t Dance” (1991). Mnogog ljubitelja progresivnih, odnosno klasičnih Genesisa ovaj izbor skladbi neće zadovoljiti jer ne sadrži nijednu skladbu iz progresivnog razdoblja, nego samo njihove najveće pop hitove. Svi koji ne podnose komercijalno lice Genesisa stoga se mogu odlučiti za drugi koncertni album s ove turneje, naslovljen “The Way We Walk – Volume Two – The Longs” (1993). Svi ostali pak mogu uživati u ovim snimkama najkomercijalnije moguće verzije Genesisa, koji je tada po cijenu vlastita kredibiliteta oduševljavao pripadnike “MTV generacije” i usput, k’o od šale, punio stadione diljem svijeta.
Izvedba skladbi, kako i dolikuje takvim glazbenim perfekcionistima i majstorima kao što su Genesis, odlična je. Većina skladbi zvuči kao da je odsvirana u studiju jer iznimno vjerno prate izvorne verzije, a većina ih je uživo odsvirana čak i bolje. Pohvale ponajprije idu za sve dodane gitarske solaže gospode Rutherforda i Stuermera. To osobito vrijedi za onu na “No Son Of Mine” (We Can’t Dance, 1991), koja je doista prvorazredna, dok na “Jesus He Knows Me” (We Can’t Dance, 1991), koji u studijskoj verziji uopće nema gitarsku solažu, to na ovoj snimci možemo razgovjetno čuti. Zanimljiva je i verzija “That’s All” (Genesis, 1983), u kojoj je gitara puno više distorzirana u odnosu na studijsku verziju, što cijelu skladbu čini još dopadljivijom. Čak i kad oduzmemo solaže, gitara se na ovim koncertnim snimkama općenito jasno čuje, puno bolje nego na većini studijskih snimki tih skladbi. Izvedbom osobito oduševljavaju “Land Of Confusion” (Invisible Touch, 1986) s poboljšanim ritmom i “Mama” (Genesis, 1983), koja je ovdje odsvirana s još više osjećaja, iako je po atmosferi nešto manje mračna u odnosu na original. Ostale skladbe vjerno prate svoje originalne verzije, samo s više dodane atmosfere, uz iznimku “I Can’t Dance” (We Can’t Dance, 1991), kojoj nedostaje improvizacija, i “Tonight Tonight Tonight” (Invisible Touch, 1986), koja je ovdje u skraćenoj verziji. Romantične balade “Hold On My Heart” (We Can’t Dance, 1991), “Throwing It All Away” i “In To Deep” (obje Invisible Touch, 1986), koje su doduše sve odsvirane bolje u odnosu na izvorne verzije, svidjet će se ponajprije ljubiteljima Collinsove solo karijere, dok će se većina tradicionalnih fanova grupe u međuvremenu zabavljati drugim aktivnostima. Posve na kraju nalazi se još i ultra hit “Invisible Touch” (Invisible Touch, 1986), “kruna” komercijalnih Genesisa, koji ipak zvuči bolje nego u studijskoj verziji jer su Banksovi sintetički sinthovi iz 80-ih ovdje zamijenjeni modernijom inačicom.
Unatoč tome i dalje ostaje pitanje zašto je izdavač te koncertne snimke umjesto da ih izda kao dvostruki album radije podijelio na dva dijela, koja predstavljaju i dva različita glazbena svijeta grupe. No na taj su način “The Shorts” zapravo odlična kompilacija njihovih najvećih pop hitova uživo, koja je prava poslastica za sve fanove komercijalnog razdoblja grupe. Upravo zato je to koncertni album namijenjen samo ljubiteljima Collinsove solo karijere, komercijalnih Genesisa i onim rijetkim fanovima grupe koji vvole oba razdoblja, i progresivno i komercijalno. S druge strane, “The Shorts” je za sve one koji se tek upoznaju s koncertnim radovima grupe, kao slučajna “startna točka” za Genesis “uživo”, potpuno neprikladan jer je vrlo jednostrano usmjeren, isključivo na njihove pop hitove, odnosno na njihova tri komercijalno najuspješnija albuma. Ovom koncertnom albumu slijedio je još i “The Way We Walk – Volume Two – The Longs” (1993), na kojem su odsvirane njihove dulje kompozicije i koji će zanimati ponajprije one koji nikako ne podnose “komercijalnu rasprodaju” ove legendarne grupe.
Postava
Phil Collins – vokal, bubnjevi, udaraljke
Mike Rutherford – gitara, bas gitara, prateći vokal
Tony Banks – klavijature, prateći vokal
Gostujući glazbenici:
Daryl Stuermer – gitara, bas gitara, prateći vokal
Chester Thompson – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
Nick Davis, Robert Colby i Genesis
Popis skladbi
1. Land Of Confusion (5:16)
2. No Son Of Mine (7:05)
3. Jesus He Knows Me (5:23)
4. Throwing It All Away (6:01)
5. I Can’t Dance (6:54)
6. Mama (6:50)
7. Hold On My Heart (5:40)
8. That’s All (4:58)
9. In Too Deep (5:36)
10. Tonight, Tonight, Tonight (3:35)
11. Invisible Touch (5:41)
Trajanje albuma: 62:59