Izvođač: Barely Modern
Izdavač: ZARŠ Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 41:21
Ocjena: 4.5/5
Barely Modern je trio iz Logatca, koji djeluje već četvrtu godinu i ima iza sebe lijep niz iskustava. Među svim tim probojnim koracima, primjerice, proveli su godinu dana u Velikoj Britaniji, između 2010. i 2011., kalili se po tamošnjim klubovima i bili dostojno izloženi te vrtjeli se na frekvencijama alternativnih radijskih postaja Britanskog otočja. Obećavajući početak, zar ne?
»We Cruise Like Tom Does« je kao prvijenac grupe manifest uspješnog spajanja garažno razgolićene bijesnoće stare punk rock škole, koja ne štedi na energetskoj zajedljivosti i taman odmjerenom dodatku elementa melodične pjevnosti, koja u refrenima povremeno kulminira do modernijeg indie pedigrea. Već prva skladba Lion’s Thorat taman predstavlja poantu grupe – »puknuti riff« preliven s dovoljno vokalne melodije, moguće su doskočice dotjeranih The Strokes. Ako u procjep uzmemo skladbu Rapidity i ostanemo u usporedbama u iskonskosti pristupa lijepog i ružnog, riječ je o čeonom sudaru The Beatles i The Rolling Stones u 2012. godini. Impresivna melodija vodeće gitarske fraze Mr. Man i vokalne melodije bude čak i nešto onog britanskog starošklskog sentimenta nekih The Stranglers. Skladba rođena za hit singl. Opet je tu podivljala Blue White Screen ili kasnije Pan Pan Pan, koje prenose ekscese drevne The Who branže, preliven kroz The Vines ili The Hives revival fenomena garaže u nova vremena. To je tek nekoliko brzih doskočica na albumu, koji se može pohvaliti s trinaest skladbi i ni sekunde dosade. Koliko je pogrešno mišljenje da je punk figurativno nezanimljiva poanta rocka, potvrđuje odlična završna Feline Blues, gdje prazninu popunjava iznimno potentna i duhovita slide gitara – »blues punk« dakle, koji teško može zvučati ljepše i učinkovito sažima album u njegovu zaključku.
Barely Modern nose jasan razgolićeni karakter, za koji se u prvom redu brine gitara, koja namjerno ne drži kontrolu u akordnim zahvatima. Točno ono što treba punkoidnom karakteru u glazbi. Zvuk gitare je drzak, sirov i u zahvatima je posve svejedno prikrada li se u zahvat namjerna disharmonija ili je akord točno odsviran. Za iskonsku punk energiju karakteristično je da što više »fušura«, to ljepše zvuči, a to Barley Modern savršeno iskorištavaju u svojem izrazu. Osjećaj je da su ploču dečki snimili na vrpcu u jednom komadu. Dakle, skladbe odsvirane u »in one take« varijanti. Bez puno friziranja, ako uopće. Drugi faktor koji stvara namjeran osjećaj disharmonije je »bolikuřevski« vokal. Ne samo da nosi zavidnu punk konotaciju s dahom alkoholnih para i snagom (veće ili manje) grlene zadrogiranosti u svojoj interpretaciji, nego je u produkciji uspješno utonuo u tkivo kulise gitarskog zvuka, koji pokriva glavninu prostora. Štoviše. Uhvatio je pristan osjećaj da se gitara i vokal vežu uliveno jedno uz drugo, kao guzica i hlače. Generira ih naime ista osoba – potpuno uživljeni i predani frontmen grupe Žiga Petkovšek. Vokal je uliveno engleski, iako dolazi iz usta slovenskog gorenjca.
Vokal daje osjećaj neravnomjerno njihajućeg pjevanja. Vokal radije »puca« u stihu ili izzvuči tanje, bliže »pogođenom tonu pored«, u sljedećoj repeticiji isti je stih otpjevan istom melodijom, ali drukčijim osjećajem. Barely Modern postižu svoju vrstu harmonije, upravo izdašnim plasmanom disharmonije.
Skladbe su većinom pozitivno usmjerene, što znači da u nažiganju u riffovskoj jezgri okvira pjesme drže dur i pozitivni melodični napjevi. Dakle, party time atmosfera, koja unatoč izrazito zagaraženoj punk rock komponenti dokazuje da su Barely Modern odrastali u njedrima sigurnih i opskrbljenih kućanstava. Ali nešto ima. Ne dosadi ti se album. Ni sekunde promašaja nema na njemu i sve što čujemo je punokrvna rockerska uvjerljivost, koja pokazuje da su ti dečki u svom neukroćenom nažiganju iz pravog tijesta pronašli svoje pravo mjesto u rock svemiru.
Barely Modern daju osjećaj iznimne fokusiranosti u stvarima kojih se laćaju. Trio djeluje kompaktno i ujedinjeno! Glave su na istoj valnoj duljini. Zato svaki trenutak albuma »We Cruise Like Tom Does« djeluje vrlo stvarno i autentično!
Barely Modern izvrstan su izbor za kombiniranje sa sličnim namjerno razgolićenim, ali istinski uživljenim rock ‘n’ roll »zagaraženima« tipa Dandelion Children. Kako i samo ime kaže. Jedva moderan. Dakle, nešto staro preliveno i pre-varjeno u sinonim novih vremena, kroz prizmu poimanja rock n’ rolla nove generacije. Potentno, arogantno, sarkastično i što je glavno »alternativno puno nazubljeno«! Riječ je o jednom od boljih izdanja na polju alternativne rock glazbe u Sloveniji ove godine! Zanimljivo će biti promatrati kamo će u budućnosti dosegnuti Barely Modern.
Postava
Žiga Petkovšek – vokal, gitara
Miha Kononenko – bas gitara
Jure Vihar – bubnjevi
Produkcija
Barely Modern & Jure Vlahovič
Popis skladbi
1. Lion’s Throat
2. Things In My Pocket
3. Rapidity
4. Blue White Screen
5. I See Evil Television
6. You Look At Me I Look At You
7. Pain Is The Disco
8. Mr. Man
9. Minor Vacation
10. Bubba Lemon
11. Pan Pan Pan
12. They Don’t Say Hello
13. Feline Blues
