Izvođač: California Guitar Trio
Izdavač: Inside Out Records
Izlazak: 2004
Ocjena: 4.5/5
Album se otvara krhko milo pjesmom nježnog naslova punog rosnih kapi, regetajućih žapčića i kimajuće trstike The Marsh. Da su dečki išli u Frippovu školu upozoravaju najočitije u drugoj pjesmi Atlantis, s izvanrednim prepletom nježne akustike, a onda negdje nakon tri minute odmah preletje motivom na nešto što miriše točno na ono što su King Crimson radili u osamdesetima (umetak vuče na King Crimson komad Frame By Frame). Jedno od najljepših galaktičkih iskušenja skriveno je u sanjivo lebdećoj skladbi Mee-Woo, s dodanim svemirskim “slajdanjem” uz “fretless” bas, koji svira nitko drugi nego Tony Levin (Peter Gabriel, King Crimson). Produkcija je izuzetno razgovijetna i jasna. Levin je za nju potrošio samo četiri dana. To svjedoči o izvanrednoj studijskoj uigranosti CGT-a. Možeš čuti doista pravi metalni zvuk golih akustičnih žica, koje ponekad zvuče tanko sofisticirano, a u sljedećem trenutku munjevito zazveče. Pa kad se već sve vrti oko King Crimson, spomenut ću i to da CGT spretno vladaju upotrebom gitarskih sintisajzera, koji su vrlo blizu Frippovu “lunarnom modulu”. To potvrđuje osobito pjesma Cosmo Calypso, koja se otvara temperamentno razigrano, a onda nas CGT u nastavku odvode ravno iznad oblaka.
Prelude Circulation BWV 998 oživljava barokna vremena i nevjerojatno je kako zvuče gitare, kao barokni čembalo. Tri gitare zapravo zvuče kao orkestar. Cijelo vrijeme. I upravo je to prava draž cijele priče o CGT-u. U funkciji ritam bas linija gitaristi se vraški dobro snalaze jer često zvuče kao čelo preko kojeg se onda vodi osnovni motiv, pa se tako dočarava izuzetna dubina zvučne slike. Vrhunac ploče je šesta skladba, dramatični Cantharis, koja je najeksperimentalnija i na iznimno duhovit način spaja slikovitu paletu različitih glazbenih stilova. Zato se pjesma u svom progresivnom istraživanju uzbudljivo okreće i nepredvidljivo valja amo-tamo (od keltskih folk napjeva do španjolskog flamenca). A da cijela stvar slučajno ne bi zvučala previše akustično, dečki ploču začine komadom Red Iguana, koji je drugi takav poseban eksperimentalan odmak uz Cantharis, s heavy distorziranim dijelom koji se lijeno, ali impozantno valja kroz pjesmu
Naravno, ni ovaj put nije prošlo bez obrada. Ako su si dečki na prošloj ploči priuštili preigravanje Yes i King Crimson, ovaj su se put “bacili” na countryjevsku klasiku Ghost Riders In The Sky, kojoj su na sredini ukomponirali Riders On The Storm (The Doors). Prijelaz je vrhunski aranžiran, uopće ga ne osjetiš, a odjednom se nađeš usred The Doors.
Dakle, sastav čiji osnovni cilj nije nikakvo cendranje. Glazba je dovoljno kompleksna, a istodobno silno slušljiva. Taman prava mjera oboga u jednom. Cilj sastava je ponajprije da svojim sebi svojstvenim fenomenom upozorava na to što se sve može postići sa samo tri folk gitare. CGT spajaju čuda od baroka, jazza, raznih etno folk elemenata, neoklasičnih zahvata, pa sve do kalifornijskih “surf” izleta. Ukratko, “White Water” je poslastica za sve glazbene sladokusce. Instrumentalna glazba je izuzetno opuštajuća, a istodobno puna unikatnih posebnosti i svježine, jer kao CGT ne zvuči baš nitko na ovom planetu. Kompleksno, a u istom dahu za uši bezobrazno “invazivno”! Savršena akustična mješavina!
Postava
Hideyo Moriya – gitara
Paul Richards – gitara
Bert Lams – gitara
Popis skladbi
1. The Marsh (4:59)
2. Atlantis (4:13)
3. Skyline (4:22)
4. Mee-Woo (3:18)
5. Prelude Circulation BVW 988 (2:52)
6. Cantharsis (3:10)
7. Cosmocalypso (3:53)
8. Whitewater (3:57)
9. Led Foot (4:17)
10. Relative Illusion (3:39)
11. Red Iguana (3:12)
12. Ghost Riders On The Storm (3:22)
Trajanje albuma: 43:34
