Izvođač: Rhino Bucket
Izdavač: Acetate Records
Izlazak: 2011
Ocjena: 3.5/5
Opet razbijaju losanđeleški rogato debelokožni hard rockeri Rhino Bucket, koji su očito nakon uspješne turneje, na kojoj su predstavljali prošli studijski uradak “The Hardest Town” (2009), skupili dovoljno radnog zamaha i motivacije, što ih je zadržalo u kreativnom naboju, pa je nakon dobre godine i pol nastao šesti studijski album Rhino Bucket s naslovom “Who’s Got Mine”.
Jedanaest novih skladbi nastalih nakon europske turneje, kojom su stari kontinent posjetili prvi put nakon 20 godina, producirao je Doug Boehm, poznat po suradnji sa sastavima Dirty Sweet i The Vines! Ako nastavimo s činjenicama, riječ je ukupno o trećem albumu Rhino Bucket za izdavača Acetate Records, trećem albumu na kojem u postavi svira gitarist Kix Brian “The Damage” Forsythe i albumu na kojem je bend za stalnog člana integrirao bubnjara Anthonyja “Tiny” Biusa. On se očito odlično uklopio s ostalim članovima tijekom posljednje turneje. Spomenimo i da je prošli album “The Hardest Town” odbubnjao legendarni Simon Wright (bivši član sastava AC/DC, DIO, MSG, UFO), što mu je nakon albuma “Pain” iz 1994. bilo drugo angažiranje za Rhino Bucket. U postavi se danas od originalnih članova nalaze Georg Dolivo na vokalu i ritam gitari te basist Revee Downes.
Dosta činjenica, dakle! Idemo brzo na materijal s “Who’s Got Mine”. Rhino Bucket se s njim ne mijenjaju ni za milimetar. Ostaju neka vrsta losanđeleške verzije AC/DC-a. Riffovi su jednostavni, solaže isto tako ne traže posebne računske jednadžbe da bi ih čovjek razvezao! Sastav sve karte stavlja na izravno udaranje i pulsiranje iz prve, drskost i pravu figuru zdrave rock n’ roll arogancije.
Prva figura koja utire put tom stavu svakako je Dolivov vokal, koji svojim otrovno visokim vriskom po uzoru na Briana Johnsona u najboljim danima doista dolijeva gorivo u proždrljiv tank zveckajućeg trkaćeg automobila kojim ludiraju momci. Dolivo posjeduje i onaj “pijanački zadah” u boji glasa, koji je istodobno bezobrazan, bezobziran i vodi prema istočnom grijehu. Eureka – Bon Scottov šarm! Dakle, u jednom se vokalu može “čuti” čak dva AC/DC pjevača.
Album ima jednu frekvenciju. Sve ili ništa. Nikakvih balada. Samo neukrotivo rock n’ roll valjanje na sve strane! Čovjek se pita gdje su se momci nalazili kad su nastali australski AC/DC klon-mališani Airbourne, jer njihov stav i glas djeluju znatno manje naivno od spomenute paralele. Ne samo u stihovima, gdje se može naći više zrelosti, što upućuje na to da su momci na sceni još od osamdesetih, nego i u tome da, bez obzira na stil koji podsjeća na AC/DC, teško nalaziš riff (gitarsku frazu) koji bi po strukturi izravno podsjećao na legende, što u slučaju Airbourne nije baš tako teško. Dakle, jasno je tko je oduvijek bio učitelj, a tko će očito uvijek biti učenik.
Sočnost i dinamika tekuće paljbe žarećih riffova erogeno je opremljena voluminoznom ritam linijom koja odlično puni spektar zvučne slike. Bas linije su ravne, izravne, odsječene, a istodobno u produkciji postižu izuzetnu toplinu i jasno istaknut pulsirajući efekt zveckanja i rezanja kroz armirani beton! Biuso je, baš kao i Simon Wright, bubnjar koji se oslanja na rad muskulature cijelog tijela. Za njega učenje pravilnih tehnika ne dolazi u obzir, dovoljni su uzori koji vuku (Bobby Rondinelli, Vinnie Appice, Simon Wright,…). U ukupnom zbroju, a ponajprije zahvaljujući neuništivim karakteristikama vokala Georga Dolive, “Who’s Got Mine” još je jedan album Rhino Bucket koji diše punim plućima pravog rock n’ roll razvrata i s kojim Rhino Bucket ostaju tamo gdje su bili i sa studijskim prvijencem “Rhino Bucket” (1990).
“Who’s Got Mine” učvršćuje status povratničkog benda. Ovom pločom Rhino Bucket zadržavaju svu kredibilnost i donose ljubiteljima klasičnog zvuka sastava AC/DC i Rose Tattoo novu slatkišnu poslasticu, koju će rado uvrstiti u svoju privatnu zbirku ploča. I ne zaboravite. I “Who’s Got Mine” postavljen je tako da vam odmah jasno da do znanja sljedeće. Rhino Bucket su koncertni bend i njihova energija postiže maksimalan učinak kad momci stoje na pozornici. Izravnije, oštrije, iskrenije i servirano na dlan, kad god se osvrćemo na pojam rock n’ roll, jednostavno ne ide. Krajnje prljavo, a istodobno beskrajno grabežljivo! To je novi album Rhino Bucket. Nadajmo se i da će bendu s novim aktivnostima (turneje, novi albumi) uspjeti proboj kojim će upozoriti širu europsku masu, barem na to da nije sve zlato što je Airbourne.
Postava
Georg Dolivo – vokal, gitara
Brian Forsythe – gitara
Reeve Downes – bas gitara
Anthony “Tiny” Biuso – bubnjevi
Produkcija
Doug Boehm
Popis skladbi
1. Message In My Bottle
2. Lifeline
3. Back To Nowhere
4. Drive Thru Liquor
5. Who’s Got Mine
6. Her Way
7. Joke’s On You
8. Chase The Case
9. Hollywood And Wine
10. Something For Nothing
11. Rare Beauty
