Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 5. 5. 2023.
Produkcija: Kip Winger
Trajanje albuma: 56.22 min
Žanr: Hard Rock / Art Rock
Ocjena: 9.0/10
Winger su se ovog svibnja vratili s novim studijskim albumom. Sedmim po redu. Kako se zove? »Seven«. Kako drukčije? Skupini albumi doista idu sporo od ruke. A da ne potone u zaborav, drži ih iznad površine prepoznatljivo ime koje su si Winger osigurali prvim trima klasicima. To je bilo davno.
A Winger nekih trideset godina kasnije? Zvuče poprilično drukčije nego u vremenima kad su viškovi testosterona o svemu odlučivali i usmjeravali karijeru skupine. No činjenica o funkcioniranju skupine u novom tisućljeću jest da se Kip Winger ne upušta bez potrebe u snimanje novog materijala. Ako ne osjeća kreativni žar, miruje. To je jedino ispravno. Manje je više. A »Seven«, koji je nakon punih devet godina otkako je izašao »Better Days Comin’« napokon tu, slijedi zrele pomake artizma, čiji je odlučni vjesnik već bio album »Karma« (2009), a nasljednik »Better Days Comin’« (2014) taj je pomak samo potvrdio. Dakle? Winger već odavno nisu glam metalci, pa ni hard rockeri. Niti je riječ o skupini koja bi se vozila na staroj slavi prvih triju albuma. Takva vrsta patetike za Kipa Wingera i družinu ne dolazi u obzir.
Posljednja tri albuma – s najnovijim »Seven« uključivo – stoga su otmjena i slikovita mješavina visokooktanskog, sjajno nagrooveanog art/hard rocka koji se bezobzirno poigrava progresivnim elementima, dok sama razina komponiranja, radi održavanja muzikalne zavodljivosti i zaraznosti, lukavo ublažava svoju oštru narav pop art zvučećom retorikom. Uz to album postiže silno lijepu dinamiku razvoja kroz minutažu te hrpu skokova samih raspoloženjskih stanja. Naravno, ne manjka ni osjećaja za pomp i dramsko kazalište, što svoj artistički vrhunac doseže u konačnom završnom dijelu albuma s vrhunskom mini epskom suitom naziva It All Comes Back Around. Udarni Proud Desperado, Heaven’s Falling ili malo kasnije Resrrect Me zapaljivi su podkožni jurišnici visoko zapamtljivih refrena, čime album s druge strane isporučuje izražen naboj i traženu rockersku udarnost.
Rezultat na novom albumu opet je demonstracija samoniklog artizma, to jest jedinstvena i samosvojna glazbena priča, koja ujedno potvrđuje da veza Kip Winger – Reb Beach nije samo esencijalna za glazbeni karakter skupine, nego je u svojem istraživačkom vizionarstvu kroz godine postigla nevjerojatan artistički skok u samom glazbeno ekspresivnom sazrijevanju.
Skladbe su izbrušene do u tančine i sadrže sve. Razinu muzikalnosti koja ti se uvuče pod kožu, prepoznatljivo grleni vokalni (‘forte’) karakter Kipa Wingera, mid-eight pasaže zasoljene majstorijama jedinstvenog gitarskog velemajstora Reba Beacha (ti dijelovi skladbi poslastica su svoje vrste unutar kompozicija). Skladbe se temelje na snažnim motivima koji definiraju jasnu međusobnu raznolikost među točkama. To znači da razina komponiranja ne poznaje posrtaje ni neke nespretne, nepomirljive artističke solucije koje bi albumu oduzimale dinamičnost i visoku protočnost razvoja događaja.
»Seven« doduše posjeduje visoku razinu muzikalnosti, što kulminira osobito u refrenskim napjevima. Pritom ni na tren ne gubi crvenu nit. Istodobno su kompozicije opremljene mnoštvom detalja slikovitih prijelaznih obrata, zaokreta unutar mid-eight pasaža te majstorski ‘produljene’ i predrefrenima, a to od slušatelja zahtijeva višu razinu posvećenosti, što znači da album ne uđe pod kožu u tren oka, nego traži nešto više rotacija. No kao što rekoh. Nosi samonikli artistički pečat i ne priznaje ‘trivijalna rješenja’ komponiranja, što bi moglo donijeti osjećaj podgrijavanja stare juhe ili artističke degradacije na razinu generičnosti. Odličan album koji te ispuni pompom, udarnošću, a ujedno i vragolijama kreativne nadahnutosti (od čega se »Seven« konkretno savija), slušatelja neprestano zaokuplja i otkriva mu hrpu dodatnih finesa i detalja koji su dio ovog komponiranja.
»Seven« je dakle vrhunski dosegnuće legendarne skupine. U artističkom smislu posve je ravnopravan nastavak vrhunskih prethodnika »Better Days Comin’« (2014) i »Karma« (2009) te dokaz da se Kip Winger s družinom u isporučivanju najboljeg ne zaustavlja. Nadajmo se da na novi Winger album opet nećemo čekati pune devet godina.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. Proud Desperado
2. Heaven’s Falling
3. Tears Of Blood
4. Resurrect Me
5. Voodoo Fire
6. Broken Glass
7. It’s Okay
8. Stick The Knife In And Twist
9. One Light To Burn
10. Do Or Die
11. Time Bomb
12. It All Comes Back
Postava:
Kip Winger – vokal, bas gitara, klavijature, akustična gitara
Reb Beach – gitara, prateći vokal
Rod Morgenstein – bubnjevi
Paul Taylor – klavijature, gitara
John Roth – gitara, prateći vokal
