Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Electric Light Orchestra
Izdavačka kuća: Epic Records
Izlazak: 1980
Ocjena: 2/5
“Xanadu” je glazbena podloga za istoimeni film u režiji Roberta Greenwalda. Iako se uvrštava kao redovni dio njihove diskografije, ne radi se o službenom albumu Electric Light Orchestra, nego o zajedničkom projektu s Olivijom Newton-John, popularnom pjevačicom, filmskom glumicom i jednom od najpoželjnijih žena s početka 80-ih (njezini je obožavatelji vjerojatno najbolje pamte po ulozi u filmu “Grease” zajedno s Johnom Travoltom).
Sukladno tome, riječ je o potpuno komercijalnom projektu koji danas sa svojom mješavinom popa, pop rocka i diska zvuči prilično arhaično, iako se na njemu nađe i nekoliko vrlo dobrih skladbi, naravno u režiji naših starih znanaca, kojima su zvjezdana svjetla reflektora silno godila. Tko će ovo izdanje promatrati u kontekstu njegova vremena, kad su ELO bili jedan od komercijalno najuspješnijih sastava, moći će razumjeti zašto su se na njemu više nego ikad dotad odmaknuli od svojih art rock dana i potpuno zabrazdili u disko i pop. “Xanadu” je prilično naštetio njihovu ugledu ozbiljnog rock benda i odnio im mnogog starog obožavatelja, ali ih je istodobno ponovno učvrstio kao majstore stvaranja kvalitetnog pop rocka.
U vrijeme nakon izlaska iznenađujuće zabavnog disko eksperimenta “Discovery” (tko hoće i “Disco?Very”) Jeff Lynne i njegova ekipa bili su na vrhuncu karijere, a njihovo je ime, gdje god bi se našli, samo po sebi donosilo izvanredne svote novca. Zato nije iznenađenje da je Lynne tada dobio ponudu da napiše glazbu za filmsku romansu/mjuzikl Xanadu.
Prvu polovicu glazbe na albumu doprinio je John Farrar, cijenjeni glazbenik i producent, najpoznatiji kao bivši član sastava The Shadows, inače tip koji je za Newton-John napisao cijelu hrpu hitova. Prva polovica skladbi na albumu tako je pod okriljem vokalne izvedbe Newton-John i njezine pratnje, dok je druga polovica u potpunosti u režiji ELO (osim naslovne skladbe, koja je plod zajedničke suradnje). Sukladno tome, očit je velik stilski jaz između dviju polovica. Dok Newton-John igra svoju tipičnu, ali nadasve uvjerljivu, glasovnu ulogu zavodljive zečice i uglavnom se kreće među aranžmanima koji sadrže elemente lakog jazza, šansone, popa i r’n’b-ja, ELO sa svojom mješavinom simfonike, rocka, diska i popa osiguravaju provokativnije-energičan naboj albuma. Na albumu je hrpa hitova (za oba izvođača) te naslovna skladba, koja je bila zajednički projekt i ultra hit.
Petorka skladbi Newton-John pravim rockerima nedvojbeno ne može previše prijati, dok će ljubitelji popa i r’n’b-ja u njima pronaći štošta za sebe. Najbolji uradak među njima zasigurno je zavodljivo romantični “Magic”, učinkovita mješavina lakog jazza i r’n’b-ja, koji je Newton-John donio jedan od najvećih hitova u karijeri. Ostale skladbe su manje zanimljive, ali i dalje nadasve privlačne za sve pop sladokusce i neizlječive romantike. “Suddenly” je zajednički duet s Cliffom Richardom, koji će dirnuti sve nježne dušice dobrom vokalnom izvedbom obaju pjevača i odličnim orkestralnim aranžmanima.
“Dancin” je prilično zanimljiv plod suradnje sa znamenitim hard rock/pop rock satiričarima The Tubes. Dok je prvi dio skladbe s Olivijinim vokalom još najbliži kabaretskom jazzu, The Tubes od nje u nastavku naprave gotovo hard rockersku stvar s hrpom naježenih rifova. Ljubitelji rock glazbe tu će prvi put doći na svoje. “Suspended In Time” je slatkasta balada za sva lakomislena srca, dok je “Whenever You’re Away From Me”, vokalni duet s Geneom Kellyjem, ono što će najviše dirnuti sve one koji još žive u vremenima crno-bijelih mjuzikla iz 50-ih, gdje je gospodin Kelly u svoje vrijeme bio prva zvijezda. Baš ništa što bi razgibalo sive stanice ili probudilo “zvijer” u pojedincu, ali kad bi se danas stvarao tako kvalitetan i iz srca napravljen pop, rado bih se potpisao kao jedan od njegovih podržavatelja.
ELO polovica je ona koja će biti puno zanimljivija svim rockerskim dušama, iako su se ELO u ovom razdoblju karijere, recimo to, domaće rečeno “poprostili” i bacili se u pop rock i disko vode, gdje su kao majstori zavodljivih simfonijskih aranžmana bili uvjerljivi barem koliko i u svojim nekadašnjim, eksperimentalnijim vremenima, ali se ipak osjeća nedostatak dubine nekadašnjih art rock dana. “I’m Alive” je sa svojim melodičnim orkestralnim aranžmanima (organska gudačka sekcija u njihovu je zvuku tada već bila stvar prošlosti) i u trenu zavodljivim refrenom gotovo arhetip ELO pop rock hita. Orkestralni aranžmani su naravno plod Lynneovih i Tandyjevih sintisajzera. Ovo je mogla biti još jedna ELO klasika, da Bevanovi bubnjevi nisu zvučali tek malo previše generički, pa se slušatelju ponekad čini da je tu umjesto njega ritam mašina.
“Don’t Walk Away” je odlična balada, inače jedna od mnogih u njihovoj karijeri, ali zavodljiva na neki posve svoj način. Lynneov vokal je u savezu s snažnim pratećim harmonijama uvijek jamac visoke, romantično-dramatične atmosfere. Nedostaju samo njegove uobičajene gitarističke vještine, koje su u produkciji namjerno posve potisnute u pozadinu. “The Fall” bi se sa svojim romantičnim orkestralnim aranžmanima, duhovitim efektima na sintisajzerima i odličnom Lynneovom vokalnom izvedbom mogao nalaziti i na klasiku kao što je “Out Of The Blue” (1977).
Hit “All Over The World” je (uz naslovnu) najbolja od svih pet ELO skladbi na albumu. Tu su svi sastojci koji su od ELO napravili atrakciju velikih stadiona; visoka romantika preko zaraznih orkestralnih aranžmana, beatlesovske vokalne harmonije i sanjivi efekti na sintisajzerima. Moglo se proći i bez brojnih pljeskanja rukama koja održavaju disko ritam, jer zvuče pomalo jeftino, ali nema veze. Veliki finale predstavlja naslovna skladba, koja je postala njihov najveći hit singl i jedina ELO skladba koja se probila na prvo mjesto britanske ljestvice. Tu je riječ o zajedničkoj suradnji između ELO i Newton-John, koja se brine za glavni vokal, dok Lynne otpjeva prateće vokale. Prilično zabavan eksperiment koji nakon refrena čak lagano vuče na ABBA-u. Olivijin vokal se iznenađujuće dobro uklapa u dramatične orkestralne aranžmane i disko ritam.
U slučaju da se “Xanadu” ne uzme kao regularan ELO album, nego samo kao filmska glazba, riječ je o nadasve zabavnom pop eksperimentu i jednom od boljih filmskih glazbenih zapisa. “Xanadu”, unatoč razmjerno saharinskoj prvoj polovici, rezerviranoj za pop lisičicu, koja je također bila na vrhuncu karijere, zadovoljit će sve one koje potpuni zaokret prema pop rocku, koji se dogodio na “Discovery”, nije odvratio od ELO. Sam film je navodno bio velik debakl, dok je ovaj glazbeni zapis postigao velik uspjeh i doživio čak dvostruko platinastu nakladu. Mnogo kasnije, 2007., uslijedila je iznenađujuće uspješna interpretacija u obliku Broadway mjuzikla. Za ELO je ovaj zanimljivi filmski eksperiment nedvojbeno predstavljao vrhunac zvjezdane dekadencije i time postupni početak kraja jednog od najboljih art rock sastava svih vremena.
Postava
5-9: ELO
Jeff Lynne – vokal, gitara, klavijature, prateći vokal
Richard Tandy – klavijature
Kelly Groucut – bas gitara, prateći vokal
Bev Bevan – bubnjevi, udaraljke
5: ELO & Olivia Newton-John
1-5: Olivia Newton-John – vokal
7: Olivia Newton-John- vokal/ Cliff Richard – vokal
8: Olivia Newton-John – vokal/ The Tubes – instrumenti
10: Olivia Newton-John/ Gene Kelly – vokal
Produkcija
Jeff Lynne, John Farrar
Popis skladbi
1.) Magic
2.) Suddenly
3.) Dancin’
4.) Suspended In Time
5.) Whenever You’re Away From Me
6.) I’m Alive
7.) The Fall
8.) Don’t Walk Away
9.) All Over The World
10.) Xanadu
Trajanje albuma: 41:34
