Izdavač: Eagle Records
Datum izlaska: 25. 11. 1997
Produkcija: Yes
Trajanje albuma: 72.02 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 7.5/10
Yes su »Open Your Eyes«, svoj sedamnaesti studijski album, objavili nakon ponovnog raspada klasične i najpopularnije postave (pjevač Jon Anderson, basist Chris Squire, gitarist Steve Howe, klavijaturist Rick Wakeman i bubnjar Alan White). Do raspada je došlo ubrzo nakon izlaska koncertno-studijskog hibrida »Keys to Ascension 2« (1997), kad Wakeman više nije izdržao u bendu te je zbog (službeno) banalnog razloga (neslaganje oko odabira naslovnice za »Keys to Ascension 2«) ponovno ‘pobjegao’ na svoju stranu, što dugogodišnje obožavatelje nije ni najmanje iznenadilo.
Na njegovo je mjesto došao Chrisov američki prijatelj Billy Sherwood (World Trade, Conspiracy), koji se inače ugodnije osjećao kao basist, no uz dodatnu gitaru odsvirao je većinu klavijatura na »Open Your Eyes«. Preostale klavijature odsvirali su kao gostujući glazbenici mladi ruski klavijaturist Igor Khoroshev, koji je ubrzo nakon izlaska ovog albuma postao novi član Yes, te osnivački klavijaturist Tota Steve Porcaro.
»Open Your Eyes« svoje je porođajne muke proživljavao kao budući album projekta Conspiracy, kojeg su činili Squire i ‘njegov učenik’ Sherwood. Potonji je s vremenom razvio gotovo identičnu tehniku sviranja Rickenbacker bas gitare te je nakon Chrisove smrti postao njegov nasljednik na bas gitari. Nakon nagovaranja tadašnjeg, novog Yes menadžmenta, odlučili su da će dvije nove skladbe, »Open Your Eyes« i »Man in the Moon«, iskoristiti na budućem albumu Yes. Ubrzo su se stvaralačkom procesu pridružili i Anderson, Howe i White te su počele nastajati nove skladbe. Znatan poticaj za nastanak ovog albuma dao je dakle novi menadžment, koji je donio odluku da bi skladbe Conspiracyja puno bolje prošle kao stvaralaštvo Yes.
Od ove trojice dugogodišnjih članova Yes samo je Howe imao zadrške prema smjeru »Open Your Eyes«, jer mu se činilo da se previše skladbi na albumu naginje pop rocku i komercijalnoj usmjerenosti, uz istodobni nedostatak klasičnog yesovskog skladateljskog i aranžerskog pristupa. Ekscentrični gitarski majstor nije se prevario u procjeni zvučne slike »Open Your Eyes«, jer je album u skladateljskom i produkcijskom smislu nezahvalno uspoređivati s klasičnim albumima Yes.
U usporedbi s njihovim klasičnim albumima riječ je o uratku s uglavnom prilično jednostavnijim i lakšim aranžmanima te smanjenim stupnjem ritmičke kompleksnosti nego inače. Kao cjelina, »Open Your Eyes« bio je posve solidan album, ali je imao tu nesreću da je izašao iste godine, odnosno odmah nakon oba albuma »Keys to Ascension«, koja su sadržavala koncertne i studijske skladbe u klasičnom stilu Yes. U međusobnoj usporedbi, dakako, izvukao je deblji kraj, bez obzira na to što je sadržavao nekoliko vrlo kvalitetnih radova.
Uvodni dio »Open Your Eyes« poslužuje tri sjajne skladbe koje ostavljaju dobar dojam i na kojima im ni danas ne treba biti neugodno. »New State of Mind«, prvi od dva singla s ovog albuma, bio je za uobičajene prilike Yes relativno udaran uradak, s naglaskom na bogatim vokalnim harmonijama, koje su dolaskom Sherwooda postale još bolje nego inače. Sherwood ima sličnu boju glasa kao Squire, što je još jedan dodatni razlog zašto je nakon smrti legendarnog basista postao njegov ‘savršeni’ nasljednik.
Naslovna skladba, drugi singl s ovog albuma, ponosi se odličnim višeglasnim refrenom kojim struji tipična, izrazito pozitivna ambijentalna energija, zato ne iznenađuje da spada među najbolje trenutke »Open Your Eyes«. Ta skladba, koja se izvorno zvala »Wish I Knew«, trebala je prvotno izaći na Squireovu solo albumu. Slijedi odlični »Universal Garden«, nešto kompleksnije ostvarenje koje također sadrži izrazito melodičan, budnički refren s razigranim vokalnim harmonijama, orkestralnim aranžmanima i suptilnim gitarskim pasažama. Od svih radova na »Open Your Eyes« ova je kompozicija najbliža klasičnoj ambijentalnoj magiji Yes i time spada među vrhunce ovog albuma.
Nakon uspjelog otvaranja slijedi nekoliko slabijih uradaka koji bi u sklopu projekta Conspiracy ispali odlično, dok se kao skladbe Yes svrstavaju negdje u ‘drugu ligu’ u usporedbi s njihovim klasičnim dostignućima. »No Way We Can Lose« je akustično usmjerena, vesela skladbica s još jednim ‘budničkim’ refrenom u režiji vječnog ‘meditativnog gurua’ Jona Andersona, koju obilježava prije svega Howeovo specifično gitarsko solo. Povremeni unos usne harmonike u Squireovoj režiji ispada kao ne baš sretan dodatak.
»Fortune Seller«, relativno zanimljivo ostvarenje, sadrži dramatične i pomalo frenetične vokalne harmonije u stilu onih iz klasika »I’ve Seen All Good People«, nostalgično obojene gitarsko-klavijaturske harmonije te brojne dobro izvedene promjene ritma. Izrazito melodični »Man In The Moon«, još jedna skladba koja je izvorno trebala postati dio Squireova solo projekta, zbog svojih poprockovskih elemenata predstavlja priličan stilski odmak od klasičnog zvuka Yes. Bez obzira na to, valja istaknuti dramatične orkestralne aranžmane i melodičan, višeglasni refren u kojem je Andersonov vokal vrlo dobro usklađen s ostalim pjevačkim suradnicima.
»Wonderlove« je još jedna lakša skladba koja bi kao Jonovo ili Chrisovo solo ostvarenje ispala impresivno. U sklopu Yes to je u najboljem slučaju solidna, pomalo repetitivna skladba koja je barem minutu predugačka. »From The Balcony«, plod saveza Anderson-Howe, kratka je i lijepa akustično usmjerena ljubavna balada koja ipak ne ostavlja neki dublji dojam. Skladba »Love Shine« za uobičajene je prilike Yes već gotovo pop rocker i uz drugačiju produkciju umjesno bi ispala i na albumima s bivšim gitaristom Trevorom Rabinom. »Somewhere, Someday« je još jedna vesela, bodrilačka skladba s vrlo jednostavnom aranžerskom i lirskom zamisli, koja u sklopu Squireova ili Andersonova solo projekta ne bi ispala loše, ali je kao ostvarenje Yes sve prije nego uzbudljiva.
Završna, vokalno pomalo pretjerano razglašena skladba, »The Solution«, unatoč prividnoj gotovo 24-minutnoj duljini nije najduža skladba u povijesti Yes, jer je zapravo dugačka manje od pet minuta. Nakon dvije minute tišine nastupa 16-minutna ambijentalno usmjerena skladba »The Source«, koja ima više zajedničkog s ambijentalnom glazbom nego sa simfonijskim prog rockom klasičnih Yes. Usprkos impresivnoj duljini sadrži malo prave glazbe pa dakako nije riječ o još jednom od brojnih Yes superepova. Mnoge je obožavatelje taj potez članova Yes poštено razljutio jer su se osjećali prevareno, pa neki »The Solution/The Source« smatraju najvećom skladateljskom prijevarom u povijesti Yes.
»Open Your Eyes« opravdano spada u ‘donji razred’ dosadašnje diskografije Yes, iako bi ga bilo nepravedno proglasiti lošim uratkom. Kao što je već spomenuto, imao je dvostruku nesreću da je izašao nakon dvaju klasičnih koncertno-studijskih uradaka Yes te da izvorno uopće nije bio zamišljen kao novi album Yes. Da je izašao kao dio projekta Conspiracy, kako su ga Squire i Sherwood izvorno zamislili, »Open Your Eyes«, koji bi dakako zvučao dosta drugačije, među obožavateljima Yes zacijelo bi bio puno bolje prihvaćen. Bez obzira na to, »Open Your Eyes« bio je u usporedbi s ostalim albumima Yes koji su izašli u devedesetima, a koje, osim obaju »Keys to Ascension«, isto tako nije obilježio klasični stil Yes, posve solidan uradak.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. New State of Mind (6:00)
2. Open Your Eyes (5:14)
3. Universal Garden (6:16)
4. No Way We Can Lose (4:56)
5. Fortune Seller (5:00)
6. Man In The Moon (4:41)
7. Wonderlove (6:06)
8. From The Balcony (2:43)
9. Love Shine (4:37)
10. Somehow, Someday (4:47)
11a. The Solution (5:25)
11b. The Source (16:22) – skrivena skladba, nakon 2.00 minutne stanke
Postava:
Jon Anderson – vokal
Steve Howe – steel, električne & akustične gitare, mandolina, bendžo, prateći vokal
Billy Sherwood – akustične & električne gitare, klavijature, prateći vokal
Chris Squire – bas gitara, usna harmonika, prateći vokal
Alan White – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Gostujući glazbenici:
Igor Khoroshev – klavijature na skladbama br. 1., 4. i 5.
Steve Porcaro – klavijature na skladbi br. 2
