Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 31.01.2015
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 10,00€
U subotu, zadnjeg dana ovogodišnjeg siječnja, u CUK Kino Šiška održao se još jedan dobrotvorni koncert. Nakon događaja »Cvek raku!«, na kojem smo se oprostili od prerano preminulog osnivača festivala Jazz Cerkno i Keltika Boštjana Cveka, uslijedio je festival naslovljen »Za kombi!«. U pozadini ove dobrotvorne akcije stoji članstvo Društva paraplegičara ljubljanske pokrajine, kojem je za prijevoz članova trebao kombi. On bi članovima olakšao svakodnevne obveze, od odlaska liječniku i na posao do zajedničkih druženja i svega ostalog što spada u opći svakodnevni život. Čudno da se zbog toga ne pomakne ni država ni humanitarne organizacije. Ostavimo tu državu, koja radije skuplja novac »Za Evropu« nego za svoje građane i “Za kombi”. Vjera u rock ‘n’ roll naime pobjeđuje sve!
Tako su snage udružili bendovi Bo!, Balot, White Stain, Prismojeni profesorji bluesa, C4, The Lucky Cupids, Moj Boogie Band, Lene kosti, Bütli, Carina, Sausages i Šukar, koji su za prikupljanje novca ponudili svoje besplatne koncertne usluge. Festivalski maraton bio je vrlo zanimljiv. Svaki bend imao je na raspolaganju 15 minuta, što je značilo tri skladbe, uz iznimku posljednjih na popisu, Šukar, koji su odsvirali polusatni nastup. Pozornica je bila podijeljena na dvije polovice. Lijevu i desnu. S dva bubnjarska seta i logistikom osnovnog ozvučenja. Tako su se nastupi zapravo nizali jedan za drugim, bez pauza. Dok je jedan bend svirao, tonski tehničari već su pripremali susjednu pozornicu za nastup sljedećeg.
Malo iza osam (navečer, naravno!) na pozornicu su izašli Celjani Bo!. Iznenađenje večeri, jer bend prije nije bio najavljen, ali očito se u programu našla vremenska rupa pa je bend uskočio kao prvi na pozornicu. Karizmatični pjevač Boštjan Meh uz pomoć trojice kolega predstavio je promišljeni rokenrol, pun svježine i vjere u bolje sutra. Bo! već imaju u džepu dva albuma, pa im svakako posvetite svoje vrijeme! Veterani slovenskog rock’n’rolla Sausages u nastupu su poslužili i poznatim pjesmama Dej pel, Spal bom cel dan i hitom To mi deli. U finalu je karizmatične dečke ponovno zasjenio Marko Čulajevč Čule, koji se nije dao otjerati s pozornice, već se uživio u izlaznu solažu, koju je odsvirao u produženoj verziji i na koljenima. Na istoj strani pozornice, dakle desnoj, rock n’ roll zabavu nastavili su C4. Za bubnjevima je i dalje ostao dobro poznati TV zvijezda Buco (Sausages), kao zamjena za »službeno spriječenog« Boštjana Vajsa, a bend je predvodio pjevač Billy, koji je nekoliko puta baš vražje »AxlRoseovski« zavrištao, te predstavio autorski Kraval i baladu Srečen, koju je Billy prije dvadeset i nešto godina pjevao u Bombah. Bilo bi vrijeme da polako nastane i prvi studijski album sastava. C4 naime slove po sviranju poznatih klasika hard rocka svakog posljednjeg četvrtka u Orto baru.
Na lijevoj je strani već sve bilo spremno da pozornicu zauzmu The Lucky Cupids. Naravno, svu je pažnju u tren oka preuzeo pjevač i gitarist Andrej Rudolf u poznatoj elvisovskoj pozi, lijevo iza njega društvo mu je pravio Matevž Carnelutti na gitari (koji je kasnije ponovno izašao na pozornicu i s Moj Boogie Band), iza, s Andrejeve desne, klečao je kontrabasist Iztok, dok je Dejan u pozadini marljivo udarao blagi ritmički drndalj s evokacijom swingovski surferski obojenih sadržaja, što se nadovezuje na lik slovenskih majstora rockabillyja. Iznimno lijepo osvježenje večeri, dakle! Premještamo se na desnu stranu, gdje su pročelje pozornice naposljetku osvojile prve dvije predstavnice nježnijeg spola. Obje Urške iz sastava Balot. Bend djeluje od 2007., a na festivalu »Za kombi« prvi sam se put susreo s njim, što si računam kao manji minus. Prva skladba iznenadila je kombiniranjem rocka s polugama balkanskog melosa narodne glasbe, a inače retro rockerska »vošćilnica«, koja je u nastavku na pozornicu dotjerala i prve punkere! Zahrujalo je, dakle, garažno, žestoko i arogantno! Tu su Bütli. Lukavo i izazovno. Izazovno ponajviše zbog odlične i »napadne« pjevačice Andreje, koja je konkretno razbacala bokove lijevo i desno te svojim pristupom podigla publiku na višu razinu kinetičkog »ljuljanja«. Dama i pol! Bend i pol! Golo, svučeno i bez uljepšavanja. Ravno u oko!
Pravo zagrijavanje, možemo reći, prije nastupa jedinih predstavnika metalskih žanrova te večeri. Nepopustljivih ljubljanskih boogie metalaca Lene kosti. Bend je nastupio na lijevoj strani i predstavio dvije posve nove skladbe, počevši uvodnom Screaming Bones. Skladba je to moćnog rifa nasrtljive tipičnosti, prepoznatljive za glazbeni dosje sastava. Rušilačka, agresivna i podkožno odmah zarazna. Bend je tutnjao nekoliko stepenica glasnije od svih nastupajućih na festivalu. Za skladbom Screaming Bones uslijedila je »obnovljena« klasika s albuma »Park Bar« naslovljena Lady Evil, a nju je naslijedila još jedna posve nova skladba, koja zasad još nema naslova, ali je unatoč tome odlično sjela. Možemo zaključiti da se Lene kosti vraćaju u velikom stilu. Plan je snimanje novog albuma u drugoj polovici ove godine. Poželimo dečkima obilje sreće. Ovog travnja imat ćete priliku susresti ih još u Ljubljani. Srećom ih ovaj put u CUK Kino Šiška nitko neovlašten nije samovoljno i greškom raspustio! Kratko, ali slatko heavymetalsko uskrsnuće naslijedila je nova zvučna uzurpacija prostora sa sveženskom ekipom zapisanom heavy rocku. Vražjim Hellcats, naravno. Koncert otvaraju, naravno, skladbom Hellcats, a prva upada u oči nova pjevačica Daša Makuc, čiji se vokal odlično nadovezuje na tvrdu zvučno-rockersku kinetiku mašinerije naoštrenog ženskog kvarteta. I po crveno obojenoj frizuri, koja nudi super kontrast preostalim trima plavušama. Cure mogu biti izniman školski udžbenik o tome kako se izlazi na pozornicu. Dotjeran izgled! Užarena koža! Katja je postala izvrsna gitaristica i to više nije nikakva novost. Svojim bi pristupom mogla naučiti mnoge »profesore« kako se racionaliziraju tonovi u zadanoj solaži da bi se postiglo njezino pravo djelovanje unutar mid-eight pasaža skladbe! Nadajmo se, dakle, nastanku novog albuma!
Slijedi nastup gotovo zvjezdanih imena. Moj Boogie Band vratio je na pozornicu čak trojicu glazbenika koji su prije toga već nastupili u sklopu svojih, možemo reći, matičnih sastava. Ekipu vodi karizmatični pjevač Andrej Ojsteršek s prekrasnom poluakustičnom gitarom s dvije f-rupe, s njegove desne strane stajao je ponovno razjareni Čule (Sausages), a s desne Matevž Carnelutti (The Lucky Cupids) i zagriženi basist Janez »Dago« Dagarin (Lene kosti). Pritom nikako ne treba zaobići bubnjarsko ime, koje je zastupao izvanredni Robert Rebolj, inače član daleko poznatijih folk rockera Katalena. Grubi blues i rhythm and blues, koji te odmah dovede u budno i erektivno stanje, podupirala je ponajviše razigrana veza trojke Čule, Matevž i Dago, a među trojicom je po pozornici u čaru svojih vragolija najviše divljao Čule, koji se ni drugi put nije dao otjerati s pozornice, pa je kad je bend već završio sa šovom, teatralno otrčao u stilu filma »Maratonci trče posljednji krug« još nekoliko uzastopnih krugova po pozornici, visoko vitlajući svojom Gibson gitarom! Lijepo je vidjeti i veterane punk rocka na pozornici, koji djeluju pod imenom Carina. Ovaj put u obliku kvarteta, s flegmatičnim, karizmatičnim vokalistom Marinom na vokalu, a u pozadini je sve uzde u rukama, naravno, držao poznati basist Dare. Bend navodno stvara novi album. Nadajmo se da će uskoro stići na svijet. Bez dlake na jeziku i u sjaju srčane iskrenosti!
Na istom, dakle lijevom dijelu pozornice, uslijedio je gotovo spektakularni nastup Prismojenih profesorjev bluesa. Možemo reći, jednog od najzanimljivijih otkrića u posljednje vrijeme na slovenskom glazbenom obzorju! Kvartet naravno crpi iz utrobe bluesa, ali i iz rock elementarnosti, a gitarist je istesani Jimi Hendrix. Svi fanovi Jimija Hendrixa, pozor, dakle. Pritom je doslovno jasno da je dane i noći prespavao s gitarom, kao salivena je na njemu, i ne samo to. Razvija naime osebujan stil i zvuk sviranja, koji je kompatibilan kako s bučnom grozničavošću garažnih starokopitnika Grand Funk Railroad, tako i s spomenutim vrlinama Jimi Hendrix and the Excperience, te sa svim između. Uz sve te vražarije, potkrijepljene žarkim akrobacijama orguljaškog impro-vrveža, nađu se čak i koketiranja s hillbilly dečkima, a vodeći vokal može preuzeti, u nešto grubljoj izvedbi, i bubnjar. Ukratko, energetski učinak do maksimalnog voltaža! Prismojeni profesorji bluesa svojim koncertima, dakle, isporučuju definitivni presežak na slovenskoj glazbenoj sceni. Tko se s njima nađe oči u oči, ne može ostati ravnodušan. Atrakcija i pol i sastav o kojem ćemo još mnogo čitati i slušati u budućnosti. Sigurno jedna od najjačih koncertnih izvedbi u sklopu festivala.
Slijedi odskok u sfere melodičnog punka. Za to su se pobrinuli White Stain. Pa i Čuki su davno pjevali o bijeloj suzi koja klizi niz lice, a punkrockerski White Stain, naravno, radije prelaze odmah na stvar. Na bijelu mrlju, dakle! Odlična uigranost i energetska nabrijanost trija, koji vri od žudnje za nastupanjem na pozornici i interpretacijom autorskog materijala te zato zvuči izuzetno uvjerljivo. White Stain je bend na kojeg morate biti nužno pozorni svi ljubitelji vala nove punk rock generacije, koja se mnogo vrti i na MTV-ju. Za veliki finale izuzetno šarenu žanrovsku paletu popisa nastupajućih okrunio je nastup poznatih majstora romske glazbe Šukar. Iako su se dečki nakon koncerta žalili da se na pozornici nešto lošije čuju, to nikako nismo primijetili na drugoj strani, mi slušatelji u dvorani. Bend je ponovno isporučio izvanrednu svirku poznatih skladbi umotanih u romski melos, začinjenih arapskim ljestvicama i ritmičkim dodacima. Poglavari, vokalist i Igor Misdaris (s protogitarom od pet žica) i violinist Nenad Ljubotina (njemu pribrajamo sve ostale žičane instrumente slične gitari, koje je izmjenjivao tijekom nastupa), pa nadalje Matevž Lavrinc, Peter Lozar, Štefan Švagelj, uz bubnjarsku potporu izvanrednog Sergeja Randjeloviča »RunJoea« (Elevators), ostaju uvijek vruća poslastica koja te nesvjesno pokrene. Izuzetno složno kucanje srca, izuzetna uigranost i izuzetna kanonada strasti i uzavrelog osjećanja. Bend navodno polako skuplja materijal za novi album, koji će tako biti prvi nakon 2007.!
Što dodati za kraj? Slab posjet. To je sve što je kvarilo festivalsku večer, a inače sve pohvale ponajviše tonskim tehničarima, koji su pokazali izuzetnu vještinu ovladavanja logistikom i prostorom. Bez njih bi moglo poći naopako štošta. Događaj je punokrvno uspio i upravo to eksperimentiranje s pozornicom podijeljenom na dvije izuzetna je ideja koju vrijedi koristiti češće i u budućnosti. Ujedno je još jednom jasno da bi se u normalnom, »zrelom« društvu, u kojem vodeći imaju makar mrvicu poštenja da plebsu ostave barem neku mrvicu, uvijek našao novac za pomoć invalidima kad im se dovede u pitanje mobilnost. Pa ipak! Izuzetna gesta Društva, koje je sve organiziralo samo. Nadajmo se da će rock i društvo paraplegičara i ubuduće njegovati i jačati međusobne veze! Rock je univerzalni jezik koji ujedinjuje, briše svaku barijeru i ruši sve tabue! Za njega srca svih moraju kucati kao jedno! Uvijek!
Galerija slika
