Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kranj / Bazen / Slovenija
Datum koncerta: 12.04.2014.
Broj posjetitelja: 90
Pravi kišni travanjski dan. I još zajeban povrh svega! Opet raspoloženi Don Mentony Band početkom ovogodišnjeg ožujka napokon je, nakon 14 suhih godina, izdao novi studijski album. Predvođen veteranom slovenske rock ‘n’ roll scene, slavnim Janezom Zmazkom Žanom, kvintet je ožujak i travanj podredio nekolicini promotivnih koncerata. Zanimljivo je kako je ekipa RockLinea svaki put nesretno lovila bend na terminima koncerata. Koncert u klubu Lukna u selu Prečna kod Novog mesta tako su, primjerice, nekoliko dana prije najavljenog nastupa grupe opet otkazali! Fortuna nam je dakle bila naklonjena baš za posljednji potvrđeni nastup grupe. U Kranju.
Uz Janeza Zmazka Žana na gitari i vokalu, u ekipi su sami velemajstori svog zanata. Odlični bubnjar Žiga Kožar (Moonlight Sky Trio), basist Klemen Teran, gitarist Luka Vehar (The Dreams, E.V.A.) i harmonikaš Boštjan Dorič! I ovaj je posjet potvrdio da klupska scena u Sloveniji gasne na cijeloj liniji. Sumnjam da je na to ikako utjecao istodobni nastup The Drinkers u Klubaru (centar Kranja)! Kad su na pozornicu izašli kranjski B.A.K.S., u dvorani koja prima 1100 ljudi bilo je malo iznad 50 glava, povrh toga više-manje prijatelja i znanaca grupe. B.A.K.S. se time nisu pretjerano opterećivali, nego su marljivo prionuli na sviranje autorskog materijala. Dvije gitare stvaraju masan masivan zvuk, pomalo namjerno hrapavo ugođen! Tu su kinetični bubnjevi u pozadini i bas/vokal u prvoj liniji fronte. Autorska glazba tipičnog slovenskog melosa, kojim se trenutačno približava melosu Siddhartine filozofije, ranim Anavrijima, poneki riff zna na početku zagrmjeti u stilu nekih Tide, iako su to samo asocijacije, da prilikom čitanja otprilike sami procijenite kamo pas taksu moli kod B.A.K.S. Korektan nastup, solaže se s desne gitare međutim nikako nije čulo tijekom svirke.
Don Menotny Band kao glavni nositelji večeri stigli su na pozornicu tek 10 minuta iza jedanaest navečer. Ljudi je u dvorani definitivno bilo manje od stotinu. Dečki otvaraju uvodni dio koncerta s tri klasika, koji su trebali zapaliti desetkovanu publiku u prostoru. Ko noč zamenja dan, Dost mam i To je moje življenje. Bend je već na početku odmah osvojio sigurnom uigranošću i međusobnim pozorničkim osjećajem, iako je iza sebe imao svirku u Postojni i definitivno nije djelovao najsvježije, što je kasnije pokazao posebno Zmazkov vokal, koji je pri vrhuncu koncerta postajao sve slabiji. U početnom dijelu uopće se nije čula Doričeva harmonika. Prvi put ju je bilo moguće primijetiti u naslovnoj skladbi svježe izdanog novog albuma grupe »Zajeban dan« – RockLine recenzija TUKAJ, kojoj su slijedile još Ne grem se več, Lahko si za, lahko si proti, pa Mojca, koja ima potencijal da uskoro postane poluna narodna (svi je od grupe naime naručuju za svoje Mojce) i Vrag naj te vzame. Prvi dio zaključila je zabavna klasika Marjetka.
Veliki poglavica i glazbeni vizionar grupe Janez Zmazek Žan ostaje guru svoje igre. Uz svoj muževno robustan, »na rubovima napukli« vokal, opet je osvojio svojim jedinstvenim karakterom sviranja gitare. Gitarskim dodirom i zvukom koji na pozornici stvara samo on sam. Čovjek ostaje prokleto vješt i u glazbenom smislu uvijek polaže tonove u solažama na točno odmjereno mjesto, nijedan ton ne zvuči suvišno. Žan koristi vrlo izravan gitarski zvuk, mogli bismo reći izrazito prodoran. S njegove lijeve strane stajao je sjajni Luka Vehar, koji je dva dana prije u ljubljanskom Gleju svirao sa »slovenskim The Allman Brothers Bandom« The Dreams. Vehar je mekši. Recimo da je tehnički izbrušeniji, da mu prsti mogu i brže letjeti. Kontrast među gitaristima poseban je šarm pomlađenog Don Mentony Banda i s velikim užitkom se prati rad obojice. Tu je izvanredna i čvrsto kompaktna ritam linija navezanih Klemna Terana i jednog od najusavršenijih i najsvestranijih bubnjara mlade generacije u Sloveniji, Žige Kožara. Za veliku sočnost pak, naravno, skrbi odnedavno s duhovitim ugrađivanjem umetaka harmonike u pratnji Boštjan Dorič.
Žan ostaje u svojim obraćanjima između skladbi prepoznatljivo gunđavo sarkastičan. Opet je s nekoliko »izravnih« zapažanja kroz provjereno učinkovit crni humor zabavljao prisutne, »Vani prodajemo naš novi CD za 87,00€, a uz to dobijete i dva uskršnja šunka« i prilikom događaja kad je do ruba pozornice stigao jedan od ružičasto veselih Kranjčana da se pohvali kupljenim novim studijskim albumom grupe: »Eto, još 20.000 takvih pa ćemo isplivati na zelenu granu«!«
Nakon petnaest minuta pauze, dečki su se vratili na pozornicu da isporuče još i drugi dio, gdje su nizali klasik za klasikom! Koncert su vodili kroz izvedbu skladbi A štekaš, Nekam bom šel, Z občutkom, Nikol si nam odpustu, Sedem let, Zdaj sem pa miško, Lenoba, Rekla je ne, Na obali, a pritom naravno nisu zaboravili ni na Mrhu, kojom su zaključili redoviti dio koncerta. Na bis opet sviraju skladbu Mojca, koja odstupa od ostalog materijala ponajviše po voluminoznom »stereo chorus grooveu«, koji za tu priliku Žan dodaje u zvuk gitare. Šegav komad, koji će, nadajmo se, grupi opet donijeti više odjeka na slovenskoj glazbenoj sceni.
Grupa ostaje sa svojom esencijalnom figurom, nezamjenjivim Janezom Zmazkom Žanom, jedna od najsamosvojnijih i najposebnijih glazbenih priča koje su nikle u Sloveniji. Lijepo ih je opet češće gledati na pozornicama. Ako itko razumije što je to »mojo«, što je rock ‘n’ roll, a što blues, jedna od prvih adresa za taj odgovor i dalje je Janez Zmazek Žan. Naklon grupi za izuzetno lijepu i zabavnu večer u Kranju i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti prvom prilikom.
Galerija slika
