Žanil Tataj Žak: Coda

0 635

Izdavač: One Records
Datum izlaska: 30. 12. 2024.
Žanr: Heavy Metal / Hard Rock
Ocjena: 9.5/10
KUPI CD!


Žanil Tataj Žak glazbena je legenda naše regije. Bio je tu kad se sve događalo. I dobar češki (le)žak. Još u doba prvih ramenonožaca. Preživio je stoljeća, vidio sve! I opstao. Suradnje i ostavština snimljenih radova koju iza sebe ostavlja nevjerojatni su. Ovo je hard rock i heavy metal vokalist kojeg bi svatko htio u svom bendu, ako ne i u vitrini. U globalnom smislu. Među njima je npr. (pokojni) John Lawton i tko zna tko još! Njegov vokal govori, točnije pjeva, sam za sebe. Održava izniman pečat, zaraznost, razmetljivost, uz ispucavanje svih strasti i eksplozivnosti, ali i izuzetne profinjene osjećajnosti i krhkosti, kad je to, ne samo poželjno, nego i potrebno. Kilometraža, iskustvo, znanje i neiscrpni talent, uz viziju kojoj ovaj glazbeni umjetnik vjerno slijedi, ostaju na svom mjestu. Nepokolebljivi, sveobuhvatni. Nezaustavljivi. I naposljetku? Neiscrpni.

Kad je riječ o klasičnom hard rock albumu naše regije koji se prodorno ‘ljubi’ s klasičnim elementima heavy metala, Žak ostaje jedno od središnjih imena na koje naletiš vrlo brzo kad se prihvatiš otkrivanja  glazbene ostavštine osamdesetih. Jersey, Turbo, …. Pa naravno i onaj sudbonosni dolazak u Divlje Jagode davno tomu, dovoljno je da ga poznaje baš svaki ljubitelj hard rocka i klasičnog heavy metala, i to barem na tlu naše zajedničke bivše države. Kad tome pribrojiš još i privrženost i predanost postojnskim glam metal legendama Mary Rose, koje su i danas aktivne, rečeno je zapravo sve bitno o ovom riječkom vokalnom briljantu.

Žaku je trebalo priličnog vremena da se odluči zakoračiti na samostalni glazbeni put. S obzirom na njegov izniman vokalni ugled, ali i usredotočenost na glazbenu viziju odnosno artizam, naprosto je iznenađujuće da se na taj korak odlučio tek u posljednje vrijeme. Dobili smo izvrstan EP »Da Capo« (2019), pa prvijenac »Al Fine…« (2022, RockLine recenzija) a tu je, dakle, i treći dio trilogije. To je album »Coda«, koji je izašao u predblagdansko vrijeme kasnog prosinca 2024. Baš kao i “Al Fine…”, samo s dvogodišnjim razmakom!

»Coda« je nastavak priče prethodna dva izdanja, apsolutno smislena veza, i stilski i produkcijski. Žak je na album opet okupio izuzetno široku paletu glazbenika koji su dali svoj doprinos. A ako želiš doći do Žaka na njegov album, moraš biti zaista dobar. Najbolji. I upravo to album »Coda« i otjelovljuje. Najbolje od najboljih. Uz Žakov novi, golemi, besprijekorni vokalni nastup, koji na svakom koraku ovog albuma oduzima dah. To je njegova ‘wild card’, kojom ti odmah uđe pod kožu. Svaki put. S perjanom lakoćom. Ostaje naime jedan od najzaraznijih heavy metal i hard rock vokala naše regije!

Moderna produkcijska zamisao klasično aranžiranih skladbi, što proizlazi iz Žakove glazbene filozofije i filozofije njegovih generacijskih vršnjaka na albumu, donosi na scenu u 2024. i 2025. posebno poseban album, koji je na neki način odraz klasičnih dana osamdesetih i devedesetih, a ipak udara nevjerojatno snažno, dinamično, lucidno i živahno i u aktualnim vremenima. Ne samo kad ga usporediš sa sličnim dosezima naše regije, koje ionako možeš nabrojiti na prste jedne ruke, nego i u svjetskim razmjerima, iako je jasno da se zbog jezika u kojem je album pisan »Coda« automatski stilski veže uz dosege klasične ere heavy metala i hard rocka sastava i izvođača iz regije bivše zajedničke države.

Format skladbi vješto je razrađen. Aranžmanski sve stoji na svom mjestu. Hvata, udara, uzbuđuje, oduševljava. Razvoj albuma dinamičan je, razigran, a istodobno strogo formatiran, tako da razvija visoku glazbenost. Uz sebe čvrsto drži slušatelja bombastikom same naravi razvoja kompozicija, gdje, kako se i očekuje, raspoloženjski krešendo postiže refrenski napjev! I ‘mid-eight’ pasaže složene su ne samo iznimno spretno i domišljato, nego tako da skladbe ne gube ni mrvu udarnosti izražajnog naboja. Naprotiv. Slikovitim obratima atmosfere drže visoku oktansku napetost unutar kompozicija i njima ulijevaju dodatno ulje na vatru!       

Materijal na albumu čini iznimno teškim određivanje vrhunaca! To će biti vaš izbor! Već uvodna, zarazna, navijena i zapaljiva Ništa labavo (naš stari dobri Benč rekao bi za to: »Nema mjesta za mekane ode!«) odmah je prvi takav kandidat. ‘Maidenovsko’ otvaranje albuma! U njoj odmah dobivamo sve što tražimo kod Žakove vokalne eksplozivnosti, kombinirane sa zaraznim gitarskim fraziranjem i hipnotički zaraznim refrenom. Izrazito snažan i posebno zanimljiv je i završni dio albuma. Njega zastupa komad Vraćam se. Tko kod kuće ima album »A Glimpse Of Home« (1997) sastava Turbo, zna o čemu je riječ. Osvježen aranžman, komad s dodanom naracijom i hrvatskim tekstom u produženom izlazu, gdje Žak potvrđuje da se ni nakon gotovo 30 godina od izlaska albuma vokalna hrđa nije ni najmanje primila.

Album u prelijevanjima i preokretima atmosfere neprestano drži slušatelja uz sebe. Zbog idejne razigranosti i izuzetne glazbenosti. U nastavku je Kako ljubav boli, u kojoj je uhvaćeno nešto pop sentimenta, a nakon nje odlična mistična i melankolična balada U dobru i zlu, koja još jednom ističe Žakovu vokalnu izuzetnost, šarenilo boja i profinjenost, lukavo kontrastiranu ženskom vokalnom pratnjom. Žak je svaku skladbu snimio s drugom glazbenom ekipom i time postigao još veću intenzivnost aranžmanske i skladateljske razigranosti, u smislu naglašenog raskoraka među komadima, koji su međusobno odvojeni entiteti sa sebi svojstvenim umjetničkim dosjeom. U sličnom tempu ostajemo i u nastavku s Korak do sna, koja se cijelo vrijeme razvija u gradaciji akorada i jedna je od najveličanstvenijih kompozicija Žakova najnovijeg dosega (što se skladateljske izbrušenosti tiče). Učinak bombastike u takvoj je razigranosti izniman, a još više fascinira održavanje neprestano visoke razine glazbenosti kroz njezin neprekidan razvoj! Zatim je tu, na sredini albuma, ludo ‘metalsko šibanje ultrašrapnelom’ Ne slušaj srce. U nju je obavezno dodana i bijesna dvostruka ‘bas bubanj bula’, koja produbljuje razarajući učinak komada. Učinak vokalne melodije koju Žak svojim pristupom ostvaruje naprosto je izniman kroz cijeli album. Ne popušta. U La Vida svjedoci smo tom fenomenu, vedro intoniranom komadu, koji opet trzajem preokreće atmosferu albuma.

U baladnoj Tko je čuvar sna u aranžmanima se ističe akustika, a komad gradirano ponovno postupno raste u atmosferi, prema izuzetnom refrenu. Zaustavi vrijeme skladba je duge povijesti. Tu je skladbu Žak svojedobno pjevao još devedesetih sa sastavima Gallows Pole i Madcap Laf, kad je boravio u Njemačkoj. Žak se na novom albumu povezao s autorom skladbe Dariom Trobokom da bi njih dvojica iznova snimila taj odličan komad. S osvježenim aranžmanom. Taj komad potječe s Trobokova solo albuma »The Revelation of John«, koji je 1996. izdao pod umjetničkim nadimkom John A.B.C. Riječ je o komadu koji se u originalu zvao Strawberry Fields. Ovaj put otpjevan na hrvatskom jeziku i s definitivno jednim od najgrešnije zaraznih refrenskih napjeva albuma »Coda«. Vrhunski.

Na albumu nalazimo još dvije dodatne skladbe. Vraćam se (u radijski editiranoj  – skraćenoj verziji), a druga je komad naziva 2024, koji nije parodija na zidni kalendar, nego jedini na engleskom otpjevani komad albuma. Taj je komad skladao Nejc Vidmar, Žakov stari pajdaš, ne samo s prošlog albuma, nego i iz zajedničke suradnje u slovenskom heavymetalskom sastavu Black Diamond. Nejc, koji je u osnovi gitarski majstor, u ovom je komadu postavio i složio sve instrumente osim bubnjeva. Komad je apokaliptičan. S obzirom na to kako je postavljen. Fraza zavija blago ‘blacksabbathovski’. Srednji (instrumentalni) dio okreće komad do te mjere da djeluje gotovo progresivno. U prvi plan se probijaju klavijature i taj se srednji instrumentalni dio razvija na način da čak budi asocijacije na zahvate nekih Savatage. I Nejčev poseban, a iznimno lukavo položen gitarski solo pridonosi tome da se sam komad zavrti u posve drugu dimenziju. Od glavne gitarske fraze, do vokalnih linija te općenito iznimno mračne atmosfere. Skladba je odmak albuma, no ujedno odgovara i na pitanje kako se komad na engleskom razvija posve drukčije nego na nekom drugom jeziku.

Novi album nadmašuje prethodnika »Al Fine….«, koji je inače u svemu odličan i gotovo besprijekoran. A to nije bilo očekivano. Zato je to priličan iznenađenje, što samo potvrđuje kako je visok kvalitativni standard Žak postavio već albumom »Al Fine…« Nakon samo dvije godine naslijedio je prethodnika, i to s nevjerojatno nadahnutim šarmom i produkcijom (samo produkcija bubnjeva mjestimice zaslužuje blagu zamjerku jer joj nedostaje prostorne dubine), te posebno skladateljskom estetikom, izuzetnim hodanjem po užetu  kojim zapovijeda dirigentska palica Žakova usredotočenog vizionarstva, pri čemu valja istaknuti da uz njega stoji izuzetna ‘škvadra’ visokoprofiliranih glazbenih majstora, koji postavljaju onu nužnu točku na ‘i’, pa možemo govoriti o umjetničkoj besprijekornosti i briljantnosti albuma »Coda«. On nas nagovara s još širom idejnom gipkošću i razigranošću među pojedinim točkama, koje su jedna za drugom ekspozei izuzetno vještog spajanja ultrazarazne glazbenosti i grabežljive metalske udarnosti. Valja istaknuti da ovaj album internalizira i sentiment Balkana, što u glazbenom artizmu može dočarati samo kombinacija glazbenika ove regije. I s te strane artizam ovog albuma postiže vrstu apsolutne posebnosti.  U finalu 2024. »Coda« je donijela jedan od vrhunaca heavy metala i klasičnog hard rocka u našoj regiji! Nadajmo se da će Žak uspjeti okupiti ekipu za kakvu kraću turneju na kojoj ćemo sve te skladbe moći čuti i uživo. Mogu postaviti samo još posljednji zaključak. Posao obavljen s velikom odlikom! U svakom pogledu. Neka se ta priča ne završi.  

I još nešto. Žak je (hotimice ili nehotice) na ovom albumu prešao granice i ujedinio gotovo cijelu bivšu Jugoslaviju. Na prvu loptu to je nepotrebna primjedba, ali za one otvorenog uma takav pothvat simbolizira samo neizmjernu količinu dobroga. Jedan je od rijetkih glazbenika kojem je to nakon 1991. uspjelo!

Autor: Aleš Podbrežnik

*… iskrena zahvala Nejcu Vidmaru za neprocjenjivu vrijednost dodatnih informacija vezanih uz album, zahvaljujući kojima je ova recenzija mogla dobiti na dodatnoj objektivnosti.

Popis skladbi:
1. Ništa labavo
2. Kako ljubav boli
3. U dobru i u zlu
4. Korak do sna
5. Ne slušaj srce
6. La vida
7. Tko je čuvar sna
8. Zaustaviti vrijeme
9. Vrijedilo je
10. Vraćam se
11. 2024 *
12. Vraćam se (radio edit) *

*… dodatne skladbe

Žanil Tataj Žak – vokal, prateći vokal, bas gitara (skladbe br. 1., 7. i 10.), klavijature (skladba br. 4), električna gitara (skladba br. 7), akustična gitara (skladba br. 7)

Gostujući glazbenici:
Imran Duraj – gitara (skladbe br. 1. , 5,. 7. i 10.), solo dionice na skladbama br. 1. i 10., akustična gitara na skladbi br. 10, klavijature na skladbi br. 10
Nejc Vidmar – sve gitare (skladba br. 11), gitarski solo (skladba br. 11), klavijature (skladba br. 11), bas gitara (skladba br. 11), dodatni vokal (skladba br. 11)
Miloš Aranđelović – vokal (skladba br. 2), prateći vokal (skladba br. 2), pištaljka (skladba br. 2)
Zoran Šerbedžija – gitarski solo na skladbi br. 2.
Stefan Potić – gitara na skladbi br. 2
Ivan Pop – sve gitare i gitarski solo (skladbe br. 3. i 9.), klavijature (skladbe br. 3. i 9.), bas gitara (skladbe br. 3. i 9.)
Davor Torbok – sve gitare (skladbe br. 4., 6. i 8.) i gitarski solo (skladbe br. 4. i 6.), bas gitara (skladbe br. 4., 6. i 8.), klavijature (skladbe br. 4. i 8.), bas gitara (skladba br. 8.)
Bruno Mičetić – gitarski solo na skladbi br. 5.
Bojan Čalija Fista – gitarski solo na skladbi br. 8.
Dominik Dražić – gitarski solo na skladbi br. 10.
Mateja Stošić – klavijature na skladbi br. 2.
Dejan Đurković ‘Englez’ – klavijature na skladbi br. 5.
Matko Basara – klavir na skladbi br. 10.
Saša Veselić – bas gitara na skladbi br. 2.
Krešimir Kaštelan – bas gitara na skladbi br. 5.
Nikola “Cozy” Baošić – bubnjevi na skladbama br. 1., 7. i 11.
Klemen Markelj – bubnjevi na skladbama br. 2., 5. i 10.
Vasif Tadžić – bubnjevi na skladbama br. 3 i 9.
Hanno Kerstan – bubnjevi na skladbama br. 4., 6. i 8.
Jasminka Aleksić – prateći vokal na skladbi br. 3.
Lea Rac – prateći vokal na skladbi br. 3.
Vedran Mičetić – naracija (recital) na skladbi br. 10.


Žanil Tataj Žak – “Coda” (One Records, 2024)
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići