Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Piazza Duomo / Spilimbergo (Udine) / Italija
Datum koncerta: 03.08.2010
Broj posjetitelja: 4,000
Cijena karte: 35,00€
Simple Minds na turneji nazvanoj “Festival Show Tour”! Preciznije, na trećem dijelu turneje na kojoj predstavljaju svoj novi studijski album “Graffiti Soul” (2009). Riječ je o skupljanju koncertnih “mrvica” po već dobrano obrađenim svjetskim pozornicama iz prošle godine, a u 2010. Simple Minds ih vode u Australiju, na neke “zaboravljene” europske pozornice te na kratak skok skupine u Brazil.
Spilimbergo je simpatičan i prelijep renesansni gradić autentičnog karaktera, što se vidi po očuvanosti gradske jezgre s upečatljivim dostignućima drevne arhitekture. Trg zvan Piazza Duomo s jedne se strane naslanja na zgrade gradske jezgre, a s druge na dvorac i dvorske zidine. I na tom je trgu bila postavljena pozornica na kojoj su ovaj put nastupili škotski art pop rock divovi osamdesetih.
Simple Minds danas više ne pune stadione s po nekoliko desetaka tisuća glava. Dobrih 4.000 glava ipak sasvim konkretno napuni trg kao što je Piazza Duomo. Ovaj put Simple Minds je čekala nevjerojatno živahna publika. Sat pokazuje 21.30! Umjesto da na pozornicu izađu Simple Minds, kako je bilo najavljeno, iz zvučnika zagrmi obavijest da će koncert početi s 20 minuta zakašnjenja jer je autobus koji vozi skupinu na turneji navodno zapeo u gustoj gužvi negdje na periferiji gradića. Raspoloženo se mnoštvo brzo pretvori u zadihani zborčić uvrijeđenih fanova koji je “gunđao” idućih 40 minuta čekanja. Oko deset, dakle nakon pola sata čekanja, s neba je pala koja kišna kap. Zvižduci i negodovanje publike postajali su sve intenzivniji! Srećom, bilo je samo nekoliko kapi. I napokon, deset minuta iza deset navečer pozornica se zamrači i ispraća nas u unaprijed snimljeni uvodni dio koncerta instrumentalom Themes For Great Cities! Napokon su dečki na pozornici! I odmah iznenađenje! Sanctify Yourself s albuma “Once Upon A Time” (1985). Osamdesete se u tren oka vraćaju, usisavaju nas kroz vremenski vrtlog i ljuljuškaju u naručju nostalgične iluzije u kojoj zaboravimo da postoji vrijeme, čak i prostor, i zapravo dobijemo potvrdu da se stvari nisu ni u čemu promijenile. Simple Minds su ostali Simple Minds, a mi, ljubitelji njihova opusa, lika i djela, ostali smo vjerno uz skupinu i u 2010.!
Pogled na pozornicu nabrojio je šest ljudi! Nezamjenjivo prvo grlo skupine Jim Kerr, vjerni dugogodišnji bubnjar Mel Gaynor, basist Eddie Duffy, koji je dosad također nakupio preko 10 godina članstva u skupini, a nikako ne smijemo mimo gitarista Charliea Burchilla. Kad smo kod Charliea, trebalo mi je prilično vremena da shvatim odakle dolazi zvuk gitare s pozornice. Otkrio ga je tek snop bijelog svjetla tijekom njegova sola u Sanctify Yourself. Frajer je naime sjedio na dodatnoj pozornici za klavijature, pod nogama klavijaturista Andyja Gillespieja. Čemu? Odgovor je dala Charliejeva noga u gipsu iz kojeg su virili samo prstići. Dobro da si nije slomio ruku! A zanimljivo je da Charlie tijekom izvedbe Sanctify Yourself nije imao u rukama Gretschova bijelog sokola, nego leteći V model, koji mu je očito sasvim nov u garnituri gitara koje koristi na koncertima. Kao prateća pjevačica dečkima na pozornici društvo je pravila zgodna Sarah Brown, urođenih pokreta velikog izazova!
Dijalog isprepletenih jedinstvenih zvučnih kolaža gitare i klavijatura jedan je od najvećih zaštitnih znakova poruke Simple Minds! Ovaj je put skupina u tren oka rasprostrla pokrivač tako njegovane zvučne slike, u kombinaciji neizbježne ujednačenosti bas-linije koja para zrak i kompaktne, vrhunski izrađene čvrste ritmike te velike preciznosti bubnjanja Mela Gaynora. Jim Kerr ostaje jedinstven vokalist uz kojeg se danas već davno ukiseli Bono s U2 u tren pretvori u scensku pojavu Britney Spears. Karizmatični pjevač obilježen specifičnom scenskom komunikacijom s publikom, u kojoj spaja plesne pokrete uz stalno hodanje po rubu s lijeve na desnu stranu pozornice, neprestano mašući publici i više puta završavajući stihove u čučnju. Njegov vokal sazrijeva poput vina, koje s godinama samo dobiva na šarmu i dubini. Na dubini uistinu. Fascinantni scenski lik ovog glazbenika imao je ovaj put na koncertu ipak nekoliko blagih poteškoća s prijenosom vokalnih mogućnosti iz srednjih registara prema višima i najvišima, što je ubrzo potvrdio i refren skladbe Stars Will Lead The Way, uzete s novog albuma “Graffiti Soul”. Kerr se odmah po izlasku na pozornicu publici ispričao zbog čekanja. Kasnije se pokazao kao više nego solidan sugovornik na talijanskom jeziku. Živi naime na Siciliji..
Set lista pak više nego izvrsna. Nove skladbe odličnog albuma “Graffiti Soul” po svom su glazbenom podrijetlu materijal koji se posve prirodno veže uz većinu ostalih skladbi repertoara, koji su ovaj put činili klasici osamdesetih. Ludnica! Treća skladba, ambijentalno remek-djelo Waterfront, do kraja je zagrijala publiku i u početnom dijelu brzo dočarala jedan od vrhunaca koncerta!
Simple Minds su uživo nevjerojatno uvjerljivi. Prvo, na svoju te stranu privuče igra Jima Kerra, koji te, kad god mu se prohtije, posve natjera da počneš nehotice i nesvjesno vitlati rukama visoko u zraku. Kroz dva sata. Kerr ne popušta u takvoj komunikaciji s publikom. Druga stvar koja na koncertima Simple Minds nadasve osvaja jest filigranski kalibrirana zvučna slika skupine na pozornici. Zvuk je odlično raspoređen, a njegovi gradivni elementi supostoje u pravom ravnoteži. Budući da je koncert bio na otvorenom, nepovoljni vremenski uvjeti, uz povremeni vjetar, malo su iskrivili tu zvučnu sliku, a najgore su prošle klavijature. No takvih je trenutaka bilo malo.
Pljusak, koji je cijelo vrijeme kezio zube munjama na sjeverozapadnoj strani neba, sretno je zaobišao prizorište pa nas je “kišica” samo okrznula tijekom nove skladbe This is It i još jednog iznenađenja dana, skladbe Mandela Day. Samo za potonju pjesmu pozornica je bila živopisno obojena reflektorskim osvjetljenjem, inače smo kroz koncert opet bili svjedoci klasičnom dvobojnom kombiniranju scenske rasvjete, u kojem se rukuju bijela s plavom ili ljubičastom svjetlošću. Višekratna potpuna zamagljenost pozornice, koja se odlično uklapa u visokovibrantno raspoloženje scenskog teatra Simple Minds, također je već poznata konstanta!
Klasici skupine u nastavku, poput Sons And Fascination Once Upon A Time, One Step Closer Someone, Somehere (In the Summertime), In Trance As Mission te, kako se i očekivalo, obaveznih Don’t You (Forget About Me) i Alive And Kicking te New Gold Dream (81, 82, 83, 84), bili su jamstvo još jednog fantastičnog druženja sa zvučnim i artističkim perfekcionistima Škotskog visočja! Nevjerojatno je i koliko je odobravanja dobila otvaračka skladba aktualnog studijskog albuma skupine Moscow Underground, u kojoj se publika uključivala i pjevanjem stihova. Don’t You (Forget About Me) Kerr je u refrenima često prepustio kar publici. Skladbu Belfast Child ovaj je put zamijenila skladba Mandela Day, a jedino što je iznenadilo bila je činjenica da Simple Minds nisu odsvirali She’s A River. No umjesto skladbe Real Life s istoimenog albuma, koju su dosad na turneji izvodili gotovo redovito, odsvirali su See The Lights (također s albuma “Real Life”) i tako se više nego iskupili. Velika privlačnost ove skupine leži u činjenici da je njihova setlista za svaku koncertnu večer teško rješiva zagonetka.
Za dodatak smo dobili još Ghost Dancing te obradu The Doorsa, Gloria. Postava je upletla i kraću varijaciju na skladbe Take Me To The River i Dance To The Music i tako dodatno začinila posljednje minute nastupa.
Simple Minds održavaju izuzetnu energiju! Djeluju vrlo stabilno, što je potvrdila i aktivna i dinamična međusobna scenska komunikacija svih članova skupine. Na pozornici ne čuješ promašen ton ni slučajno ritmičko spoticanje. Sve je odsvirano filigranskom preciznošću, po uzoru na urođeni zvučni perfekcionizam. Izniman izbor koncertnog repertoara, u kojem smo mogli uživati s ovom posebnom skupinom, hipnotizirao je baš sve posjetitelje koncerta u Spilimbergu. Faza zanesenosti u novoizgrađenom svijetu pak je još dugo trajala. Još lijepo vrijeme nakon što su se Simple Minds konačno oprostili. Osamdesete u glazbi u propovijedi Simple Minds ostaju stvarne! Dok god skupina bude i dalje izdavala tako odlične albume kao što je posljednji studijski “Graffiti Soul”, ne trebamo se bojati da se još koji put ne bismo mogli zaputiti u jedinstveni glazbeni svijet kakav poznaju Simple Minds i zlatne osamdesete u popularnoj rock glazbi!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Theme For Great Cities
2. Sanctify Yourself
3. Stars Will Lead The Way
4. Waterfront
5. Rockets
6. See The Lights
7. This Is It
8. Mandela Day
9. Moscow Underground
10. Sons And Fascination
11. In Trance As Mission
12. Someone Somewhere (In Summertime)
13. Once Upon A Time
14. One Step Closer
15. Don’t You (Forget About Me)
16. Alive And Kicking
17. New Gold Dream (81,82,83,84)
—dodatak—
18. Ghostdancing
Galerija slika
