U vrijeme kad su na MTV-ju kraljevali Motley Crue, Bon Jovi i mnogi drugi koji su ih slijedili, jedna je druga grupa ostvarivala glazbenu evoluciju po izrazito samoniklom principu, koji se baš i nije obazirao na trendove. Sa svakim albumom osjetno je mijenjala stil, a 1990. poslužila je vjerojatno najboljim među svim izdanim albumima. Ovo je priča o Queensryche i njihovu četvrtom albumu »Empire«.
Queensryche su u posljednjim izdisajima osamdesetih jahali na golemom valu kreativne snage, koji je kvintet u artističnom sazrijevanju neprestano gurao naprijed. S obzirom na to da su prethodnik »Operation: Mindcrime« i »Empire« izašli u razmaku od samo dvije godine, te s obzirom na to koliko su različite glazbene smjernice stajale iza njih, jasno je da je nešto takvo mogao stvoriti samo kvintet specifičnog ustroja i posebnih kemijskih veza, koji se na svom glazbenom putu razvijao neovisno i samoniklo.
Izvanredni »Operation: Mindcrime« donio je 1988. Queensryche komercijalni proboj i doveo ih u fokus šire javnosti, jer je grupa napokon počela dobivati dovoljno pažnje i od MTV-ja. »Operation: Mindcrime« – ultimativna definicija najboljeg što na jednom albumu mogu spojiti koncept i heavy metal – uz radove američkih grupa kao što su Savatage, Crimson Glory i Fates Warning, progresivno je zvučao prije nego što je itko uopće razmišljao o nekim Dream Theater. Postignuće je to koje je u artističnom smislu djelovalo nenadmašno. Ni danas to nije teško tvrditi. Queensryche ga nasljednikom nisu htjeli nadmašiti. Još manje. Nisu ga htjeli ni oponašati. Sami tada zacijelo nisu ni pomislili da će to vječnozeleno postignuće jednoga dana postati jedan od krunskih dragulja heavy metala svih vremena. No vjerojatno su već tada vrlo dobro znali da su iznjedrili teško uhvatljiv album. Jedinstven i u svakom pogledu unikatan. Neponovljiv. A upravo to možemo reći i za njegova nasljednika »Empire«, na kojem su Queensryche još jednom potvrdili izuzetnu suverenost i nevjerojatan skladateljski talent, koji je utjelovljivala magija sijevajućih energetskih silnica na trokutu kreativne jezgre obojice gitarista, Chrisa DeGarma i Michaela Wiltona, te ikonskog vokala Geoffa Tatea. Za »Empire« su Queensryche odbacili svaku pomisao na priču za koju bi vezali svoju novu glazbu. Htjeli su iznjedriti album koji u prvi plan stavlja skladateljski perfekcionizam. U usporedbi s prethodnim uradcima grupe, on je trebao pojačati kombiniranje sofisticirano odmjerenih poteza s udarnošću fraziranja. Queensryche su se prioritetno usredotočili na to da iz svojih nedvojbenih skladateljskih talenata izvuku najbolje što mogu. Poruke su društveno kritički angažirane, a ostalo je i nešto prostora za »proganjanje« romantike. Poezija dakle uglavnom proizlazi iz dojmova života u Seattleu prije više od 30 godina, pri čemu naslovna skladba upire prstom ravno u SAD kao korumpirano carstvo koje je već tada počelo pokazivati prve znakove pucanja po šavovima.
Kad zbrojiš desetljeće koje je grupa prešla do 1990. i stupanj zrelosti koji su Queensryche dosegli na zalasku osamdesetih, nevjerojatno je kamo su svoj artizam doveli iz skromnih početaka komponiranja inspiriranog N.W.O.B.H.M. bumom. Na »Empire« su neke već izražene tendencije križanja metala sa sofisticiranim trikovima pop estetike, koje su primjetne još na albumima »Rage for Order« (1986.) i »Operation: Mindcrime« (1988.), dovedene do artističnog vrhunca. Tako je nastao još jedan album Queensryche jedinstvene glazbene iskaznice i karaktera, kojem je nemoguće parirati.
Izlaskom albuma »Empire«, 20. 8. 1990., za izdavačku kuću EMI Records Queensryche su dosegli komercijalni vrhunac svoje karijere. Po izlasku »Empire« se vinuo na 7. mjesto Billboardove ljestvice 200 najprodavanijih ploča i samo na tlu SAD-a prodao u više od tri milijuna primjeraka, što je više od sva četiri prethodna studijska uratka zajedno. Na zalasku osamdesetih, prije nego što je preko hair i glam metal razvrata na Zemlju pala plahta grungea, Queensryche su s »Empire« pokupili niz raznih nagrada prestižnog sjaja. Queensryche su bili nominirani i u tri različite kategorije za Grammy, ali Grammyja nisu uspjeli dobiti. Zato su primili MTV nagradu po izboru gledatelja za video Silent Lucidity. »Empire« je grupi donio čak šest singlova, a među njima se daleko najbolje snašla balada Silent Lucidity. Što balada. Mega balada, koju je Chris DeGarmo nekoć svojim kompanjonima predstavio na akustičnoj gitari, izrasla je u jednu od najvećih balada u povijesti rocka, a za dodatno obogaćivanje zvučne slike s orkestracijama se pobrinuo Michael Kamen. Hit koji se s devetom pozicijom umiješao među deset najprodavanijih hitova američke ljestvice.
U siječnju 1991. Queensryche su zasvirali pred višetisućnom masom razvikanog festivala »Rock in Rio«, a zatim se kao glavni nositelji programa uputili na osamnaestomjesečnu turneju svijetom, nazvanu »Building Empires«. Grupa je u prvom dijelu repertoara izvodila nove skladbe s albuma »Empire«, među njih ubacila klasike rane ere djelovanja, a u drugom dijelu izvela cijeli album »Operation: Mindcrime«. Obvezni dodatak zaključila je baladom Silent Lucidity. No na tu je turneju pao i crni biljeg kad se u belgijskom Ichtegemu, u tamošnjoj sportskoj dvorani, 20. 11. 1990. dogodio incident. Tijekom koncerta grupe posvađala su se dva njezina sljedbenika. Onaj s američkom putovnicom zabio je nesretnom Belgijcu nož u prsni koš, a on je zbog posljedica kasnije preminuo. Bend je izvodio svoj sedmi komad u repertoaru »Roads To Madness« i po dekretu menedžera Howarda Ungerleidera odmah prekinuo nastup.
Godine 1991. izašao je koncertni album »Operation: LiveCrime«, snimljen na nastupima grupe u svibnju iste godine, a u turneju je bio uključen i termin nastupa u MTV-jevoj televizijskoj seriji »MTV Unplugged« u Los Angelesu, 27. 4. 1992., u studiju Warner Hollywood.
»Empire«, koji je baš kao i »Operation: Mindcrime« ponovno producirao Peter Collins (uz inženjerske usluge Jimba Bartona) u kanadskom Vancouveru, ostaje i nakon 30 godina bezvremensko glazbeno postignuće i utjelovljuje jedinstvenost uhvaćenog trenutka, koji je na svoj osebujan način zračio skladateljskom snagom i slogom nezaboravne inkarnacije grupe u zlatnoj eri njezina djelovanja. Ili kako je rekao gitarist grupe Michael Wilton: “U to smo vrijeme uspjeli spojiti našu glazbu s ukusom publike i glazbene industrije. S »Empire« smo dosegli vrhunac svoje popularnosti.« Queensryche su i s petim albumom, 1994. izdanim »Promised Land«, ostali »vrući«, jer je on sletio na treće mjesto Billboardove ljestvice 200 najprodavanijih ploča i tako za četiri mjesta popravio plasman albuma »Empire«.
Autor: Aleš Podbrežnik
