Za finale turneje po kazalištima Marillion su svojim scenskim vragolijama potpuno razoružali Brno (2018)

Lokacija: Brno / Sono Centrum / Češka
Datum: subota, 08.12.2018

Brno. Svake godine barem jednom u Brno. Da se čovjek jednostavno resetira. Super pivo, super hrana i naravno (još uvijek) super cijene. Pa i velika gostoljubivost. Ljubitelj glazbe i koncerata takav posjet mora povezati s koncertima. Obavezno. Tako i Rockline u posljednje vrijeme dobiva sve više koncertnih reportaža iz Češke (Judas Priest 2015, King Crimson 2016, Dirkschneider 2016, W.A.S.P. 2017). Tradiciju vrijedi održavati i njegovati. Plan je dakle bio da se s postaje u Beču, gdje smo 5.12.2018 posjetili koncert britanskih art rock briljanata Marillion, pomaknemo i nastavimo lutanje nekih 130 km sjeveroistočno, to jest u češku Moravsku, gdje smo se na nekoliko dana smjestili u Brnu. Tamo smo stigli dakle tri dana prije nego što su nam slijedili Marillion, koji su dolaskom u Brno zaključili svoju europsku turneju po kazalištima (Theater Tour).

Sono Centrum nalazi se nekih 15 minuta pješice od strogog centra prema sjeveru grada Brna. Za razliku od Gasometra u Beču, riječ je o znatno manjem prostoru, koji više podsjeća na Gallusovu dvoranu Cankarjeva doma. Mali parter primi možda 200 ljudi, a onda odmah slijede galerije i iznad njih dodatni balkoni. Izvrstan prostor za koncerte. Pogotovo što se akustike tiče. Dupkom pun prostor. Koncert Marillion u Brnu bio je također jedan od onih koji su na ovoj turneji bili u cijelosti rasprodani.

Koncert u Brnu bio je nešto posebno. Bio je zaključni, posljednji, pa si je bend priuštio popriličnu dozu šaljivosti, puno više opuštenosti i razuzdanosti nego što smo je dobili tri dana ranije na koncertu u Beču. Marillion su, s Hogarthom na čelu, ovaj put djelovali posebno nestašno, zahvaljujući naravno podvalama i izuzetno dobrom raspoloženju spomenutog frontmena. Hogarth je već na početku pozdravio publiku i upitao je li, kao »tipični engleski arogantnež«, ispravno izgovorio riječ Brno?

Set lista bila je identična kao prije tri dana u Beču. Bend je inače na ovih nekoliko koncerata »turneje po kazalištima« izvodio i druge skladbe, među ostalim: Beautiful, Sugar Mice, Gaza (potonja je mijenjala u setlistama El Dorado), The Space, Neverland, Out of this World, dok je jedan od dvaju koncerata u Essenu bio potpuna ekskluziva. Imao je naime posve samosvojan repertoar, koji je u zadnji čas posve prilagođen. Marillion su na njemu naime odsvirali pola koncerta u akustičnoj izvedbi, i to zbog neočekivane nesreće Marka Kellyja prije koncerta. Nakon uvodnog zagrijavanja Jennifer Rothery i Riccarda Romana, na pozornicu su dakle stupili britanski artrock veterani i, očekivano, počeli koncert ambicioznim djelom, to jest dvadesetominutnom kompozicijom naslovljenom El Dorado, uzetom s albuma »F.E.A.R.« (RockLine recenzija TUKAJ). Da će ovo druženje s Marillion zaista biti nešto posebno, nagovijestio je sam Hogarthov ulazak u spomenutu skladbu. Naime, potpuno je propustio prvu strofu i zatim improvizirano spašavao situaciju, pri čemu se nije mogao othrvati pogledima čuđenja koje mu je slijeva upućivao osobito Steve Rothery. Hogarth je zapravo podsjećao na onog vražjeg Hogartha iz Verone 2016, kad nagne koji vrčić piva previše. Pa ipak. Bend je paklenski iskusan i više je nego očito da ga rijetko što može izbaciti iz takta. Stvari su se brzo i rutinirano posložile na svoje mjesto i stroj poznate marillionske savršenosti počeo je optimalno funkcionirati. Bend je uspostavio izvanrednu zvučnu kulisu.

Bend se izvrsno osjećao u manjem, ali nevjerojatno toplom, organski zvučećem ambijentu Sono Centruma. Hogarth je neprestano komunicirao s publikom, cijelo vrijeme aktivno koristio svoj izniman smisao za crni humor, usput se narugao i Francuzima, za koje je rekao da razvoj njihove kulture ovisi naravno o revolucijama i tako se dotaknuo aktualnih događaja u toj državi. Prije Afraid Of Sunlight u cijelosti je predstavio ekipu. Ne samo svoje drugove u Marillion, nego cijelu ekipu koja prati Marillion na turneji. Od vozača, do tour menadžera, prodavača službenih suvenira grupe, do svih tehničara te rasvjetljivača, pri čemu nije zaboravio spomenuti ni svog sina Nigela, koji inače brine upravo za »H«-jevu scensku opremu (mikrofon, gitare, klavijature) i njegov zvuk. Uvijek nepredvidljivi Hogarth svoje je drugove doslovno tjerao da su ga morali cijelo vrijeme posebno budno pratiti, jer mu je u glavi neprestano sijevalo. Na pozornicu je tako cijelo vrijeme unosio teatar spontanosti, pri čemu bend često nije znao što će smisliti. To je bilo posebno zabavno promatrati u uvodnim dijelovima točaka, gdje je na jednoj od njih tako »razbjesnio« Kellyja da je ovaj istupio iza svojih klavijatura i prikrao se Hogarthu iza leđa, kazališno ga “zgrabio” objema rukama za vrat, kao: »Sad mi je dosta tebe«. Naravno sve u režiji apsolutne šaljivosti i kazališne scenske zafrkancije.

Ta opća podrugljivost s kojom je bend ovaj put stupio na pozornicu rasla je iz minute u minutu, a u oba obavezna bisa opća se orgija između publike i grupe potpuno rasplamsala. Bend je »kupio« publiku, ona mu je jela iz ruke. Salve oduševljenja, neprestanih ovacija i bučnog skandiranja koje nije jenjavalo. Izvanredna komunikacija Hogartha i ekipe, s puno više scenske aktivnosti i sa strane Trewavasa i Rotheryja, kad usporedim iskustvo od prije tri dana iz Beča. I Rothery, koji se uvijek marljivo drži svoje lijeve strane, napravio je tijekom koncerta nekoliko obilazaka po pozornici gore-dolje te tako, kao veliki šef, provjeravao radi li na koncertu sve kako treba.. Osjetilo se da se bend raduje zaključenju turneje, iako je izuzetno uživao u svakom trenutku ovog nezaboravnog i jedinstvenog koncerta u Brnu.

Ako igdje, upravo je na koncertu u Brnu bend definitivno ostavio na pozornici svoje srce.

autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista:
1. El Dorado: I. Long-Shadowed Sun
2. El Dorado: II. The Gold
3. El Dorado: III. Demolished Lives
4. El Dorado: IV. F E A R
5. El Dorado: V. The Grandchildren of Apes
6. No One Can
7. Quartz
8. The Party
9. Seasons End
10. Sounds That Can’t Be Made
11. The Leavers: I. Wake Up in Music
12. The Leavers: II. The Remainers
13. The Leavers: III. Vapour Trails in the Sky
14. The Leavers: IV. The Jumble of Days
15. The Leavers: V. One Tonight
16. The Great Escape
—bis I.—
17. Wave
18. Mad
19. Afraid of Sunlight
20. Three Minute Boy
—bis II.—
21. Cover My Eyes (Pain and Heaven)
22. Garden Party