Nastupaju: Soen / Lizzard / Oceanhoarse
Datum: petak, 9. 9. 2022.
Lokacija: San Dona Di Piave / Revolver Club / Italija
Soen su se konačno vratili na turneju. Na jednu od onih turneja koja se Sloveniji lokacijski približila dovoljno blizu da se izletom u Veneto mogao začiniti petkov poslijepodne i večer. Švedski progresivni metalci zaustavili su se na turneji na kojoj predstavljaju najnoviji album »Imperial« (2021, RockLine recenzija) u mjestu San Dona Di Piave i tamošnjem prizorištu Revolver Club. Sa sobom su na turneju poveli dva sastava. Prvi su eklektični eksperimentalni progresivci i post-rockeri iz Francuske Lizzard, a drugi novootkriveni finski perspektivci Oceanhoarse, koji sviraju mračni heavy metal.
Prekrasan termin i zabavno vrijeme. Kiša i sunce. Naizmjence. No, u Venetu nas je pozdravio golem užareni mjesec na nebu. Posjećenost solidna. Naravno, malo iza osam navečer, kad su pozornicu zauzeli Oceanhoarse, neke posebne euforije još se nije osjećalo. Oceanhoarse zapravo djeluju kao heavymetalci, ali sa snažnim groovom i mračnom atmosferičnom podlogom. Nešto tome pridonosi boja glasa i pristup pjevača Joonasa Kosonena, a inače je ritam kinetika iznimno gibak, muzikalan i volumenski topao. Uz dinamično postavljene skladbe koje kroz gradaciju atmosfera kulminiraju u prodornim mračnim, ali epski zamišljenim refrenima, Finci su brzo osvojili naklonost tada još malobrojne publike kluba. Oceanhoarse su u tom smislu veoma grabežljivi. Pola sata raspoložive minutaže iskoristili su optimalno. U zvučnom smislu, kao predgrupa, poslužili su odličan zvuk, a nastup su okrunili ništa manje uvjerljivom i koherentnom uigranošću te uživljenim pristupom koji je dobro raspalio kakvih desetak posjetitelja. Bend je prošlog kolovoza objavio drugi album »Dead Reckoning«, a repertoar su momci naravno popunili materijalom sa studijskog prvijenca »The Damage is Done-Live!« (2020). Nije izostao ni najnoviji singl Nail, a bend je publiku znatnije prenuo i obradom Alice In Chains Them Bones.
Lizzard su naši stari znanci s Metelkove. Prije nekoliko godina, primjerice, očarali su nas pred nastup progresivnih rockera O.R.k. u Channel Zerou, a uhvatili smo ih i 25. 9. 2018. kad su kao predgrupa The Pinneaple Thief nastupili u bečkom klubu Szene. Riječ je o francuskom triju koji funkcionira samosvojno i samoniklo, a to je ujedno i njegova najveća privlačnost. S te strane, put do Revolver kluba isplatio se već samo zbog nastupa Lizzard. Bubnjarka Katy Elwell, basist William Knox i gitarist te vokalist Mathieu Ricou, koji u toj postavi djeluju zajedno još od 2006., ove su godine objavili novi album »Eroder«. Repertoar je bio obilnije zasićen skladbama s najnovijeg albuma. Nastup su Lizzard otvorili vodećim singlom albuma The Decline te odmah dali do znanja da su njihov stil i zvuk nešto posebno. Eklektična mješavina prožima više žanrova, a skupina se pritom i sama rado poistovjećuje sa smislenom oznakom art rock. Energije na pozornici ne nedostaje. Skupina može zaploviti u trenutke koji djeluju post-rockovski ili se ‘zanjihati’ čak i na stoner rock frazama, koje bubnjarka Katy Elwell odlično koristi za ubacivanje neprestanih rollinga. Gotovo ju je nemoguće zaustaviti kad ‘vježba’ po tomovima. Muzikalno organsko pojačavanje zvučne slike osigurava muzikalni ‘groove’ bas linija, dok gitarist Mathieu kroz slaganje slojeva gitarskih linija i uporabu ‘delay’ efekata razvija masivan zvučni zid. Sve troje ljudi stvara izniman zvučni volumen i prodornost na pozornici, što mjestimice stvara i osjećaj hipnotičnosti. Trio je fenomenalno uigran, a sam vokalni karakter Mathieua Ricoua izrazu daje alternativnorockovski prizvuk. Trio je inače zarazan. Već je Mathieu s neprestanim osmijehom na licu kroz cijelu predstavu osvajao prisutne u gužvi. Ponajprije su pak Lizzard osvojili publiku odličnom predstavom i naravno unikatnim repertoarom. Talijani su uvijek rado slijedili progresivnorockovske posebnjake. To su potvrdila već sedamdeseta. I ovaj put su nakon koncerta Lizzard ovacije oduševljene publike pljuštale sa svih strana. Briljantna ekipa i skupina koja u narednim godinama ima na zalihi još mnogo ugodnih glazbenih iznenađenja. Lizzard inače oduševljavaju evolucijskim iskoracima. Uvijek kad izdaju studijski album. I »Eroded« dio je tog procesa. Kako rekoh. Već da su Lizzard te večeri bili glavni nositelji, ovaj bi posjet klubu Revolver s naše strane bio više nego ispunjen.
Soen su zapravo vokalist Joel Ekelöf i bivši Opeth bubnjar Martin Lopez. Kreativna jezgra, pogonski motori. Bend je stalnica od 2010., a prvi put smo ih uhvatili već u Ljubljani pred Paradise Lost, kad su u listopadu 2012. po Europi predstavljali svoj studijski prvijenac »Cognitive«. Već tada je bilo jasno da je bend svojom prisutnošću unio novu svježinu na progresivnometalsku kartu. Ostale tri pozicije u skupini rado su predmet čestih izmjena. Uz iznimku Larsa Åhlunda, koji svira kao dodatni gitarist, klavijaturist, ali i udaraljkaš u Soen od 2014., ovdje su relativno svježi članovi. Prvi je gitarist Cody Lee Ford (pridružio se 2018.), a drugi basist Oleksii ‘Zlatoyar’ Kobel (pridružio se 2020.). Ljudi su naravno došli prvenstveno na Soen. Prizorište se konkretno zgusnulo. Pogotovo sprijeda. Lijepa posjećenost. I lijepa žetva posjetitelja koji su znali i stihove najomiljenijih skladbi sastava. Bend je očekivano dao prednost najnovijoj ploči »Imperial« (2021), kojoj je tijesno za petama slijedio repertoar prethodnika »Lotus« (2019, RockLine recenzija). Poslužio je očekivanu predstavu, koju je pratila odlična uigranost, super zvuk, sjajna egzekucija te ‘hipnotična’ zvučna kulisa. Joel Ekelöf važi za odličnog frontmena. U stankama ne nagovara previše publiku, a među komadima stoji cijelo vrijeme posve na rubu pozornice, s nogom češće na monitoru, pritom neprestano održavajući čvrst očni kontakt s publikom. Regularni dio skupina je otvorila i zaključila novim albumom, što je silno hrabar i samouvjeren čin te dokaz da su Soen novim uratkom silno oduševljeni. Zapravo, bend se tek posljednjih godina konačno konkretnije odmaknuo od usporedbi da zvuči čas kao Tool, čas kao Opeth. Iako je povremeno blago omekšao zvuk kad je integrirao veću mjeru klavijatura u svoju zvučnost te se počeo rado koketirati sa stvaranjem atmosfera kojih se na svojim samostalnim albumima ne bi sramio ni David Gilmour. Ali to su opet utjecaji. Soen krasi osebujan ‘groove’, koji uvelike ovisi o vrhunski preciznom i delikatnom bubnjanju Martina Lopeza te popratnim volumenskim bas linijama. Melankolija koju Soen pritom razvijaju ponekad je doslovno nevjerojatna. Kulminirala je definitivno u sanjivoj Lucidity. Skupina je potom prenula prisutne konkretnom dozom agresije kad je izvela novu Antagonist s uvodnim pozivom Ekelöfa: »Fire up your guns!«, a regularni dio zaključila je mirnije skladbom Illusion. S ploče »Cognitive« (2012) te smo večeri čuli samo skladbu Salvia, dok je album »Tellurian« (2014, RockLine recenzija) u cijelosti ispao iz set liste. Očito skupina osjeća da je osobito s posljednja dva albuma postavila glazbeni format s kojim je više nego zadovoljna i kojem namjerava slijediti i ubuduće.
Koncert je završio intenzivno. Bend se sjetio i albuma »Lykaia« (2017, RockLine recenzija) sa skladbama Lascivious i Jinn. Soen su pak za kraj sačuvali jednu od najljepših skladbi koje su do danas skladali u svojoj desetogodišnjoj karijeri. Prekrasna Lotus. Ona je u klub donijela još jedno ‘floydovsko’ plutanje i lebdenje u oceanima tuge i spoznaja gorkoslatke boli. Ekelöf s vrhunskim osjećajem. Predivno vokalno izvođenje s trenucima koji te povuku u momente prema transcendenciji. Čovjek se tijekom vremena zapravo razvio u vrhunskog frontmena i prije svega pjevača. Ne treba dodavati da njegova boja glasa posjeduje i trenutačnu prepoznatljivost.
Jedina mana te večeri? Hjammm…. Sve dobre stvari brzo prođu i ta je večer prebrzo prošla. No, nešto toga ide na račun inače prakse sastava da skraćuju svoje koncertne nastupe. Ako su nekad glavni nositelji koncertnih turneja svirali sat i tri četvrt po večeri, sad po novom sviraju maksimalno sat i pol. Ukratko, Soen ostaju skupina koju krasi velik izvedbeni žar s kojim stvaraju snažnu i jezgrovitu zvučnu kulisu s intenzivnom atmosferom koja te posve usisa. U svakom je pogledu skupinu vrijedno posjetiti na koncertima. Ako su na prošloj turneji posjetili Kranj, nadajmo se da će ih opet uskoro netko pozvati u Sloveniju.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
