Založba: Silver Lining Music
Datum izida: 29. 1. 2021
Produkcija: Iñaki Marconi
Dolžina albuma: 42.05 min
Zvrst: Progressive Metal
Ocena: 8.0/10
Što napraviti s novim Soen albumom? Dobar je. O tome nema rasprave. Istodobno je i dokaz da bend razvojno stagnira. Ne donosi neke nove artističke izazove koji bi iznenadili i zaokupili slušatelja te ga držali uz sebe, pogotovo ako je zahtjevnije branše. Novi album »Imperial« dakle ne donosi nikakav napredak u smislu daljnjeg artističkog sazrijevanja ovog inače vrlo cijenjenog i visokokvalitetnog benda. Na to je nagovještavao singl »Illusion«, koji je djelovao kao da smo ga od Soena već čuli na nekom od prethodnih albuma. »Imperial« je zato promišljeno odmjeren korak življenja u udobnosti, koja je za Soen bila zarađena. Bend dakle nije nagovijestio neki korak naprijed. Soen su se pak nekako nakon četiri albuma ipak uspjeli izvući iz kandži često pretjeranih kritika da podsjećaju čas na Tool, čas na Opeth, što je jako dobro. Ako je razlog tome bilo i kresanje onih sadržaja koji održavaju, njeguju ili nadograđuju progresivnometalski identitet benda, takvi potezi svakako donose svojevrsnu kolateralnu štetu. »Imperial« vjerno slijedi prethodnika »Lotus«, no tek je nešto metalnije naoštren, jer je zasanjanih gitarskih »Gilmour-esk« dionica manje, iako su prisutne. Ni »Imperial« nije Soen album koji je snimila ista postava. Soen su između dvaju albuma opet mijenjali. Ovaj put basista. Novi basist benda postao je Oleksii ‘Zlatoyar’ Kobel.
Na novom albumu se bend dakle marljivo drži glazbenih karakteristika albuma »Lotus« (2019, RockLine recenzija) i »Lykaia« (2017, RockLine recenzija). Joel Ekelöf je naravno onaj vrlo važan jezičac na vagi koji za bilo kojeg slušatelja određuje mjeru dopadljivosti benda. Ne samo to, nego svojom prepoznatljivom bojom jamči i prepoznatljivost glazbene iskaznice benda. Njegov vokal je izrazito lijep i privlačan, a svojom proživljenošću u skladbama oživljava onaj splet slatke gorčine i bezgranične melankolije koji karakterizira izrazito mračnu narav svih Soen albuma. I novog. Ali kao što rekoh. Novi album, odnosno nove skladbe, uglavnom se kreću u već provjerenom melosu, koji Soen ovaj put samo recikliraju.
Naslovnica je fascinantna. Svakako u svemu gotičko black metalska. Okultizam, praznovjerje, čarobnjaštvo, propast …. Turobnost, ispunjena gustom maglom, zasićena kiselkastim zrakom koji guši i pritišće k tlu. Krajolik dakle kroz koji tek rijetko prodru zrake svjetla i svjetlosti. Tu je. Uvijek iznova. I s »Imperial«. Psihodeličnost? Niti ne previše iz konteksta.
Niže gitarsko ugađanje osigurava stvaranje pravog, masivno otežanog zvučnog zida i obraća se modernom, u smislu da ima više veze sa dostignućima koja se zadnjih desetljeće odvijaju u suvremenom svijetu tehnički progresivnog death metala nego u drugim žanrovskim sferama. Zato si kod Soena oduvijek nije teško predočiti upotrebu »growl« vokala. No budući da Soen (uvijek iznova) nisu (stari) Opeth, na vokalnoj poziciji imaju Joela Ekelöfa, što im daje sjaj retro-progresivnorockovske zagledanosti. Takvu rustikalnost produbljuju i gitarski solaži, koji su često zasnovani na aksiomu “manje je više” i odsvirani s nadahnućem stare škole progresivnog rocka (»Modesty«). Dakle, solaži razvijaju kompaktnu melodiju koja se temelji na manje tonova, a oni su istodobno poduprti izrazitim “sustain” efektom. Bez obzira na to koketiranje gitarskih solaža sa sedamdesetima, Soen s novim albumom ostaju strogo uronjeni u sfere modernog progresivnog metala.
Soen su bend koji i na novom albumu prvenstveno stavlja na visoku vibrantnu grabežljivost stvaranja raspoloženjskih stanja. U tome su vrlo uspješni i taj »drive« pokreće album. Uz njegovu odličnu produkciju taj visoko raspoloženjski, ali melankolični “drive” drži slušatelja od prve do zadnje minute uz sebe, a albumu daje pravu konturu visoko privlačnog i voltažom nabijenog drama teatra.
Tko prethodne albume benda ne poznaje, Soen će mu s »Imperial« odmah postati dopadljivi, jer s novim albumom ostaju zapisani stvaranju visoko zaraznog muziciranja koje se odmah uvuče pod kožu. Unatoč strukturama vodećih melodija koje smo od Soena već čuli na prošlim albumima, ovaj put vrlo ugodno izdvaja povremeno opremanje aranžmana pregrinjalima koja djeluju poput gudača, što potencira dinamične otklone raspoloženjskih stanja odnosno pojačava njihove međusobne kontraste (izlaz u »Modesty«, zadnja skladba »Fortune«) te naposljetku zahvalno razigrava samu zvučnu krajolik.
Svakako je prekaljeni bubnjarski majstor Martin Lopez točkovno ponovno postavljen u ulogu kreatora bitnih progresivnometalskih opruga. Bubnjar staje u središte događanja tako da iskorištava fraze u točkama i suptilno ih podlaže često lomljenim strukturama ritmičkih ključeva. Zato slušanje albuma »Imperial«, unatoč nekim sadržajno »već prodanim« melodijama, nipošto ne dosađuje (uvodna »Lumerian«, »Antagonist«), iako se eksperimentalna narav njima apsolutno klanja odnosno podređuje. Treba imati na umu da su Soen kao pojedinci tehnički izrazito dobro potkovani glazbenici, zato bend uvijek posjeduje veliki artistički potencijal. Ako želi, može iz sebe izbaciti izrazito razmahan album. No sviđa mu se artistička pozicija koju su postigli s »Lotus« i koju održava i »Imperial«. Novi album je, unatoč tomu što je artistički zavaljen u udobnom naslonjaču prethodnika, u svemu vrlo kvalitetan novi Soen album. Ako zahtjevnije glazbene izbirljivce možda neće u potpunosti zadovoljiti, sigurno će sve gorljive pristaše benda.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Lumerian
2. Deceiver
3. Monarch
4. Illusion
5. Antagonist
6. Modesty
7. Dissident
8. Fortune
Postava:
Joel Ekelöf – vokal
Lars Enok Åhlund – klavijature, gitara
Cody Ford – gitara
Oleksii “Zlatoyar” Kobel – bas gitara
Martin Lopez – bubnjevi
