Lokacija: Zlin / Masters Of Rock Cafe / Češka
Datum: nedjelja, 17.02.2019.
Dobro došli u čeličanu! »Steelfactory« je ukupno 16. studijski album znamenitih njemačkih heavy metalaca U.D.O., koje vodi jedinstvena i nezamjenjiva figura Uda Dirkschneidera. Udo je muškarac, Udo je mit i Udo je legenda. Godine 1967. u njemačkom je gradu Solingenu osnovao pionire Accept, a svojim karizmatičnim glasom i jedinstvenim pristupom su-definirao je i su-oblikovao pojam heavy metala. Kad god pomisliš na Uda Dirkschneidera, automatski se prisjetiš vremena heavy metal pionirstva, kad je bendova na planetu bilo manje, ali je zato svaki bio dobar, pa i bolji od toga. Svaki posve samosvojan i samonikao. A Accept su bili među prvima na toj stazi i tako svojom vizijom otvarali vrata drugima.
Premotajmo brzo naprijed. Za više od pet desetljeća. U 2019. godinu, dakle. Naš će Udo ove godine upisati već 68. godinu života, no novi i izvrsni studijski album »Steelfactory« njegovih U.D.O., s kojima se potuca po planetu još od 1987., ne najavljuje nikakvu idejnu istrošenost ni isprazno. Dapače. Udo na njemu viče s nesmanjenim žarom, žestinom i strašću. Na trenutke zvuči zagnano kao nikad dosad, a novi je album dokument izvanredne svježine i nadahnutosti koju je pokupio tijekom zadnje tri godine, kad su U.D.O. pod imenom Dirkschneider na svojim turnejama izvodili isključivo Accept materijal.
Nova »Steelfactory« turneja po Europi lijepo se razmahala, a bend se po treći put u tri uzastopna dana zaustavio na tlu Češke i tako nastupio i u gradu Zlinu, na tamošnjem znamenitom mjestu Masters of Rock Cafe. Prvotni plan RockLinea bio je uloviti U.D.O. u njemačkom Memmingenu, jer je termin bio idealno postavljen na dan bez posla, to jest petak, 08.02.2019., i na slovenski kulturni praznik, a onda se pokazalo da se koncerti U.D.O. u kombinaciji s koncertima aktualne turneje Uriah Heep mogu povezati u čak četiri koncertne večeri zaredom, i to na relaciji Beč–Prag–Hluk–Zlin, pri čemu bismo U.D.O. uhvatili na dva koncerta (Prag, Zlin).
Zašto i Zlin? Prvo, jer smo tu napokon uhvatili nastup U.D.O. u ulozi jedinog headlinera. Drugo, jer nas je zanimalo kako zapravo izgleda famozni Masters Of Rock Cafe. Tamo se naime spremamo već godinama, a uvijek se nešto isprječi i spriječi nam izlet. Treće, da izmijenimo koju riječ sa slovenskim metal herojem Tilenom Hudrapom, koji je prošle jeseni postao stalni član postave U.D.O. Četvrto, jer nam je u Češkoj jako, jako dobro, itd…
Dead City Ruins, australske hard rock matadore koji prate U.D.O. na aktualnoj turneji u ulozi predgrupe, opet smo propustili. Spomenutu naklonost prema Češkoj gotovo nam je pokvarila “uzvišena” i nimalo ljubazna PR-ovka lokalnog promotora, koja je doslovno “glumila” da nije upoznata s time da smo na popisu akreditiranih medija. Probili smo se preko menadžmenta, jer Česi nisu odgovarali na naše molbe. Toliko smo se vremena borili za normalan ulazak na prizorište (više od pola sata) da su australski hard rockeri Dead City Ruins u međuvremenu već prestali svirati, pa se nadam da ćemo ih uhvatiti na pozornicama možda neki drugi put. U tihom je planu naime posjet koncertu U.D.O. u Parmi, 4.4.2019. Vidjet ćemo. Kako god, nakon nekoliko manevara i odlučne upornosti (tvrdoglavost se povremeno isplati) nas dvoje ipak smo uspjeli probiti led i ući na prizorište. Bilo je nabijeno do posljednjeg kutka. Sigurno s odlučno previše prodanih karata u odnosu na ono što dopušta protupožarna sigurnost prostora. Mjesto je stvarno simpatično. Predprostor je ugodan, zidovi su posuti odličnom galerijom koncertnih događaja koji su se zvrstali u povijesti kluba, a tu je, naravno, i ono najvažnije. Prostrani šank. Pa onda sam prostor, u koji se strpalo nekih 800, možda i dobrih 1000 ljudi, i svi su disali na škrge. Ljudi su bili zbijeni kao šibice. Posljedično, izuzetno zagušljivi uvjeti koji su onemogućavali normalno disanje. Kisika nedostaje, a u zrak se oslobađa obilna sparina. Para. Objektivi se magle kao za šalu i ne dopuštaju normalno funkcioniranje foto-opreme, ni baterije ne slušaju kao obično. Ludo. Znoj s ljudi lije posvuda u mlazevima. Prostor je konkretno navlažen i paklenski sparan. Pomiješan, naravno, s alkoholnim isparavanjima. Ljudi hodaju jedni po drugima.
Bend je pristupio profesionalno i udario punom snagom. I u takvim uvjetima. Nije se štedio. General Udo je u pravoj paklenoj atmosferi opet pokazao svu svoju karakternu veličinu, svoje veliko srce, kad je s ozlijeđenim koljenom dva sata prkosio na pozornici i pjevao iz petnih žila. I ovaj put njegov je vokalni nastup jednostavno oduzeo dah. Teatralnost koju izvlači svojim pečatnim i nezamjenjivim vrištanjem, još uvijek izuzetno uspješno i uvjerljivo dosezanje najviših tonova koje s vriskom izvrsno hvata. Uz sve to, čovjek se vrlo spretno snalazi i s povremenom adaptacijom i vokalnim prilagođavanjem. Kao rečeno, ovaj put mu klima sigurno nije odgovarala pa je tih prilagodbi bilo nešto više nego obično. Tome treba pribrojiti i vrućinu koja se širi s reflektorske rasvjete pozornice, a koju je veliki glazbenik morao stalno podnositi. No da bi ga išta posebno smetalo, to nije pokazao ni na trenutak. U svom je stilu vodio koncertni nastup, s povremenim obraćanjima u kojima vrlo rado koristi sažetu frazu: »All right! Thank you Zlin!«, i radije se usredotočio na izvedbu. A to je i bitno.
Kao što smo ustanovili u reportaži o nastupu skupine dva dana ranije, kad su U.D.O. nastupili u Pragu, Udo Dirkschneider nakon dugo vremena raspolaže ekipom samih mladih glazbenih pastuha, koji nisu samo izvrsni, odnosno vrhunski glazbenici, nego su se i međusobno izuzetno dobro uklopili. Međusobno i, naravno, s Udom. I to se osjeti. Scenska aktivnost kvinteta naime je izvanredna. A to govorim za teže izvedbene koncertne uvjete koji su U.D.O. u Zlinu zapali. Uz Rusa Andreya Smirnova, koji s Udom djeluje od albuma »Steelhammer«, ostala su tri mladića kraćeg staža. Prvi među njima je naravno Udov sin Sven Dirkschneider, koji je pristupio U.D.O. u vrijeme kad se skupina privremeno preimenovala u Dirkschneider, te dva novaka. Jedan je Slovenac Tilen Hudrap na bas-gitari, koji je zamijenio Fittyja Weinholda, a drugi Belgijac Fabian »Dee« Dammers. S takvom je ekipom Udo dobio generacijsku postrojbu glazbenika koji se i na prijateljskoj razini silno dobro razumiju, a zbog generacijskog jaza ih je i lakše voditi i zapovijedati im. Udo je dakle skupio pratnju koja izvrsno međusobno komunicira, instinktivno se osjeća i sporazumijeva. S obzirom na to da je relativno nova, veze će u budućnosti još rasti, pa će se ekipa dodatno ojačati. To je dobra podloga i za snimanje novih albuma.
Bend je u Zlinu u repertoar uvrstio i klasik Timebomb (»Timebomb«, 1991.), a inače se držao repertoara koji smo uživali već dva dana ranije na praškom koncertu. I otpuhao baš sve. Odlično soliranje izvanrednog Smirnova, kojeg svojim vrlinama nadopunjuje Dammers, superiorna i nevjerojatno samouvjerena te opuštena međusobna komunikacija kvinteta. Podivljali Tilen Hudrap, koji je opet teatralno raspalio publiku u obraćanju prije Hungry And Angry. Ludo. Kapa dolje i sve priznanje tom izuzetnom momku koji čuva svu svoju srčanost, vjeru, predanost i iskrenost, jer mu je jasno da samo to vrijedi i da te samo to negdje i dovede.
Set lista naprosto fantastična. Novi je album bio zastupljen s pet točaka. Autor ovog teksta potiho je poželio i Blood On Fire, ali je ipak bio obilno zadovoljan s: Tongue Reaper, Make the Move, Hungry And Angry, In the Heat of the Night te posebno prevzetnom himnom One Heart One Soul! Jedna za drugom pokazivale su koliko je snažan album »Steelfactory«. Među ostalim točkama posebno su godile nevjerojatna Independence Day (»Solid«, 1997.), pa Heart of Gold (»Faceless World«, 1990.), te dvije izvanredne, mirnije do srednje brze, I Give As Good As I Get (»Rev-Raptor«, 2011.) i klasik s albuma »Animal House« (1987.) In the Darkness. I prije spomenuta rušilačka oluja Timebomb otrovno je razmigala vratne kralješke oznojenih i raščupanih glava “stisnute” publike, a apsolutni razvrat nešto kasnije na set listi najavila je mangupska 24/7 (»Mission No. X«, 2007.). I oba bisa zvučala su i odjeknula nadasve teatralno. U prvom je Udo s ekipom kombinirao naslovnu skladbu albuma »Holy« (1999.) s naslovnom skladbom prvijenca »Animal House«, a publika mu je s nesmanjenom žudnjom jela iz ruke. U drugom je bisu bend upao u naslovnu skladbu albuma »Man And Machine« (2002.) te zaključio koncert teatralnim vrhuncem, izvevši još jedan klasik s »Animal House«, They Want War.
Što reći za kraj? Ne baš puno, jer glazba govori sama za sebe. Samo to da je koncert legendarnih U.D.O. stvar koju ljubitelj teutonske škole njemačkog heavy metal pionirstva naprosto mora doživjeti. Već zato da iskaže počast legendi koja čuva svu svoju karizmu, zaraznost, izvanredan vokalni izričaj te počast za svu prkosnost i nepopustljivost koju generira njegova srčanost i predanost. Kroz godine. Kroz golemih pet desetljeća glazbene požrtvovnosti i djelovanja.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Tongue Reaper
2. Make the Move
3. 24/7
4. Mastercutor
5. A Cry of a Nation
6. Metal Machine
7. Independence Day
8. In the Heat of the Night
9. Vendetta
10. Rising High
11. In the Darkness
12. I Give as Good as I Get
13. Timebomb
14. Hungry and Angry
15. Heart of Gold
16. One Heart One Soul
—dodatak I.—
17. Holy
18. Animal House
—dodatak II.—
19. Man and Machine
20. They Want War
