Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: U.D.O.
Izdavač: AFM Records
Izdanje: 2018
Ocjena: 4.5/5
Udu Dirkschneideru ne treba posebno detaljno predstavljanje. Kamo su otišle zadnje tri godine? Toliko se toga dogodilo čovjeku koji slovi kao nekadašnje glavno grlo velikih Accept i vječno zaprisegnuti vođa svoje postave U.D.O. Zadnji album grupe U.D.O. izišao je naime prije tri godine, a još ovog ljeta legendarni urlač sa svojom grupom U.D.O., ali pod imenom Dirkschneider, privodio je kraju zadnje nastupe na ljetnim festivalima. Na tim turnejama U.D.O., privremeno preimenovani u Dirkschneider, izvodili su strogo samo Accept materijal. U novim intervjuima i izjavama pak je i službeno procurilo na vidjelo da Udo i njegova dva bivša Accept kompanjona (Hoffmann, Baltes) moraju biti prilično posvađani, ali to je već druga priča.
Zašto takav faktografski uvod. Nikakvo iznenađenje, a kamoli spoznaja koja bi poljuljala zemaljske polove, nije više da je glazba grupa Accept i U.D.O. usko povezana. Ne samo povijesno, nego i stilski. Tko sluša Accept, sluša U.D.O. (i obrnuto). Drukčije ne ide, ako si ljubitelj stare škole metala. No »Steelfactory«, koji je izišao krajem ovogodišnjeg kolovoza, posebno otrovno vuče na neke gitarske fraze markantnijih skladbi Accept karijere. U.D.O. su se u zadnje tri godine konkretno resetirali. Opuštenosti i zabave, uz seriju nastupa pod imenom Dirkschneider, doista im nije manjkalo. Energetske silnice u ekipi odlično su raspoređene pa idejā i kreativne međusobne kemije kasnije u studiju nije nedostajalo. Ako se čovjek zakači samo za novu Make the Move, vrlo brzo shvati da ne samo naslov skladbe, nego i sama vodeća gitarska fraza nevjerojatno vuče na rif Accept klasika Midnight Mover. Zapravo se izvođenje Accept materijala nakon Dirskchneider turneja prelilo u kasnije komponiranje nove U.D.O. glazbe za album »Steelfactory«. To je činjenica. Ako dalje čeprkamo po albumu, malo dalje naletimo npr. na Rising High, koja opet slično, ne samo po naslovu, nego i po rifu i refrenskom napjevu, neopozivo priziva Accept rif skladbe Aiming High. One Heart One Soul i Blood On Fire nose zapravo identične vodeće gitarske rifove. No ako prva u nastavku posjeduje osobito bombastičan refrenski napjev, druga se u pretrefrenu zavitla naravno zlokobno i u mračan nastavak, u kojem potpuno pobjeđuje Udov markantni vrisak!
Da se ne vrtim predugo oko jedne te iste stvari. Te rifove koje čuješ na »Steelfactory« možemo označiti kao najbolje rifove koje Accept nikad nisu snimili u osamdesetima. Toliko skladateljske kompatibilnosti vlada u stvaralaštvu obiju grupa. Međutim, to je činjenica koja prati Udovu solo karijeru već od druge polovice osamdesetih i Einsteina tu stvarno ne treba otkrivati. Ono što uvijek, uvjerava i novi album. I to ovaj put utoliko više jer je trogodišnja stanka bila izuzetno dobrodošla. Donosi naime hrpu izvrsnih skladbi. Ako su raniji U.D.O. albumi zbog prekratkih vremenskih razmaka u kojima su izlazili u kredibilitetu patili zbog »manje spretno zapakirane reciklaže« upotrijebljenih rifova, »Steelfacotry« zapravo nema niti jednu slabu točku, ni trenutka, a »reciklira« već rečeno mnogo spretnije i lukavije od svojih studijskih prethodnika. Udo s ekipom pokazuje prije svega svoju vještinu aranžiranja u točkama srednje brzog tempa (A Bite Of Evil, In the Heat of the Night, obje su vrhunci albuma, pa pred kraj Rose in the Desert). Na repu se nalazi nova izvrsna balada My Way, gdje Udo očarava upotrebom prirodnog tena svoje boje glasa. Inače, čovjek koji je konkretno zabrazdio u srednje šezdesete bijesno zavija i vrišti. S nesmanjenom snagom, a to je ono glavno što drži čovjekov kredibilitet čvrsto na sceni. Kroz desetljeća nije izgubio ni trunku snage na vokalu. I bijesni šamari su tu! Uvodna Tongue Reaper i Eraser pred kraj odlomit će ti tjeme!
Udo i ekipa izuzetno su iskusni. Na ovom albumu sve stoji kako treba, uključujući sve mid-eight pasaže i fantastično soliranje. Bas linija nezasitno kopa i trga (Hungy And Angry) kroz album, a Udo kako rečeno. Vrišti kao pakleni vragolan, prava zvijer. Album je odsviran i snimljen s nevjerojatnom potencom i kipućom strašću. To je utoliko fascinantnije jer iza Uda stoji nevjerojatno duga i plodna karijera, kad bi čovjek mirne duše mogao objaviti glazbeno umirovljenje. No s žarom koji pokazuje i skladateljskom kreativnošću, nadajmo se da još dugo neće doći na tu ideju. Bio bi grijeh.
Odličan novi U.D.O. album, dakle! Onakav kakav mora biti. Štoviše. S obzirom na prvotne zahtjeve i očekivanja od grupe, čak i bolji.
Pozor. Fanovi, provjerite i oba posebna »količinski ograničena« izdanja. Za europsko i japansko tržište. I dodatne skladbe su naime izvrsne. Za japansko tržište na albumu se nalazi, kao bonus komad, još What A Hell Of A Night, koji je nevjerojatno uspio »rock’n’roller«, razvijen iz durske ljestvice i bez problema bi mogao zastupati jednu od vodećih skladbi novog albuma (takvo je to kad njegovim stvarateljem kroz žile teku Accept rifovi Burning i I Am A Rebel).
Postava
Udo Dirkschneider – vokal
Andrey Smirnov – gitara
Fitty Weihhold – bas gitara
Sven Dirkschneider – bubnjevi
Produkcija
Jacob Hansen
Popis skladbi
01. Tongue Reaper
02. Make The Move
03. Keeper Of My Soul
04. In The Heat Of The Night
05. Raise The Game
06. Blood On Fire
07. Rising High
08. The Devil Is An Angel (dodatna skladba na “digipack” izdanju)
09. Hungry And Angry
10. One Heart One Soul
11. Pictures In My Dreams (dodatna skladba na “digipack” izdanju)
12. A Bite Of Evil
13. Eraser
14. Rose In The Desert
15. The Way
