Uriah Heep – legende rocka koje žive svoje snove (2019)

ALEŠ PODBREŽNIK
0 394

Lokacija: Hluk / Sportovni hala / Češka
Datum: subota, 16.02.2019


Nakon RockLine objave s bečkog Uriah Heep koncerta, na Valentinovo, to je 14.02.2019, koji su neki odabrani Zemljani, kojih 380 km južnije, radije proveli na koncertu Zdravka Čolića, te dan poslije, to je 15.02.2019, kad su Uriah Heep nastupili s U.D.O.-om u Pragu, RockLine je dan kasnije, to je 16.02.2019, svratio još na češku Moravsku i tako u tamošnjem mjestu Hluk dočekao još jedan koncert tih časnih, nepokolebljivih i jedinstvenih veterana pionirskog doba rock’n’rolla.

Koncert se dogodio u tamošnjoj sportskoj dvorani (Sportovni hala), u kojoj smo 24.11.2017. pratili koncert sastava W.A.S.P. i za nju nas vežu lijepa iskustva i uspomene. Nije tako veliko prostor kao praški Forum Karlin dan prije, ali na parter i tribine sigurno stane kojih 2500 ljudi. Otvoren je bio samo parter. Onaj za odabrane, tzv. »pred pozornicom«, i naravno »ostali« parter, za sve one koji prejake udarce po džepu ne podnose baš dobro. Kojih 1500 posjetitelja pozdravili su u pola devet navečer lokalci Reflexy, koji uživaju znatnu popularnost u Češkoj. Isporučili su koncertni miks svojih autorskih skladbi. Karijerni presjek, pri čemu se osjeti da je bend jako sklon i sviranju obrada, pa ne čudi da su neki trikovi prepisani od The Police, a čak i s druge strane, od Thin Lizzy. Bend je pripremio nastup koji je publika bučno pozdravila. Djeluje naime 25 godina, u džepu ima deset studijskih albuma i zato Reflexy važe za svojevrsne lokalne legende, ako ne i pop i rock heroje. Bend ima naime domicil u većem mjestu Uherské Hradiště, nedaleko od Hluka. Tekstovi su na češkom jeziku. Dobar zvuk, ugodna uigranost, čvrst format komponiranja i skladbe opipljive supstance, simpatična komunikacija s publikom od strane iskusnog Liborja Pišeka te tako i više nego zaslužene povratne impulzivne reakcije publike. Ugodno uvodno iskustvo, dakle.

U pola deset navečer na pozornicu su uskočili Uriah Heep. Pozornica u dvorani bila je ovaj put znatno uža, ali zato utoliko dublja, i tako se nekako gibao po pozornici i bend. Kao da im takav tip pozornice bolje odgovara. Što se preglednosti tiče, zasigurno. I bubnjevi i Hammondi su dublje straga, pa zato prednja linija glazbenika ima više prostora da se razmahne. Koncert u Hluku od svih posljednja tri uzastopna RockLineova druženja s legendarnim Uriah Heep izzvučao je najuvjerljivije i najintenzivnije. I u izvedbenom smislu i u smislu da je isporučio izuzetno dobar zvuk. Ujedno je i taj koncert naišao na izuzetno dobar odaziv i prostor je bio vrlo dobro posjećen. Ne posve ispunjen, ali taman toliko da izazove onaj pravi pravcati osjećaj pravog rock koncerta. I bend je djelovao još malo opuštenije te tako pokazao i više vragolastosti i scenske nestašnosti. To vrijedi ponajprije za Bernieja, koji je posebno živahno šetkao po pozornici i kretao se iz svoje središnje pozicije stalno natrag do bubnjeva, pa lijevo do Micka Boxa i desno do Davea Rimmera.

Russell Gilbrook ponovno je svom snagom napao svoje bubnjeve i već na početku oduševio svojom neobuzdanošću dok je bend tutnjao kroz navijenu novu i odličnu Grazed By Heaven. Sve je bilo odlično razmješteno u zvuku. Hammond i gitara u pravoj ravnoteži, ali s tvorbom onog poznatog zvuka koji skupinu postavlja na posebno mjesto u povijesti rocka. Rimmer se češće približi Boxu, tijekom izlaza iz Look At Yourself pojave se posve rame uz rame i na rubu pozornice s prekriženim gitarama. To kod Micka Boxa u godinama prije Daveova priključenja skupini nismo bili navikli. To je onaj teatralni element koji konkretno potpaljuje koncertnu atmosferu i zato je njegovo uključivanje u sam koncertni špas teatar utoliko zahvalnije. Ustaljena praksa, ali za Uriah Heep uvođenje toga ipak je nešto novijeg datuma.

Bend je u Hluku ponovno odsvirao cijelu set listu. To je nastup dug sat i tri četvrt. Komada je doduše na aktualnoj set listi s bisom svega petnaest, a Uriah Heep u zrelim godinama naravno sve stavljaju na koncertno izvedbeni užitak. Tome podređuju nastupe i tako je i pravo. Ako tako zbrojiš sve produljene jame koje su upletene u skladbe Rocks On the Road, July Morning i osobito u aktualnu verziju produljene Look At Yourself, a tome dodaš još uvijek namjerno razvučenu Lady In Black, takav teatar iznosi najmanje 30 minuta igranog vremena. A to znači da bi u tom vremenu neka druga skupina, no u ovom slučaju i Uriah Heep, mogla odsvirati barem još tri, ako ne i četiri dodatna komada.

Komunikacija i energetska relacija novih skladbi albuma “Living The Dream” s klasicima željeznog repertoara ne bi mogla bolje funkcionirati nego što funkcionira upravo na novoj turneji, jer nove skladbe održavaju taman pravu mješavinu starosjedilačke rockerske »Hammond« zdepastosti, kao i izuzetne muzikalne formatiranosti, što isporučuje s jedne strane doista starošklski zvučeća Knocking At My Door, a s druge izuzetno grabežljiva i u refrenu već pomalo AOR-ovski orijentirana Take Away My Soul.

Uriah Heep sviraju odlično. U Hluku nije bilo drukčije. Ne odaju dojam da štede snagu. Pristupaju punom parom. I Bernie je otpjevao izvrsnom razinom cijeli koncert. Uz to što je bend bio odmoran, jer je iz Praga stigao vrlo rano ujutro, i tu je odmorenost potvrdio izuzetno dobrim scenskim raspoloženjem, naravno nosi tako bogatu bisagu iskustva da i da je ustao na lijevu nogu, kasniji koncertni nastup u kvaliteti izvedbe ne bi bitno trpio. To se npr. dogodilo u Beču, a u Hluku je bend doslovno zasjao na pozornici u svem svom izvedbenom sjaju. S takvom energijom, usredotočenošću i zalaganjem koje skupina još uvijek iskazuje na koncertnim epopejama te ujedno snimanju odličnog novog autorskog materijala, nema šanse da bi jedinstveni Mick Box, koji će ove godine napuniti časnih 72 godine, i njegova družina čuvenog i jedinstvenog »orkestra orhideja« slučajno razmišljali o mogućem glazbenom umirovljenju. Nadajmo se dakle da novi album »Living the Dream« dovede Uriah Heep iduće godine na neki koncert u blizinu naših krajeva, pa makar za to trebalo do Češke.

autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Nataša Pišljar & Aleš Podbrežnik


Setlista:
1. Grazed By Heaven
2. Return To Fantasy
3. Living The Dream
4. Too Scared To Run
5. Take Away My Soul
6. Knocking At My Door
7. Rainbow Demon
9. Waters Flowing
10. Rocks In The Road
11. Gypsy
12. Look At Yourself
13. July Morning
14. Lady In Black
—dodatak—
15. Sunrise
16. Easy Livin’


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići