Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Spock Studios
Izdavač: ZARŠ Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 35:28
Ocjena: 3/5
Jedna od bogatih izražajnih grana alternativnog rocka, odnosno »podzemnog« rocka, onoga koji bi se uvijek trebao razvijati samosvojno, posve neovisno, skriveno od očiju, tiho i u duhu pune slobode, jest i ona koja svoj autorski umjetnički pečat gradi na platformi manipulacije elektroničkim zvukovima. Spock Studios su štoviše još jedni domaći posebnjaci koji svoju glazbenu kulturu razvijaju na taj način.
»A Degree Below Your Means« treći je studijski uradak sastava koji je debitirao studijskim prvijencem »The Universe And Beyond« 2008. godine, a nasljednik mu je 2010. bio album »120mm«. Istodobno je grupa, u početku zamišljena kao projekt jedne jedine stvaralačke glave, preko dueta prerasla u trio.
Sastav i na novom albumu produbljuje i širi svoju glazbenu viziju, koja se temelji, kao što je već spomenuto, na elektroničkoj zvučnoj manipulaciji, igranju s programskim petljama elektroničkog škripanja, kojoj u većim ili manjim dozama uplitanjem sirove, neošlifirane gitarske distorzije dodaje rockovsku konotaciju. Matricu trivijalne, čak plesno postavljene bubnjarske podloge stvara sam ritam stroj koji dečki zovu »Renata«, dok o njezinu analognom uravnoteživanju i dodatnom obogaćivanju organskog dijela zvučne slike brine upotreba bas gitare.
U ukupnom zbroju rezultanta je takva da pred sobom imamo glazbenu materiju koja u svojoj osnovnoj ambiciji vuče konzumenta u paralelni svijet koji zahtijeva trenutačni odklop od stvarnog (onoga o kojem nas uče od dana kad prohodamo da je jedini pravi i vrijedan povjerenja). To pak znači stvaranje ambijentalnih kulisa koje djeluju hipnotički, u konzumentu evociraju stanje zanesenosti, transcendencije. Ako je uvodna Colors manje-više postavljena u funkciji da svojim beatom tehno podloge i kričavim začinom u materiji izgubljenih glasova usmjerava puni fokus (u Reflections i Undertaker glasovi djeluju kao da su pobjegli iz NYHC podzemlja, nekad davno), onda je sljedeća, A Septic Contribution Of Mind Itself, točka na kojoj se album ambijentalno uzdiže. Najdulja skladba zapravo u dobrih sedam minuta iznosi poantu Spock Studios. Programske petlje tvore jezgrovitu zavjesu na kojoj plovi cijela skladba, sastavljena od više vodećih motiva, s atributom neočekivanog razvoja događaja i repeticijom vodećih motiva, učvršćenom sirovom konturom sjeckanja gitarske fraze. Ovo će biti pisano i na kožu ljubiteljima post rocka
Album valovi u alternaciji slijeda skladbi između onih koje se temelje na isticanju snažne ritmičke tehno beat konture i onih koje održavaju ambijentalnu plovidbu u istaknutoj zavjesi harmonija, koje ciljaju prije svega na zahvaćanje srednjih tonova. Izražajni raspon kojim sastav krmari velik je, širok, zapravo nedefiniranih međa, pa omogućuje, ili bolje rečeno može podnijeti, mnogo eksperimenta i isprobavanja. U tome je upravo slaba točka albuma, jer sastav ne iskorištava u dovoljnoj mjeri raspoloživi manevarski prostor i u svega dobrih 35 minuta ne nudi toliko sadržajne opipljivosti da bi ona u slušatelju budila želju za duljim istraživanjem poruke albuma. Sastav to u budućnosti može nadograditi većom varijabilnošću izbora u manipuliranju zvukom, dodatnim uključivanjem drugih instrumenata, dok upotreba vokala u ulozi dodatnog instrumenta nije nužna, jer prije dosadno cijepa formu skladbi nego što je jača.
Sastav je toga svjestan pa je svoju glazbu poduprio elementom vizualizacije, što je izvrsno rješenje. Glazba Spock Studios naime puno planu tek na živom izvođenju, gdje je glazbenoj interpretaciji dodan i atribut vizualizacije pomoću video projekcija. To je staru metodu smislilo i druge, ponajprije post rockovske sastave, koji nekako kompenziraju nesretnu činjenicu da uobičajena zanimljivost istraživanja sadržaja njihovih studijskih uradaka sa svakom sljedećom rotacijom u CD playeru blijedi. Dodir vizualizacije pak takvu glazbu na koncertima izrazito smisleno obogaćuje potpuno učinkovitim, snažno hipnotičkim lebdenjem! Dakle, činjenica je da vam sam ovaj CD posve nešto ne dostaje. Da biste došli do biti Spock Studios, morate na njihov koncert. Tek tada vas se njihova umjetnička esencija može dotaknuti u svoj svojoj iskonskosti. Zato je jedna od bitnih stvari na koje sastav mora u budućnosti obratiti pozornost ta da usmjeri snage u stvaranje scenske kulise živih izvedbi koja će uvjerljivo opčiniti i najzahtjevnijeg slušatelja,
Sastav pridaje veliku pozornost estetskim finesama, što logično proizlazi iz činjenica opisanih u prethodnom odlomku. Oblikovanje knjižice i cijelog »tray carda« vrhunsko je i dosiže razinu suvremenog dizajna takvih albuma u razvijenom svijetu. Izbor motiva u središte stavlja visokodebli voćnjak starih jabuka i divljih jabuka, a pod krošnjom jednog od stabala u spokoju milovanja kasnopopodnevnih sunčevih zraka kupa se anestezirano tijelo koje leži u zahrđaloj kadi priključenoj na izvor struje (deblo stabla). Motiv odmah ističe poantu sastava. A ona je stvaranje dodira s paralelom onostranog. U naručju boga snova Morfeja nije teško postati zvjezdoplovac.
»A Degree Below Your Means« smjela je umjetnički izražajna nadogradnja prošlih dvaju albuma sastava, a istodobno nagovještava da Spock Studios ostaje na raspolaganju još mnogo manevarskog prostora za glazbenu ekspresiju u toj, doduše vrlo zanimljivoj, samosvojnoj i izazovnoj izražajno glazbenoj materiji albuma. Bit će zanimljivo promatrati kamo će se sastav razvijati u budućnosti.
Postava
Matic Šuštar – gitara, programiranje
Blaž Flerin – bas gitara, vokal
SV. Pixel – video
Produkcija
Spock Studios
Popis skladbi
1. Colors
2. A Septic Contribution of Mind Itself
3. Don’t Touch The Stars
4. Undertaker
5. Maybe We Should Try Something Else
6. TV
7. We Left Our Souls In Other Dimensions
8. Reflection
