Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jakszyk, Fripp and Collins
Izdavač: Panegyric Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 42:22
Ocjena: 4.5/5
Dugo, predugo su pristaše progresivnorockovskih legendi King Crimson čekali da se njihova gitarska eminencija Robert Fripp, gitarist, glavni skladatelj, profesionalni diktator i dugogodišnji poglavar skupine, koja je posljednji studijski album objavila 2003. godine, napokon digne iz naslonjača vlastite solističke zatvorenosti i nezainteresiranosti, kako bi snimio bilo što drugo osim ovakvih ili onakvih soundscapeova i napokon stvorio nešto što uvelike podsjeća na najbolja razdoblja njegove glazbene karijere, samo s manjom ‘ljepotnom manom’.
Frippoman je odlučio iznenaditi novim King Crimson projektom, koji mjestimice iznenađujuće vuče na razdoblje ranih sedamdesetih, kad su u njihovu zvuku prevladavali simfonijsko-jazzovski elementi, ponajprije zbog neočekivanog povratka saksofona i flaute, koji u vezi s Frippovim soundscapeovima tvore zavidnu mističnu atmosferu. Nažalost, “A Scarcity of Miracles” nije posve pravi King Crimson album, iako na njemu sviraju trojica aktualnih i jedan bivši član te legendarne progresivnorockovske skupine, jer je riječ ‘samo’ o sporednom projektu, no s važnom razlikom: riječ je o najuzbudljivijem, najautentičnije crimsonovski obojenom među svim dosadašnjim Frippovim projektima.
Album je nastao kao plod suradnje Frippa i gitarista/pjevača Jakka Jakszyka (21st Century Schizoid Band, ex-Level 42), koji su sasvim slučajno udružili snage te tijekom zajedničkog gitarskog improviziranja zaključili da bi nove ideje bilo smisleno uglazbiti u obliku posebnog projekta, dostojnog legendarne King Crimson ostavštine. Treba reći da Jakszyk, kao član 21st Century Schizoid Banda, skupine sastavljene od bivših članova King Crimson, gdje obavlja izuzetno zahtjevnu ulogu gitarista i pjevača, ima bogato iskustvo u oponašanju zvuka njihovih ranih godina, tzv. Sinfieldove ere, nazvane po omiljenom tekstopiscu i izvornom članu Peteru Sinfieldu.
S vremenom im se u studiju pridružio i legendarni saksofonist i flautist Mel Collins, bivši član King Crimson i Frippov stari drug. Collins je s Frippom posljednji put surađivao davne 1974. na kultnom albumu “Red”. Mnogi ljubitelji dobre glazbe pamte ga i po suradnji sa skupinama Camel (kao član) i Dire Straits (kao povremeni glazbenik), iako je u bogatoj karijeri surađivao s mnoštvom većih i manjih imena iz svijeta rock glazbe. Svoje su usluge pridonijeli i basist/Chapman Stick velemajstor Tony Levin te izvrsni bubnjar Gavin Harrison (Porcupine Tree), oba člana King Crimson ritam sekcije, oblikovane 2008. godine. Iskreno rečeno, ta bi postava odlično funkcionirala i da je riječ o pravim King Crimson. Jakszykov poetičan vokal pomalo podsjeća na Johna Wettona, pa će se mnogi nostalgičari još više oduševiti poslušanim.
“A Scarcity of Miracles” ima naglašenu snažnu ambijentalnu notu, tako da na njemu nema divljih improvizacija i onih avangardnih elemenata koji obično prate tradicionalni crimsonovski zvuk; nimalo postapokaliptične mračnosti i ludila, samo ona ljepša, romantična strana njihova zvučnog izričaja. Po tome se vidi da na albumu nema doprinosa Adriana Belewa, redovitog pjevača (i gitarista) King Crimson, koji je glede art rockovske ‘otkačenosti’ bio ključna karika skupine. Naglašena je dakle ona najljepša, ambijentalno-ezoterična strana King Crimson, koju neki dugogodišnji sljedbenici pogrešno traže još od “Islands” (1971), njihova najmeditativnijeg albuma, nadalje.
Izvrsna naslovna skladba, koja je ujedno i sjajna uvertira, prožeta je takvom meditativnom mistikom i osebujnom nostalgijom, koja je posljedica uspješne izgradnje moćne atmosfere kroz preplitanje Frippovih soundscapeova, Collinsova saksofona i eterično obojenih gitarskih fraza. Jakkov vokal je odličan u izgradnji melankolične atmosfere, no ipak mu manjka one luciodne karizme, emocionalne uvjerljivosti i raspona kojima su se u prošlosti mogli pohvaliti najbolji King Crimson pjevači poput Grega Lakea i Johna Wettona.
Još je oduševljavajuća “The Price We Pay”, koja je uz uobičajene keltske manirizme na gitari prožeta bogatim orijentalnim melosom, a povrh svega sadrži i hipnotično-zarazan refren. Levin i Harrison cijelo su vrijeme znatno suzdržani u svojim ritmičkim doprinosima te posve prilagođeni ambijentalnoj strukturi većine skladbi na albumu, ali se njihov unikatan instrumentalni stil ipak jasno prepoznaje. Tajanstveni “Secrets” polako raste u ambijentalnoj širini dok slušatelja posve ne omreži svojom čarobnom atmosferom. Mel Collins je sa svojim saksofonom, ali i flautom, bez sumnje glavna ‘zvijezda’ cijelog albuma. Možda se tek pomalo osjeća manjak većeg broja njegovih solo uložaka na flauti, koji bi albumu mogli dodati još kanap folk rockovske pastorale i još ga više približiti ranom zvuku, ali s obzirom na to da Fripp još od 1970., kad je nekako zaključio svoju kratkotrajnu ambiciju u ulozi akustičnog gitarista, prezire svaki miris folka, zapravo i nije iznenađujuće.
“This House” ima dug ambijentalni uvod s eteričnim vokalizacijama, razgranatim soundscapeovima i smirenim saksofonskim pasažama, nakon čega prelazi u ugodnu melodiju s prelijepim simfonijskim aranžmanima. Ta očaravajuća balada lako bi se mogla naći na bilo kojem King Crimson albumu jer sadrži onu autentičnu crimsonovsku dušu i magiju koju su posjedovale prijašnje inkarnacije skupine. Od svih skladbi na albumu “The Other Man” je ipak najnapetija, dramatična pa i pomalo mračno obojena tvorevina, u kojoj već lagano zaudara na onu nepredvidivu crimsonovsku kaotičnost, no još je pravodobno uspijevaju obuzdati i kompoziciju preusmjeriti u razmjerno smiren tempo s povremenim solističkim izbijanjima saksofona i gitare. Po ugođaju pomalo podsjeća na “Islands” klasik “The Letters”, s kojom je povezuje i srodan tekst. Nekako je i pravo da se svaki album koji nosi pečat imena King Crimson zaključi što veličanstvenije, pa je tako i u slučaju skladbe “The Light of Day”, s devet minuta najduže skladbe na albumu, u kojoj tajanstveno, krajnje napeto ozračje polako raste od početka do kraja.
Unatoč njegovoj izvrsnosti, ipak je dobro da “A Scarcity of Miracles” nije izašao pod imenom King Crimson, jer je riječ o izrazito melankoličnom i poetičnom albumu koji ne sadrži ni daška one beskompromisne oštrine, ritmičkog ludila, neukrotivih improvizacija i avangarde, to jest elemenata koji su obvezan sastavni dio njihova prepoznatljivog zvuka. U svakom je pogledu riječ o izvrsnom proizvodu, ponajprije za sve ljubitelje romantičnih, simfonijskih King Crimson s početka 70-ih bez postapokaliptične tmurnosti i uobičajenih Frippovih ‘ludila’ i improva, tako da bi s te strane mogao biti zanimljiv svima onima koji ne vole suvremenu, recimo tomu ‘metalsku’ verziju skupine i ‘čudašku’, art rockovsku avangardnost gospodina Belewa.
“A Scarcity of Miracles” je vrlo lijep, baladno intoniran, simfonijsko-jazz rock album s mnoštvom Frippovih prepoznatljivih soundscapeova i gitarskih fraza; idealan za ljetno meditiranje uz promatranje zalaska sunca. Album je većini slušatelja dostupan već pri prvom slušanju, a istodobno raste sa svakim ponovnim slušanjem, što je glavna odlika glazbenika takva kalibra. Trenutačno je to najbolje, a vjerojatno i najviše što se uopće može očekivati od Frippa u smjeru novog King Crimson albuma, kojemu se “A Scarcity of Miracles” uspijeva snažno približiti.
Postava
Robert Fripp – gitara, soundscapeovi
Mel Collins – alt & sopran saksofon, flauta
Jakko Jakszyk – gitara, vokal, klavijature
Tony Levin – bas gitara & Chapman Stick
Gavin Harrison – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
Robert Fripp
Popis skladbi
1.A Scarcity Of Miracles (7:27)
2.The Price We Pay (4:49)
3.Secrets (7:48)
4.This House (8:37)
5.The Other Man (5:59)
6.The Light Of Day (9:02)
