Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gilmour, David
Izdavačka kuća: Harvest Records
Izdanje: 1984
Trajanje: 45:18
Ocjena: 3.5/5
Poznati gitarist i pjevač Pink Floyda David Gilmour bio je 1984. do grla sit samovoljnih manira svog bivšeg drugara, basista/pjevača Rogera Watersa, pa je jedva čekao da se nakon sjajnog solo prvijenca iz 1978. ponovno posveti vlastitoj samostalnoj karijeri. Waters je svoj posljednji album Pink Floyda, »The Final Cut« (1983), u mnogočemu zamislio kao solo album te je Gilmouru i bubnjaru Nicku Masonu namijenio samo ulogu pratitelja, što su ova dvojica prihvatila krajnje apatično. Gilmour je navodno htio nagovoriti Watersa da mu ostavi malo više prostora za skladateljske doprinose, no kultni basist/pjevač u svom je ambicioznom žaru dotad već napisao većinu materijala za »The Final Cut«. Njega je, ironično, i zahvaljujući Gilmourovu poticanju, objavio kao album Pink Floyda, iako je David ubrzo shvatio da je riječ o Rogerovu izrazito osobnom konceptualnom projektu, što ga je počelo samo još više umarati i dosađivati.
U vrijeme kad je daljnja sudbina Pink Floyda visjela o tankoj niti, Gilmour je odlučio malo prozračiti karijeru i snimiti svoj drugi solo album, »About Face«, na kojem mu je u produkciji pomogao dugogodišnji suradnik, poznati producent, aranžer i klavijaturist Bob Ezrin, čime je bacio rukavicu Watersu, koji je svoj solo prvijenac, »The Pros and Cons of Hitch Hiking« (1984), objavio dva mjeseca kasnije. Na dvije skladbe, funky pop rockeru »All Lovers Are Deranged« i baladi začinjenoj orguljama »Love On the Air«, Gilmour je surađivao sa starim prijateljem, legendarnim gitaristom The Who Peteom Townshendom, koji je autor oba teksta, dok mu je na većini ostalih stvari pomagao lijep broj izvrsnih glazbenih suradnika poput bubnjara Tota Jeffa Porcara, iznimno cijenjenog basista Pina Palladina, legendarnog klavijaturista Deep Purplea Jona Lorda i svestranog Stevea Winwooda, da spomenemo samo neke. Za orkestralne aranžmane pobrinuo se gostujući Nacionalni filharmonijski orkestar.
Tekstovi s »About Face«, osim obje skladbe s Townshendovom poezijom i povremenih ‘bljeskova’, nisu baš bili proizvod kakva dubokog intelekta, a David je dobro znao da se na tom području ne može nadmetati s Rogerom, pa se zato tim više pokušao istaknuti skladateljskom i aranžerskom stranom te, naravno, kao osebujan pjevač i gitarski virtuoz, što mu je oduvijek bila najjača strana. David, čiji su gitarski solo dionici često glavna atrakcija pojedinih kompozicija, danas, kad se priličito udaljio od takve orijentacije, vjerojatno pri ponovnom slušanju »About Face«, vrlo solidne mješavine progresivnog rocka, pop rocka i tvrdog rocka, ne može biti najodušевljeniji, jer je riječ o dokumentu svog vremena koji nosi tipičan produkcijski pečat osamdesetih i dosta utjecaja tadašnje sintisajzerske tehnologije.
Uvodna skladba »Until We Sleep« ujedno je daleko najslabija na albumu, jer je zbog sintetičnog i prilično jednoličnog ritma vrlo loše izdržala test vremena, dok Davidov vokal u produkciji zvuči kao da je snimljen u napuštenoj komori. Puno bolje i pomalo nalik Gilmourovim kasnijim pothvatima s Pink Floydom ispao je »Murder« s inteligentnim bas-gitarskim improvizacijama i sjajnim varijacijama na orguljama, dok je David tekst posvetio brutalno ubijenom Johnu Lennonu, jednom od svojih glavnih glazbenih uzora. Nekako nije iznenađujuće da su obje spomenute skladbe s Townshendovom poezijom među vrhuncima cijelog albuma, što vrijedi i za prilično komercijalno usmjerenu »Blue Light«, koja zvuči kao bliski susret Pink Floyda iz Gilmourova razdoblja i big benda te sadrži gotovo disko ritmičke nijanse.
»Out of the Blue« je isprva nježna, kasnije dramatična power balada, kakve je David rado stvarao kroz većinu svoje glazbene karijere i u kojoj njegova vokalna melankolija dolazi do posebnog izražaja. Orkestralno usmjerena »You Know I’m Right«, najuspješniji singl s albuma, što je prilično iznenađujuće s obzirom na njezinu simfoprog narav, također ima priličito melankoličan puls sa sentimentalno obojenim gitarskim frazama i nostalgično obojenim pjevanjem, dok David u refrenu dosegne nekoliko neuobičajeno visokih vokalnih položaja. Pastoralna »Cruise« vrlo je ljubazna skladbica s ugodnim folk aranžmanom i Davidom u njegovu najpozitivnijem elementu kad je riječ o pjevačkoj ulozi, dok kompozicija pred kraj doživi neočekivanu preobrazbu iz folka u reggae ritmove. Simfonijski instrumental »Let’s Get Metaphysical«, koji sadrži pompozne orkestralne aranžmane i sladostrasno gitarsko solo, te mirni »Near the End«, u kojem je u prvom planu Davidova specifična vokalna toplina, pobrinut će se za ambijentalno vrlo učinkovit završetak albuma
Dok slušaš »About Face«, koji doduše nije bio (ne)očekivano remek-djelo, nego ‘samo’ vrlo solidan uradak koji je potvrdio da se kultni gitarist/pjevač dobro snalazi i na vlastitu kolosijeku, često se može osjetiti da je Gilmour neizmjerno uživao što je nakon dugo vremena opet mogao stvarati novu glazbu izvan tadašnjih ograničenja Pink Floyda, pa nije ni čudo što je ubrzo zgrabio veliku priliku koja se pojavila nakon Watersova ‘konačnog reza’. Nakon mukotrpnog, ali za njega pobjedničkog obračuna s Watersom na sudu, Gilmour je u savezu s Masonom preuzeo uzde nad budućnošću Pink Floyda, dok je do njegova sljedećeg solo albuma, »On an Island« (2006), moralo proći čak dvadeset i dvije godine.
Postava
David Gilmour – gitara, vokal, bas-gitara
Jeff Porcaro – bubnjevi, udaraljke
Pino Palladino – bas-gitara
Ian Kewley – Hammond orgulje, klavir
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Winwood – klavir, orgulje
Anne Dudley – sintisajzer
Bob Ezrin – klavijature
Luis Jardim – udaraljke
Ray Cooper – udaraljke
Jon Lord – sintisajzer
The Kick Horns (Roddy Lorimer, Barbara Snow, Tim Sanders, Simon Clerk) – puhači
Vicki Brown – prateći vokal
Sam Brown – prateći vokal
Mickey Feat – prateći vokal
Roy Harper – prateći vokal
Steve Rance – Fairlight programiranje
The National philharmonic Orchestra
Micheal Kamen – orkestralni aranžer
Produkcija
Bob Ezrin i David Gilmour
Popis skladbi
1. Until We Sleep (5:12)
2. Murder (4:58)
3. Love On the Air (4:18)
4. Blue Light (4:35)
5. Out of the Blue (3:36)
6. All Lovers are Deranged (3:14)
7. You Know I’m Right (5:04)
8. Cruise (4:39)
9. Let’s Get Metaphysical (4:09)
10. Near the End (5:43)
