Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kempten / Big Box / Njemačka
Datum koncerta: 10.04.2012
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 35,00€
Probuđeni Accept, staroškolski heavy metalci drvarskog njemačkog podrijetla, u čelu s blesavo odrakentiranom verzijom Judas Priest »na germanski«, nakon uskrsnuća s »Blood Of The Nations« iz 2010. ne staju. Početkom ovogodišnjeg travnja Accept su izbacili na tržište novi studijski uradak naslovljen »Stalingrad«. Na njemu ore i riču nesmanjenim žarom, a slobodno možemo reći da legende još nikad u svojoj dugoj i bogatoj povijesti metalskog terora, koja se proteže već kroz čvrstih trideset godina, nisu zvečale tako oštro i nepopustljivo.
Tako su Accept i u travnju ove godine složili kraću promotivnu turneju po Europi, možemo je slobodno nazvati prvim dijelom dulje nove svjetske »Stalingrad« turneje, koja je počela u Francuskoj (Pariz), a završila nakon njemačkog niza koncertnih termina u Rusiji (Moskva). Turneja bi mogla dobiti »punoznačnost« da su Accept na popis koncertnih posjeta uvrstili i grad Volgograd (nekadašnji Stalingrad), ali to su već sitnice.
Dobro je poznata suradnja između Andyja Sneapa i grupe. Andy Sneap veliki je obožavatelj Accept glazbe i za produkciju albuma »Blood Of the Nations« sam se ponudio grupi da obavi funkciju producenta albuma. Prijateljske veze između tog izvrsnog producenta i grupe su ojačale. Štoviše. Ime Andy Sneap, kao gitarist klasičnih N.W.O.B.H.M. čuvara vjere Hell, koji je 2008. uskočio u sastav iz svojih Sabbat, uspjelo je izboriti ne samo ugovor za izdavanje u osamdesetima neslavno abortiranog prvijenca, koji je prošle godine kao album »Human Remains« napokon doživio svoje izdanje preko Nuclear Blast Records, nego i to da su Accept na svoju novu turneju kao predgrupu poveli i te legendarne britanske metal praoce
U pola osam pred ulazom u dvoranu Big Box u Kemptenu već je sve bilo crno. Njemačka publika ostaje vjerna i predana Accept. Pogled na prizor doista je obećavao puno i bilo je jasno da drugačije ni ne može biti! Opet smo svjedočili novom nezaboravnom metal spektaklu, prave staroškolski ubrane vještine.
U osam sati na pozornici su već Hell, koji predstavljaju svoj klasični repertoar, u maniri kakvu poznaje album »Human Remains«. Od originalnih članova sastava Hell danas su u postavi trojica kompanjona. Kev Bower na gitari, Tim Bowler na bubnjevima i basist Tony Speakman. Crvena svjetla, karakter kulisa, a ponajviše trnova kruna na glavi pjevača, kao i našminkanost ostatka ekipe, koja je u mrtvačkom tenu s pozornice slala doista jezivi pozdrav iz pakla, po očekivanju je priredila pravi mali spektakl pred glavnim. Tradicija, vještina, iskustvo! Aktivno kretanje glazbenika po pozornici, pravi scenski teatar pjevača Davida Bowera (grupi se pridružio 2010.), koji s trnovom krunom na glavi i kozjom bradicom zapravo podsjeća na Kristova antipoda – gospodara muha, jednu od đavolskih inkarnacija, dakako. Sastav je 40 minuta repertoara pobjednički iskoristio za predstavljanje. Ne samo albuma, nego ponajprije i iznad svega imena Hell, koje je oduševilo u svemu. Fosilnim reliktima koji ponovno ponosno gaze metal poligon poželimo što više uspješnih koncertnih doživljaja i, što je najvažnije, da se za svoje dugo dugih godina dormancije uspješno iskupljuju i ubuduće te uskoro izdaju nasljednika albuma »Human Remains«. Zvuk tijekom koncerta sastava Hell bio je izvrsnog karaktera.
Sat otkucava devet. Pozornica odjednom postaje prostrana. Krase je visoko podignuti bubnjevi Stefana Scxhwarzmanna na dodatnom podestu, a lijevo i desno od njih niz gigantskih zvučnika složenih u dva reda, koji su djelovali kao neprobojni zid nadolazeće ukopane Accept tenkovske divizije. U pozadini se pojavila glava crvenog lava iz čijih se očiju nerijetko zlobno zasvijetlilo. Magla i stroboskopi napadnu pozornicu. Ispred bubnjeva na dodatnoj pozornici stoje slijeva nadesno Heman Frank (gitara), Peter Baltes (bas gitara) i Wolf Hofmann (gitara). Dvije tisuće glava velika masa ih bučno pozdravi, a momci se nakon teatralnog uvodnog dijela skladbe Hellfire još teatralnije razlete po pozornici i zauzmu svatko svoju poziciju na njoj. Vokalist Mark Tornillo pridruži se ekipi tik prije prvog vokalnog stiha i sve je spremno za potpuni odlijep! Okoštale njemačke metal režije, dakako.
Ono što kod Accept uvijek djeluje tako dojmljivo jest njihova izvanredna scenska dinamika i osjećaj da sve čega se u izvedbi late rade na pozornici s neukroćenim žarom iskrene strasti, koju prožima višak testosteronsko-adrenalinske žurbe punooktanskog goriva. Taj nevjerojatni kinetizam, scenska agilnost i okretnost legendi koje su mlada ljeta odživjele davno prije, uspostavlja ugođaj provjerene metal hipnoze u kojoj te dobra dva sata drži u ropstvu!
Postavljanje u špalir rame uz rame, čupanje, sinkrono vitlanje gitarama, svega toga tijekom koncerta ima u izobilju i tvrđava Accept doslovno ti u tom đavolskom intenzitetu ne daje disati. Nijemci nikad nisu tako glasni i pobješnjeli za razliku od temperamentnih stanovnika mediteranskih zemalja, pa ipak se tijekom koncerta veselo teturao priličan svežanj čvrsto napitih glava, koje su nos zagnjurile malo predaleko u alkoholne pare. Nakon svake skladbe pokrenula bi se huronska reakcija publike, koja je držala Accept u položaju visoko izdržljive i postrojene erekcije. Da se ništa nije promijenilo u pogledu velike privrženosti njemačke publike Accept, dokazao je trostruki »saltatio mortis« izvedbe skladbi željeznog repertoara Restless And Wild, Breaker te Living For Tonite, koji je u početnom dijelu pobrinuo za pravu mini opsesiju ludog stana ekstatične publike. Ta nije popustila ni na tren, sve do trenutka završne detonacije koju je pokrenuo posljednji ton Accept glazbe u Kemptenu te večeri.
Između skladbi ima puno prostora da se ekipa razmahne i u instrumentalnim vragolijama. Tu vodeću ulogu preuzima Wolf Hofmann, koji je za svog kreposnog Abrahama pravi atletski antipod, blago izmučenoj scenskoj silueti Hermana Franka. Pritom je zanimljivo da Hofmann preuzima većinu svih solističkih funkcija, što pomalo čudi, s obzirom na ravnopravan karakter obojice gitarista u ekipi.
Tornillo je svojim vokalom dokazao da je izgubio mrvicu poštovanja prema obući Uda Dirkschneidera. Novi vokalist još je oblikovao svoj scenski stas, nadogradio samopouzdanje, autoritativni pečat i kao takav na pozornici djelovao kao salivena karika žarko zlokobnog Accept krematorija! Njegova vriskava grlenost ne posjeduje takvu karizmu kakva vrijedi za vokalno prepoznatljiv karakter Uda Dirkschneidera, no u svakom trenutku dostojno nosi svu Udovu obuću, što znači da je misao na Dirkschneidera napokon u svakom trenutku posve suvišna. Od 21. skladbe Accept su u repertoar ubacili čak sedam onih koje su snimili s Tornillom na vokalu. I one funkcioniraju provjereno učinkovito u društvu klasičnog Accept kataloga.
Od skladbi izvrsnog novog albuma »Stalingrad« vrhunski pali, radije bih rekao kar “epski”, ponajviše atmosferična Shadow Soldiers, bravurozno ukrašenog himničnog napjeva, dok uvrštavanje odličnih »Blood Of The Nations« točaka Pandemic i Teuthonic Terror zadržava svu kredibilnost tog izvrsnog studijskog uratka. U početnom dijelu skladbe Hung, Drawn and Quartered Accept su si jedini put priuštili veći izvedbeni lapsus, kad se u uvodnom tonu Baltes i Hofmann nisu najbolje dogovorili i odsvirali uvodnu harmoniju pogrešno za pola tona. Brzo su se pogledali, pristupili (uz strogi kontakt očima) sasvim blizu jedan drugome i odmah se uhvatili prave ugodbe.
Bez obzira na to što je zvuk u udaljenom dijelu dvorane, do 8m od pozornice, djelovao odlično, sastav je imao priličnih problema sa zvučnim karakteristikama na pozornici. Mark Tornillo je tako više puta pokrivao uši kako bi čuo što pjeva, a pri kraju je iz ušiju radije kar iščupao ušne monitore.
Koncert grupe Accept trajao je reci i piši točno dva sata. Gospoda odaju dojam i stvaraju vibru neukroćene potence mladića. Iako ih je obavio status epskih legendi, ne poznaju hrđu ni druge napade prerane korozije. Za Accept dakle nema spavanja! Samo budnost i stroga, naprijed usmjerena jahnja metal propovijedi. Accept se na jesen vraćaju na europske pozornice. Među ostalim već su potvrdili nastup grupe u zagrebačkom klubu Boogaloo, što je najava novog velikog metal blagdana tek streljaj od slovenske granice. Ako si ljubitelj tradicije europske poante metala, Accept u Zagrebu ovaj put nikako ne smiješ propustiti! Nadajmo se još i da će Accept u 2013. odraditi i festivalsku turneju po Europi. Karizma i moć grupe su izvanredne, a posjet koncertu u njemačkom Kemptenu dokazao je da ih Accept iskazuju suverenim držanjem jasnog diktata, koji nalaže da je pred legendama još niz pobjedničkih godina posvećenih propovijedi iskrenog karaktera teutonske škole metal zanata!
Setlista
HELL:
1. Let Battle Commence
2. On Earth as It Is in Hell
3. Plague and Fyre
4. Blasphemy and the Master
5. The Quest
6. The Oppressors
7. Macbeth
8. Save Us From Those Who Would Save Us
ACCEPT:
1. Hellfire
2. Stalingrad
3. Restless and Wild
4. Living for Tonite
5. Breaker
6. Hung, Drawn and Quartered
7. Bucket Full of Hate
8. Monsterman
9. Shadow Soldiers
10. Guitar Solo (Wolf Hoffmann)
11. Neon Nights
12. Bulletproof
13. Losers and Winners
14. Aiming High
15. Princess of the Dawn
16. Up to the Limit
17. No Shelter
18. Pandemic
19. Fast as a Shark
—dodatak—
20. Metal Heart
21. Teutonic Terror
22. Balls to the Wall
23. Bound to Fail (taped outro)
Galerija slika
