Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Inmate
Izdavač: Graviton Music Services
Izdanje: 2012
Trajanje: 50:00
Ocjena: 4.5/5
Muha jednodnevnica je u Sloveniji, pa budimo iskreni, i na svjetskom glazbenom nebu previše, tako da se kritični slušatelj u prebiranju po idejama koje bi ga barem na silu nahranile od besadržajnih punila često mora poslužiti radikalnim metodama, ako mu već prije ne ugasne želja za slušanjem i praćenjem novotarija, pa oko sebe izgradi nepropusni zid potpunog odbijanja naivnih besmislica. U slučaju grupe Inmate postoji nekoliko faktora koji bi takvog slušatelja mogli lišiti punog užitka. Primjerice, činjenica da su dečki Slovenci i da su u svoj melodični spektar upleli niti metalcorea, a u svojoj glazbenoj genezi dopustili su si uzeti ono čega obično nedostaje – strpljenje i obilnu mjeru vremena za snimanje i obradu prvijenca. Oni koje je melodični death metal pod prstima In Flames oduševio i kojima se žanrovska generika nije smučila mogli bi načuliti uši, skeptici su pak već kod prvih nekoliko taktova digli ruke i odustali od daljnjeg udubljivanja – sebi na štetu.
Ne padajući na instant recapture i uzorne modne zapovijedi, dopustio sam si upotrijebiti serum zaborava i odbaciti činjenicu da su Inmate uživo jedan zaista natprosječan koncertni bend u Sloveniji, a prije pisanja izbio sam si iz glave i svijest da su mladci esteti “per excellence” i jednostavno znaju da se glazba sluša i očima, a dobro djeluje i bogat marketing te komercijalna indoktrinacija s logotipima, naljepnicama, letcima i sličnim. Svega toga u zadnje smo četiri godine bili više nego dovoljno nagledani, a Inmate su si u maniri obrtničkih majstora kovali dobro ime te nam u misli usadili i ukucali informaciju da se bliži dan kad će slovenski i svjetski svemir dobiti prvorođenca nad kojim će svima curiti slina. I travanj je donio rođenje prvog glazbenog djeteta u nizu – ploče Free At Last.
Napokon, rekli bismo, jer marketinške predigre bilo je više nego dovoljno, a oni koji su čekali radoznalo su se pitali hoće li se epska upornost isplatiti. Neka počnem potvrdom: Free At Last album je koji te primarne potrebe sasvim izdašno nasiti i zadovolji. Uvodna uvertira, na koju smo dosad bili navikli kod medijski prilično eksponiranih imena poput Arch Enemy, In Flames, Dark Tranquility i sličnih, skladba Inmate, zadaje si cilj odmah dočarati prikladnu atmosferu, napetost i suspens, kojima će uspon na vrhove glazbenog užitka biti lakši. Tajna prave poslastice je u pravilnom omjeru svih začina i Inmate dokazuju već na prvu loptu da su vješti glazbeni kuhari. Without Warning otvara se grmećim basom i secirnom ritmikom dvostrukog bas bubnja, a zatim cjelinu pridružuju gusta i ugođena gitara gitarskog dvojca, a strast se zapali kao da je natopljena kerozinom, koji raspali sočni i primjereno hrapavi vokal. Zvučni dijalog svih glazbenih gradivnih elemenata uravnotežen je i precizan te bez nedostataka, ogrebotina ili suvišnog naklapanja. Tome dodajte pjevne i melodične umetke gostujućeg vokalista Marka Duplišaka i dobivate instant uživanje. Gitarski dvojac Aleša Krofliča i Andreja Bezjaka plete čelične niti između razornog vojničkog rutiniranog ritma i smjele melodike, a to se krasno nadopunjuje s organskim srčanim pulsom Inmate univerzuma te hropćućom željom za začaravanjem visceralnog oratora Mikea Miklavžine. Inmate već na prvi mah posjeduju snagu, udarnost, masan i primjereno zgusnut zvuk, oštre distorzije te dobre tekstove. Nastavak ne popušta krvnički stisak. Written In Blood školski je primjerak švedske melodike te death metalskog ili radije – death thrasherskog obrtništva, no ovaj put obrtničku umjetnost ne treba shvatiti kao negativnu kritiku. Četiriminutni briljanti brušeni su kirurškom preciznošću, a pod plahtama pomno krojene kože napinju se i otkrivaju pomno klesani mišići taman dovoljno obuzdane zvijeri. Overcome poslužuje blagi dašak sintesajzerske poskočnosti, kakva se puno više čuje kod njemačkih podzemnih fenomena poput Raunchy i Caliban te sličnih, no zvuči, primjereno ponudi, organski prirodno i taman dovoljno uglađeno da diktat militantne metrike ne pokvari uzlet prema rasparanom nebu imaginarnog kristalnog hrama, posvećenog bogovima vatre i znoja. Inmate su apsolvirali esteticizam već spomenutih Arch Enemy, a skladba Healing zvuči kao da ju je napisao i dečkima poslao sam Michael Amott. Moglo bi se reći: “Već čuto i prežvakano!”, no Inmate su si preciznom izvedbom dopustili ponuditi vam (i svima nama) masu natopljenu probavnim sokovima, koja štedi vrijeme, energiju i put u svemirsku Europu, da nečeg dobrog možemo biti dionici kar doma, u zaklonu domaće sobe. Nastavak ne odstupa od kvalitativnog imperativa savršenstva, što možda malo smeta, činjenica je da smo nekako dosegli vrhunac već s prvom skladbom, a nastavak nas drži u stresnoj ushićenosti svih 50 minuta ploče. Vrhunaca je dakle koliko i skladbi, a među kvalitetnijim gejzirima strastvenosti ponajprije su skladbe poput hitoidne Promises, pa Angels, pjevne Victorious i onda možete samo nastaviti s nabrajanjem skladbi s naličja ove zaista uživancijske i slasne ploče (sam se posebno kladim na krasnu skladbu Lost In Words, ali, priznajem, to je stvar pojedinčeva ukusa i trenutne inspiracije …). Thrasherski dovršeni stampedo užitka, koji se prilagodio i potpuno uklopio u moderna vremena, iznad je mlitavog prosjeka domaće produkcije ili, budimo iskreni, potpuno na razini metalskih artefakata novog milenija. Valja pohvaliti izvanrednu izvedbu i glazbenu vještinu svih članova postave, u kojoj slabe i krhke karike jednostavno nema.
Nedostatak nedostataka čak i umara i navodi na pomisao da su Inmate jednostavno dosegli svoj maksimum ovim domišljenim prvim studijskim izletom u (ne)znano. Brak između muzikalnog prebiranja po klenim standardima navodi na pomisao da je Slovenija više nego na Balkan i podalpsku silirnicu nagnite samouvjerenosti vezana bliže sjevernoj Europi. Inmate su tu iluziju postigli u simbiozi s produkcijskim čudotvorcem Tatom Purushom, koji je dosad stvarao razorne zvijeri iz studijskog arsenala grupa Negligence pa Noctiferia. Vjerujem da je za magični dodir čarolije punih prstiju trebalo platiti malo više nego što za prvijence obično odbroje slovenski garažni anonimusi, ali je rezultat truda i uloga tome primjeren. Album Free At Last školski je primjerak kvalitetno odsviranog i producirana proizvoda koji nadilazi granice naše male Slovenije. Inmate su dokazali da su zreli za osvajanje svijeta i da im svjetske pozornice mogu biti nešto više od povremene lokacije za odmor i istjerivanje tinejdžerskih ambicija. Ako kod većine snovi zamru nakon prvog susreta sa stvarnošću, uvjeren sam da će kod ovih štajerskih garača metala krijes želja ubuduće gorjeti još više, jače i glasnije nego dosad. U nadi da ćemo studijski nastavak dočekati prije nego prvijenac te da će idući put u studio ući s još većom mjerom autohtonih samoniklih ideja, prvom činu možemo samo nazdraviti, a grupi poželjeti još više zdravih, punih i beskompromisnih ideja te plodnih suradnji! Inmate su ovaj put potaknuli uvjerenje da su dobra i svijetla iznenađenja moguća i s ove strane Alpa, a nadajmo se da je ostalo i snage za daljnji glazbeni maraton. Prvi krug izveden je savršeno i s dovoljno prostora za još veće ubrzavanje, umjetničke akrobacije i pretjecanje uspavane konkurencije!
Postava
Rok “Mike” Miklavžina – vokal
Aleš Kroflič – gitara
Andrej Bezjak – gitara
Sašo Bandalo – bas gitara
Jure Grudnik – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Marko Duplišak – prateći vokali
Produkcija
Tat Purusha
Popis skladbi
1. Inmate
2. Without Warning
3. Written In Blood
4. Overcome
5. Healing
6. Fire, Walk With Me
7. Angels
8. Promises
9. Victorious
10. Free At Last
11. Inexorable Path
12. Lost In Words
13. Out Of The Darkness
14. Outmate
