Izvajalec: Aerosmith
Založba: Columbia Records
Izid: 1973
Priča o uspjehu jedne od najvećih rock postava svih vremena počinje u prilično opreznom, možda čak i previše sramežljivom tonu. Aerosmith, prvijenac legendarnog američkog kolektiva, besramno otkriva sve karakteristike mladog, ambicioznog benda koji ima viziju, ali još nije naučio baratati konkretnijim i oblikovno snažnije zamišljenim glazbenim formama, koje u osnovi ipak kipe od intenzivno nestašnog mladenačkog razuzdavanja. Nitko naime ne može poreći izniman entuzijazam kojim peterac oštro nabrušenih kauboja izlijeva u ovih osam privlačno rastresenih, a u kontekstu iznenađujuće dobro posloženih tvorevina. One slušatelja ne puštaju ni na trenutak. I dok Aerosmith još uvijek zvuči svježe sirovo, odnosno prvijencu primjereno, s druge strane već je moguće diviti se prvim začecima oštro prepoznatljivog zvuka koji je u ostatku desetljeća, u razumljivo nadograđenoj verziji, bezdušno strašio po najvećim koncertnim dvoranama s onu stranu bare.
Iako su Aerosmith oduvijek važili za snažan glazbeni kolektiv u kojem je, za razliku od isticanja kvaliteta pojedinca, uvijek najviše vrijedio zdrav, egom neopterećen timski duh, ovdje za sada ne treba previdjeti Tylerov golemi utjecaj, kojim Steven u ulozi glavnog dirigenta i idejnog vođe u potpunosti kontrolira tijek događaja. Možda je tako čak i ispravno, jer ostala četvorka očito još nije bila dovoljno zrela za bilo kakvo opipljivije sudjelovanje u smislu idejnog stvaranja. Steven kao glava obitelji letećih kovača tako po očinski brine za primjerenu izradu, obradu i isporuku praktički svih skladbi na albumu. Iznimka je samo Walkin’ The Dog, stara, već bezbroj puta obrađena poskočica Rufusa Thomasa u r & b/soul fazonu, koja svojim žarom i energičnom jednostavnošću ipak oduševljava. Ipak, prave vrhunce albuma treba tražiti drugdje. Tu mislim prvenstveno na razmetljivo paradiranje uvodne Make It i razigrani boogie woogie blues Somebody, obje očite Tylerove zamisli, koje resi razigrana meduigra. Ta svojom neumornom aktivnošću stvara plodno tlo na kojem se poput ovčica marljivo pase ostala četvorka, čemu je dokaz epska One Way street, inače jedinstvena dokumentacija Tylerova vatrenog krštenja kao velikog tekstopisca i glazbenika. Oba elementa do eruptivnog vrhunca svog izraza dolaze s kultnom Dream On, prelijepom, gotovo klasično školski zamišljenom skladbom, koja već 1973. u mnogočemu postavlja temeljne osnove power balade.
Natrag na heavy blues rock! Sjećate li se velike Mama Kin, uz čije smo zvukove u mladosti, uz stalno “air guitar” poskakivanje, uništili poneki madrac (da o davno raspadnutim maminim živcima i ne govorim). Iako je većini mladih headbangera u drugoj polovici osamdesetih kultnom važila verzija Guns ‘n’ Roses, za kušanje snage originala treba se vratiti upravo u 73., gdje ćete pred sirovošću Tylerove miljenice brzo kleknuti. Slično vrijedi i za bluesy orijentiranu Movin’ Out, kojom se neopozivo započinje dugogodišnji plodni odnos dvojca Tyler/Perry, koji par, iako u dva široko odvojena vremenska razdoblja, njeguje sve do danas. Riječ je o jednostavnom bluesy gitarskom riffu, tipičnom za nepromišljenu narav samouke Perryjeve ruke, koji te u brzini okrzne oko ušiju. Skrivenu duboko u njezinoj iskrenosti, Tyler napokon pronalazi svoju srodnu dušu, koja u nestrpljivom iščekivanju njihovih budućih trijumfa zasad još lukavo čeka svoj veliki trenutak.
Aerosmith je simpatično jednostavan glazbeni dokument, koji doduše ne nudi nikakve revolucionarne preokrete u smislu evolutivnog razvoja rock glazbe. Ipak, u svojoj maloj i jednostavno pletenoj rokerskoj košarici krije obilje uzbudljivog njuškanja po korijenima r & b i blues glazbe, koje, ako ništa drugo, tiho već odaje veliki potencijal ove snažno naelektrizirane petorke mladih bostonskih dječaka.
Zasedba
Steven Tyler: vokal, klavir
Joe Perry: kitara
Brad Whitford: kitara
Tom Hamilton: bas
Joey Kramer: bobni
Produkcija
Adrian Barber
Seznam skladb
1.Make It
2.Somebody
3.Dream On
4.One Way Street
5.Mama Kin
6.Write Me A Letter
7.Movin’ Out
8.Walkin’ The Dog
Trajanje albuma: 35:44
