Izvođač: Obscura
Izdavač: Relapse Records
Izlazak: year_month
Trajanje: 57:56
Ocjena: 5/5
Njemački progresivni death metalci Obscura u zadnje su četiri godine doživjeli mnogo promjena. Nakon izdavanja albuma »Omnivium« (2011) u bend je došao novi basist, Linus Klausenitzer, a kitaristu Christianu Muenzneru dijagnosticirana je bolest živčanog sustava u lijevoj ruci, zbog koje je teško redovito svirao na turnejama. Njegovo se stanje postupno pogoršavalo i 2014. su on i bubnjar Hannes Grossmann napustili bend zbog različitih glazbenih vizija s osnivačem Steffenom.
Obojica su se posvetila solo projektima i iste godine izdali svaki svoj album, »Beyond the Wall of Sleep« i »The Radial Covenant«, a sljedeće su godine udružili snage i s novim bendom Alkaloid stvorili prvijenac »The Malkuth Grimoire«, tako da sada umjesto jednog imamo dva vrlo kvalitetna progresivna death metal benda.
U Obscuri se pak događanje nije smirilo. U jesen 2014. održane su audicije za nove članove. Na bubnjevima im se pridružio Sebastian Lanser iz njemačkog jazz-metal benda Panzerballet, a na gitari Tom »Fountainhead« Geldschläger. Suradnja s potonjim trajala je samo za vrijeme pisanja i snimanja albuma, jer su se s njim razišli i zamijenili ga sadašnjim gitaristom, Rafaelom Trujillom. Fountainhead je unatoč svemu imao snažan utjecaj na novi Obscurin zvuk.
Želio bih istaknuti da usprkos brojnim izmjenama članova nikad nije došlo do raznih internetskih ispada na koje smo se u zadnje vrijeme sve više navikli. Nakon što sam objasnio promjene u postavi benda i njihov mogući utjecaj na zvuk novog uratka, posvetio bih se sada samom albumu.
Akroasis je treći dio ciklusa od četiri konceptualna albuma na koje je snažno utjecala njemačka filozofija, koju još jedini preostali osnivački član, frontmen Steffen Kummerer, interpretira na svoj način i predstavlja u znanstvenofantastičnom obliku. Koncept je nastao tijekom pisanja albuma »Cosmogenesis«, koji je ujedno prvi od četiri, a govori o nastanku svemira i života. Sljedeći album »Omnivium« predstavlja opću evoluciju i razvoj te prijelaz s fizičke egzistencije u spiritualnu. »Akroasis« nadograđuje tu temu, a nagovještava i početak kraja, više o tome uskoro.
Sva tri albuma producirao je V. Santura (gitarist sastava Dark Fortress, Triptykon i Noneuclid), a grafike je izradio Orion Landau, koji je već surađivao s bendovima kao što su Dying Fetus, Nile, Origin, Necrophagist itd.
Zvuk i produkcija bez sumnje su najbolji koje je bend imao do sada. Unatoč izmjenama članova sve zvuči nevjerojatno slično Obscuri, tako da bih, da nisam pratio sve te promjene, bio uvjeren da je postava ista kao na prethodnom albumu. Bubnjevi i bas odlično su snimljeni, tako da gitare zvuče vrlo punо, u miksu se ništa ne »izgubi« i opća zvučna slika iznenađujuće je čista za ovaj žanr. Vokal je sirov i odlično sjeda na zvučnu kulisu, a najviše zvuku benda naravno pridonosi sedmožilna fretless bas gitara, koju Linus doista odlično vlada. Najveća pohvala s moje strane ide bubnjaru Sebastianu, koji izbjegava najveći problem modernog death metala – prenatrpanost. Linije služe glazbi, a dinamične kompozicije doista djeluju kao smislena cjelina.
Akroasis počinje udarnom skladbom »Sermon of the Seven Suns«, koja nas već od samog početka podsjeti na snažan utjecaj bendova kao što su Cynic, Atheist i Death na Obscurin zvuk. Moguće je čuti i nadogradnju ritmike i dodatak jazz-fusion elemenata. S gledišta koncepta pak je očito da će album krenuti u novom smjeru, jer tekst govori o samouništenju života nasuprot evoluciji. Ta uništavalačka sila predstavljena je kao kozmičko svemoguće biće u skladbi »The Monist«, koja album nastavlja u klasičnom stilu benda. Monist je osuđen na to da uvijek iznova bude neuspješan i razmišlja o tome da ponovno započne ciklus života, ali kao nešto savršenije, manje podložno propasti, što i čini u sljedećoj skladbi – »Akroasis«, koja je ujedno skladba koju bih preporučio svakom novom slušatelju žanra. Riječ je o savršenom spoju tehničnosti i melodičnosti, komad vrlo brzo ulazi u uho, a pritom ne žrtvuje svoju kompleksnost. »Ten Sepiroth« nastavlja temu stvaranja višeg živog bića. »Ode to the Sun« je točno ono što kaže naslov, a tematski i glazbeno me na trenutke podsjeća na neku vrstu tehničnije Gojire. »Fractal Dimension« je vrhunac novonastalog života, govori o njegovoj savršenosti i harmoniji, a letimično podsjeća na komade Hannessa Grossmanna. »Perpetual Infinity« pak ističe činjenicu da je, bez obzira na moral ili vjeru, sav život, pa i onaj najsavršeniji, osuđen na smrt.
Na kraju slijedi petnaest minuta dug početak kraja, komad naslovljen »Weltseele«. Monistovo stvaranje života pokazuje se kao svojevrstan začarani krug i daje nam osjećaj da će i tome prije ili kasnije doći kraj. Napisali su ga Linus i Tom, koji je vjerojatno imao glavnu riječ, jer je to najdrugačija skladba na albumu, a nadam se samo da nisu nastale kakve zamjerke između Toma i Steffena te da će sljedeći album krenuti točno u tom smjeru. Steffen je u intervjuu rekao da će sljedeći album biti rekvijem i da bi ga htio stvoriti s orkestrom, koji je slučajno prisutan u ovoj skladbi. Opći osjećaj koji dobivamo slušajući jest da se ovom skladbom počinje uništenje svemira koji je Obscura stvarala u zadnjih osam godina. Svemogući stvaratelj, nesposoban postići svoj cilj, unatoč svojoj svemoći osuđen je na propast. Poruka koju nam album na kraju daje jest da smo, bez obzira na religiju, znanstvenu ili filozofsku usmjerenost, svi osuđeni na smrt, što vjerojatno služi i kao uvod u sljedeći album.
Naravno, svatko tekstove i koncept može interpretirati po svoje, a žao mi je što većina obožavatelja benda previdi tekstove jer se usredotočuje samo na glazbu. Tekstovi su doista vrlo kompleksni, ali ipak lijepo oblikovani i dobro inkorporirani.
Ako bih sve skupa sažeo, Akroasis je drugačiji album od ostalih, što je nakon svih izmjena u postavi naravno smisleno. Ne bih ga ocjenjivao kao boljeg ili goreg, nego kao drugačijeg. Bend se nije usmjerio u neki specifičan ekstrem svog zvuka, nego je nadogradio sve aspekte koji ga čine posebnim.
Steffen Kummerer dokazao je da je glavna pokretačka snaga benda Obscura, a Akroasis je dokaz da dobro zna što radi. Stvorio je album koji ima potencijal svidjeti se i zaljubljenicima u tehnički death metal i »općenitijim« metalcima. Tehničnost i kompleksnost su prisutni, ali ne u tolikoj mjeri da bi štetili glazbi.
Osobno ih jedva čekam vidjeti uživo i doista sam nestrpljiv što će nam donijeti na zadnjem albumu ciklusa, ali za to će trebati pričekati još koju godinu.
Obscuru možete uloviti na ovogodišnjem festivalu Metaldays kao headlinere malog pozornice, u četvrtak, 28.7.2016.
Postava
Steffen Kummerer – Vocals, guitar
Tom Geldschläger – Guitar
Linus Klausenitzer – Bass guitar
Sebastian Lanser – Drums
Produkcija
V. Santura i Obscura
Popis skladbi
1. Sermon of the Seven Suns
2. The Monist
3. Akróasis
4. Ten Sepiroth
5. Ode to the Sun
6. Fractal Dimension
7. Perpetual Infinity
8. Weltseele
