Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Nikki Louder
Izdavač: ZARŠ Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 3/5
Izdavačka kuća Radio Študent nas u zadnje vrijeme ozbiljno bombardira alternativnim projektilima iz raznoraznih glazbenih vjetrova. Svi projekti imaju neku zajedničku točku – neku posebnost, drugačijost, gotovo čudnost, gdje sastavi gotovo svjesno lutaju što dalje od uhu prijateljskih segmenata i radije nas gađaju svojim alternativnim porivima. Ništa drugačije nije ni s Nikki Louder, koji su s Alain, I’m Sorry stvorili svoj prvi “cjelovečernji” studijski album. Slično kao vozač po kojem su dobili ime, i ovi su momci prije svega glasni, a ako bih htio biti malo bezobrazan, rekao bih da isto tako s više strana izgore.
Žanrovski bi Nikki Louder mogli svrstati u grunge/noise rock kategoriju. Primjećuju se utjecaji grunge kumova tipa Pearl Jam, pogotovo u vokalnim melodijama. Zapravo, mogli bismo reći da su Nikki Louder negdje na pola puta između grungea i buke, gdje je upotreba distorzije previše izložena. Ona može prikrivati više slabosti sastava – nedostatak upotrebljivih ideja, nedostatak glazbenog znanja – ili momci jednostavno vole biti glasni i uživaju u eksperimentiranju s naporim zvukovima. Alternativni prdeži i pucketanja – sve je to lijepo i krasno, ali sve ima svoju granicu, koju neki naprosto ne primjećuju (to se događalo čak i puno slavnijim imenima od Nikki Louder – i Franku Zappi).
Kad se momci prepuste nešto standardnijim glazbenim pristupima, sve skupa ispadne čak i solidno. I ovdje je očit nedostatak osnovnih melodijskih elemenata, no njihovo iskonsko udaranje je do neke mjere čak i šarmantno, jer te naprosto uvjere da sve to doista dolazi iz njihovih dubina i da je to njihov umjetnički izraz. To je posebno naglašeno kod pjevača, koji ima doista samosvojan stil koji bi se teško mogao nazvati pjevanjem, no svakako je zanimljiv, a njegovo zavijanje ti još dugo ne da spavati.
Da situacija ipak nije posve crna, pobrinuli su se tekstovi. Lirski su Nikki Louder, barem meni, jedan od vrhunaca slovenske glazbene scene koja se fokusira na engleske tekstove. Opisuju i borbe unutar samih ljudi i vanjske čimbenike. Kao da već nemamo dovoljno problema s vlastitim demonima, još nas moraju napadati eksterne sile koje nam neprestano iznova otežavaju život. Tim se aspektom barem donekle iskupljuju za dvoličnost glazbe, koja previše zastranjuje u područje apstraktnosti.
Na kraju se pokazuje da Nikki Louder dostojno zastupaju svoje ime. Nedvojbeno su glasni. Baš kao i utrka Formule 1, znaju biti zvučno užasno naporni, ali sadržajno su s vremena na vrijeme toliko iskreni da ti se uloženi trud slušanja do neke mjere čak i isplati. Alain, I’m Sorry neće ući u anale kao vrhunac noise rocka/grungea ili kamo god se već Nikki Louder žele svrstati, ali je to dobra odskočna daska mlade skupine koja još traži vrhunac svog stvaralačkog puta. Naprijed u nove pobjede!
autor: Rok Podgrajšek
Postava
Blaž Sever – gitara, vokal
Peter Cerar – bas gitara, klavijature
Luka Cerar – bubnjevi
Produkcija
Nikki Louder
Popis skladbi
1. Bond addict
2. This town is a wolf
3. A minnow in the web
4. Honey, Im OK
5. The air around
6. No disko (for you, silly dancers)
7. Mirrors, mirrors
8. Sweet are the girls in Beijing
9. Charity, people!
10. She rides the cows
11. Mermaids
