Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 25.06.2014
Broj posjetitelja: 1.000
Cijena karte: 18€ (Early Bird), 23€ (First Minute), 27€ (prodaja unaprijed)
Irska. Zeleni otočić tamo, na dohvat ruke, zapadno od Velike Britanije. Poznat po svojoj boji, tamnom pivu (stout) i nekom čovječuljku, Flatleyju, koji je sredinom devedesetih počeo mutiti svijet takozvanim riječnim plesom (riverdance). Ali što je to irsko što Slovence, a ne samo nas nego cijeli svijet, toliko privlači? Irske pubove nalazimo po svim kutovima svijeta, spomenuto pivo isto tako, a kad se slavi Patrick, čini se da cijeli svijet diše u irskom duhu.
Traženje odgovora prepustimo filozofima, no činjenica je da je irski/keltski melos vražje zarazan, a u kombinaciji s malo popijenog alkohola i dobrim društvom gotovo pa teška ovisnost. Prvi i najveći koji su na vlastitoj glazbenoj koži iskusili popularnost irske glazbe bili su nedvojbeno The Dubliners, koji su u pet desetljeća djelovanja više puta obišli svijet i rasprodavali dvorane kao od šale. Pojava takozvanih ‘celtic punk rock’ sastava u osamdesetima tako nije neko veliko iznenađenje, jer je kombinacija tradicionalnih irskih instrumenata s klasičnom rockerskom postavom u taj žanr unijela novi val svježine, a sve skupa približila mlađim generacijama. I engleski Pogues i američko-irski Flogging Molly nakon nekoliko desetljeća još uvijek dokazuju da je ta vrsta glazbe izuzetno popularna, a uz njih bih dodao i štajerske lasice, Happy Ol’ McWeasel, koji svojom (mladenačkom) energijom posve dostojno stoje uz bok tim svojim uzorima.
Flogging Molly posjetili su Ljubljanu već treći put. Treća sreća? Sudeći po reakcijama publike, ići će i na četvrti. Sva tri dosadašnja koncerta naime su bila rasprodana, a odluka da se zbog nepredvidljivog vremena koncert preseli s ljetne pozornice Gala Hale u Kino Šiška sigurno je omogućila još nekoliko dodatnih ulaznica za zabave željne posjetitelje. Zapravo, navala u dvorani bila je toliko velika da se organizator odlučio ne ograditi prostor za fotografe, no po mom mišljenju takva je odluka uvijek sporna, jer fotografi ne samo da riskiraju svoju dragocjenu opremu u podivljaloj masi, nego, kako se uvijek pokaže, to može dovesti i do izravnog kontakta publike s pozornicom i svih mogućih komplikacija koje to nosi sa sobom.
Svjetla na pozornici ugasila su se u petnaest do devet… točnije, u petnaest do deset ne, nego u devet i petnaest, a Marleyjeva ‘Get Up, Stand Up’, koja je zagrmjela iz zvučnika, najavila je dobra sat i tri četvrt dug koncert koji većina neće nikad zaboraviti. Koncert su Amerikanci započeli pjesmom ‘Screaming at the Wailing Wall’ s trećeg albuma i odmah izazvali totalni kaos u parteru Katedrale. Tijela su letjela lijevo, desno, a s njima i obavezno pivo. Negdje do treće skladbe počeli su prvi stagediveovi, a kod Drunken Lullabies po zraku su već letjele pune, na sreću plastične, čaše piva; u stropne reflektore, na pozornicu i ponajviše među ljude. Ako ste bili jedan od polivenih, mogu vas utješiti da pivo blagotvorno djeluje na kožu i da ljudi u inozemstvu čak plaćaju za namakanje u njemu, a ovdje ste ga dobili all-inclusive u paketu s odličnim koncertom!
O samom nastupu sastava nema se baš što dugo raspredati. Dečki i dama imaju dovoljno koncertnog iskustva i pravu vrstu glazbe u prstima da s lakoćom raspale nabijenu dvoranu, unatoč činjenici da je zadnja ploča izašla 2011. Dave King, vođa tog septeta, rođeni je frontmen. Bilo da je riječ o šalama o mirisu njegovih pazuha, najljepšem članu sastava (Bob Schmidt), posveti nedavno preminulom ocu gitarista (Dennis Casey), posveti svojoj majci u Dublinu ili o ubačaju u kojem je počeo pjevati klasik Iron Maidena ‘Run to the Hills’, čiji su refren obožavatelji bučno u glas otpjevali – očito se Kingovi hardrockerski korijeni još nisu osušili. Društvo mu je s desne strane, sa sviralom i violinom, pravila njegova žena, Bridget Regan, koja je možda bila najuzdržaniji član postave. Gomila stage-divinga, surf-crowdinga, moshpitinga – izraza kojima teško nalazimo odgovarajuće prijevode – pratila je uz ples i glasno pjevanje sastav do kraja. Flogging Molly za 2015. najavljuju novi studijski album. Dobar izgovor za još jedan posjet Sloveniji?
Galerija slika
