Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Peščenik (Polževo iznad Višnje Gore) / Gostilna Jelenov rog / Slovenija
Datum koncerta: 27.06.2014
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)
Polževo! Znamenitu visoravan iznad Višnje Gore s legendom o zlatnom puževu i naseljem Peščenik posjetili su posljednjeg vikenda ovogodišnjeg lipnja posebni gosti. Glazbeni sastav Šinobusi iz srpskog Novog Sada. Bend je dan prije toga već odsvirao jedan slovenski koncert. U sklopu ovogodišnjeg izdanja festivala Lent u Mariboru! S obzirom na to da su Šinobusi ovom prilikom prevalili preko 500 km na sjever (od Novog Sada), pala je ideja da se koncert na Lentu spoji s još jednim u njegovoj blizini, recimo na licu mjesta. Tako im je svoja vrata otvorila Gostilna Jelenov Rog. Idila udaljena kojih 20 minuta vožnje od slovenske prijestolnice. Posve na osami, okružena prekrasnim vidicima i prirodom. Bio je to dan mušičavog lipanjskog vremena koje je u cijelosti izdržalo stabilno suho. Na sreću. Koncert je naime bio na otvorenom.
Šinobuse više ne treba dugo i široko predstavljati. Bend koji ove godine slavi 10. obljetnicu postojanja posljednjih je pola godine postao predmet svakodnevnih glazbenih rasprava. Barem pojedinih članova RockLine ekipe. Osobito nakon izdavanja aktualnog studijskog albuma »Nebo od skaja« (2013) za izdavača Dallas Records, koji je tako od dosad izdanih studijskih albuma sastava napokon kao prvi pronašao put do naše redakcije. Šinobusi nas nisu uvjerili samo izvrsnim novim albumom. Ljubitelja glazbe naime oduševljavaju ponajprije njihovi izvanredni koncerti, koji slove po iznimnoj uigranosti i srčanosti interpretacije repertoara. Šinobvisi se svega laćaju sa strašću i perfekcionizmom. Veliki su ljubitelji zvučne i aranžerske glazbene estetike. Riječ je o ekipi koja je da bi postigla tako uvjerljiv status odradila mnogo koncertnih nastupa i koja zapravo ni na pozornici ni u studiju ne poznaje nepoznanice.
Gostionica se odrekla dijela dvorišta, koji je tako postao improvizirana pozornica na kojoj su dečki razmjestili svoju logistiku. A publika? Na našem četvrtom posjetu koncertu sastava opet posve drukčija, što je jako dobro. Kojih 50 posjetitelja, većinom raspoloženih dolenjskih duša, pokazivalo je znakove vedrog raspoloženja već prije koncerta. Također zbog bliskog koketiranja s kapljicom rujnog.
Šinobusi u postavi Milan Korać (vokal, gitara) Nenad Patković (gitara, vokal, prateći vokal)
Stefan Stefanović (usna harmonika) Predrag Dmitrović (bas gitara) i Đorđe Bubnjević (bubnjevi) sastavili su, kako im je običaj, repertoar u dva dijela. U prvom je svirao starije skladbe, iz »pre-Nebo od skaja ere«. I ovaj je put bend zapanjio iznimnom homogenošću i kontrolom nad svakim trenutkom koncertnog nastupa.
Pod dvije reflektorske »žarulje«, u društvu noćnih leptira i ostale leteće gamadi nokturnih aktivnosti, dečki su otvorili koncert skladbom rockerski naglašešne fraze Moje ruke sad su ptice, koju je naslijedila šegava Mirna Bačka, pa zatim odlična obrada hita Big Sugar Diggin’ A Hole. Bend se opet vraća autorskima Kada svrake bulje u mene, Bluz je đavo, Ravnodušna pesma, Boli i mene, Ja moram da te vidim što pre, Čamac na Tisi, In the Bottle, Super bejbe, Bluz novog dana, a repertoar su Šinobusi očekivano posolili skladbama Taxman (The Beatles) i produljenom verzijom hita The Rolling Stones Miss You. Već u prvom dijelu jedna je od dama u publici osjetila potrebu da doživi komad Guns N’ Roses. Nakon duljeg diplomatskog nagovaranja, Šinobusi su je zadovoljili izvedbom hita grupe The Beatles Hard Days Night, pri čemu su Nenadu i Milanu trebale kojih minutu da se dogovore o svim temeljnim zahvatima za uspješnu izvedbu skladbe. Nenad je za tu točku priješao na bas gitaru, bend je skladbu izveo u postavi trija.
Nakon 20-minutne stanke bend je nastavio koncert s posebnim gostom na gitari Slavenom Kalebičem (Mojo Hand)! Slijedi dulja blues improvizacija, Slaven je prihvatio, kao što je uobičajeno, Milanov crveni Stratocaster, a bend je u konkretno rajanje doveo slušatelje i »pretočio« tu izvanrednu točku velike srčanosti i emocija u nastavku u skladbu Going Down (orig. Don Nix). Ako na koncertima Šinobusa sretnete prvog gitarista sastava Mojo Hand, ne budite iznenađeni ako Slaven uskoči na pozornicu kao posebni gost. Veliki majstor blues gitare naime već godinama tijesno prijateljuje s članovima sastava. A ta se veza dakako osjetila i u izvanrednoj samopouzdanosti homogene izvedbe obiju točaka.
Slijedi dio koncerta u kojem bend izvodi najnoviji repertoar. Skladbe novog albuma »Nebo od skaja«. Ovaj put su Šinobusi klavijature morali ostaviti kod kuće, pa je Nenad Patković prilagodio sve linije s klavijatura za gitaru, što je posebna odlika jer za to nije imao previše vremena na raspolaganju. Bio je to drugi takav nastup (čitaj: bez klavijatura) sastava, nakon Lenta. Bend je u Sloveniju stigao osobnim automobilima i za tovarenje klavijatura im je jednostavno ponestalo prostora. Nove su skladbe tako dobile posve novu izražajnu kvalitetu, bez bitnih promjena koje bi slučajno udaljavale karizmu scenske izvedbe skladbi od studijskih originala, dakako s nešto više rockerskog naboja, a prije svega to nije štetilo ni dijelovima gdje treba biti posebno osjetljiv i senzibilan. Bend se u svojoj profinjenoj budnosti i međusobnoj osjetljivosti spretno snalazi u baš svakoj situaciji. Inače zahtjevan repertoar izvodi s perjanom lakoćom, a pritom uvijek nađe dovoljno prostora za isporuku pune mjere lucidnosti s karakterističnim humorom autohtonog srpskog podrijetla. Bend je u drugom dijelu odsvirao skladbe Naš dan, Potera, Noonism (instrumental), Ko zna, Greed, Skačem visoko, Bio sam tu, a zatim se postava opet malo promiješala i u prvi su plan opet stupili izvanredni svirač usne harmonike, tek 22-godišnji Gile, te Slaven na gitari, kad se bend latio skladbe Moody Waters I’ve Got My Mojo Working. Nova točka puna improvizacijskih umetaka kojima kraja nije bilo na vidiku. Ekipa se na »pozornici« temeljito i do kraja razmahala, Pepa (Predrag) je tijekom izvedbe te točke odšao s bas gitarom ravno među publiku, a Giile se popeo na barski stolac i stojeći na njemu solirao na usnoj harmonici. Ukratko, potpuni lom na svim frontama!
Na pozornici se u nastavku opet nađu »klasični« Šinobusi s Milanom na vokalu, bend uskače u još jedan hit The Rolling Stones, Sympathy for the Devil, opet obilato ukrašen raznim improvizacijskim ispunama, a za sam vrhunac bend je za kraj večeri uštedio dvije posebne slaščice! Prva je bila briljantna izvedba skladbe Whiping Post sastava Alman Brothers Band s Nenadom na glavnom vokalu. Šinobusi su zaključili koncert majstorski prearanžiranom verzijom iznimno zahtjevne skladbe Children of Sanchez (orig. Chuck Mangione). Komad stvoren kao naručen za neku filmsku špicu. Drama svih drama! Opet je u njezinoj izvedbi zapanjio Nenad svojom genijalnom dosjetljivošću i gipkom maštom, kroz koju ga vodi njegovo profinjeno uho do učinkovite transformacije originalnih aranžmana za puhački orkestar u one namijenjene gitarama. Dakle rocku! Nenad je i za tu skladbu ostao na glavnom vokalu.
Sastav bi krajem ovogodišnjeg kolovoza trebao opet nastupiti u Izoli, i to u sklopu blues festivala koji bi se trebao pripremati u Hangar rock baru. Zasad je riječ o glasinama, vijest još nije službena. Šinobusi su pojam glazbeno – izvedbene briljantnosti. Napade zadimljenih glava sa zahtjevima za izvedbom hitova Parni valjak i Guns N’ Roses dečki su majstorski odbijali. Izvedbom kraćih »GN’R snippeta«. Dok je Pepa diplomatski smirivao stariju damu da Parni valjak jednostavno ne dolaze u obzir, Nenad je zabavljao sebe (i one prisutne koji to nisu uspjeli preslušati) transkripcijom uvodnog Hammond rifa skladbe Gypsy (Uriah Heep) za gitaru, kao i izvedbom najpoznatijih inserata albuma »Argus« sastava Wishbone Ash. Ruku na srce (i s poštovanjem prema obožavateljima), s obzirom na karizmu, lik i djelo sastava Šinobusi, izvedba dotičnih obrada po želji zagrijane gospođe doslovno bi »pootročila« isti taj glazbeni status sastava Šinobusi i degradirala ga. izvedbom uvodnog rifa skladbe Gypsy (Uriah Heep) i inserta ploče Argus (Wishbone Ash).
Zapravo nema se što dodati. Bilo da pred njima stoji jedan čovjek ili vlada gužva na koncertnom prizorištu. Šinobusi uvijek daju sve od sebe. Jednostavno je to sastav koji s nevjerojatnom iskrenošću izražava ljubav prema glazbi. Ekipa izvrsnih »skladatelja« i interpreta bliži se zenitu svoje stvaralačke i koncertne forme i to joj nitko ne može oduzeti. Novi fantastičan koncert, gdje se ne treba škrtariti sa superlativima. Unikatni pojam izvanredne kvalitete savršenog spajanja glazbene vrijednosti s blues rockom! Bend od kojeg ćemo još puno čuti u budućnosti i bend koji 2014. zvuči zapanjujuće blisko karakteristikama retro-zvučnih elemenata zlatnih dana rockerskog pionirstva na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete. To uspijeva s takvom uvjerljivošću rijetkima od njegovih suvremenika, zato glazbeni karakter sastava Šinobusi nosi tim veću vrijednost!
Galerija slika
