Lokacija: Kranj / Izbruhov bazen / Slovenija
Datum: subota, 12.04.2014
Pravi aprilski kišni dan. I to zajeban povrh svega! Ponovno raspjevani Don Mentony Band početkom ovogodišnjeg ožujka konačno je, nakon 14 suhih godina, izdao novi studijski album. Predvođen veteranom slovenske rock ‘n’ roll scene, slavnim Janezom Zmazkom Žanom, kvintet je ožujak i travanj podredio nekolicini promotivnih koncerata. Zanimljivo je kako je ekipa RockLinea svaki put nesretno hvatala bend na terminima koncerata. Koncert u klubu Lukna u selu Prečna pored Novog mesta, primjerice, nekoliko dana prije najavljenog nastupa ponovno su zatvorili! Fortuna nam je dakle bila naklonjena baš za posljednji potvrđeni nastup grupe. U Kranju.
Uz Janeza Zmazka Žana na gitari i vokalu, u ekipi su sami velemajstori svog zanata. Odlični bubnjar Žiga Kožar (Moonlight Sky Trio), basist Klemen Teran, gitarist Luka Vehar (The Dreams, E.V.A.) i harmonikaš Boštjan Dorič! I ovaj je posjet potvrdio da klupska scena u Sloveniji na cijeloj liniji gasne. Sumnjam da je na to ikakvog utjecaja imao istovremeni nastup The Drinkers u Klubaru (centar Kranja)! Kad su na pozornicu stupili kranjski B.A.K.S., u dvorani koja prima 1100 ljudi bilo je nešto malo iznad 50 glava, povrh svega više-manje prijatelja i znanaca grupe. B.A.K.S. se time nisu pretjerano opterećivali, nego su se marljivo bacili na sviranje autorskog materijala. Dvije gitare stvaraju masno, masivno zvuk, pomalo namjerno hrapavo ugođen! Tu su kinetični bubnjevi u pozadini i bas/vokal u prvoj liniji. Autorska glazba karakterističnog slovenskog melosa, kojim se na trenutke približi melosu Siddhartine filozofije, ranim Anavriji, a poneki riff zna na uvod zagrmjeti u stilu nekih Tide, premda su to samo asocijacije, da pri čitanju otprilike sami procijenite kamo pas taco moli kod B.A.K.S. Korektan nastup, solaže se s desne gitare međutim nikako nije čulo tijekom špila.
Don Menotny Band kao glavni nositelji večeri stigli su na pozornicu tek 10 minuta nakon jedanaest navečer. Ljudi je u dvorani definitivno bilo manje od stotinu. Dečki otvaraju uvodni dio koncerta s tri klasika koja su trebala potpaliti desetkovanu publiku u prostoru. Ko noč zamenja dan, Dost mam i To je moje življenje. Bend je već na početku bez muke osvojio suverenom uigranošću i međusobnim scenskim osjećajem, premda je iza sebe imao špil u Postojni i definitivno nije djelovao najsvježije, što je kasnije pokazao ponajviše Zmazkov vokal, koji je pri vrhuncu koncerta postajao sve slabiji. U početnom dijelu uopće se nije čula Doričeva harmonika. Prvi put ju je bilo moguće zamijetiti u naslovnoj skladbi svježe izdanog novog albuma grupe »Zajeban dan« – RockLine recenzija TUKAJ, a slijedile su je Ne grem se več, Lahko si za, lahko si proti, pa Mojca, koja ima potencijal da uskoro postane ponarodela (svi je od grupe naime naručuju za svoje Mojce) i Vrag naj te vzame. Prvi dio zaključila je zabavna klasika Marjetka.
Veliki poglavica i glazbeni vizionar grupe Janez Zmazek Žan ostaje guru svoje igre. Uz svoj muževno grubi, »na kutovima napukli« vokal, ponovno je osvojio svojim jedinstvenim karakterom sviranja gitare. Gitarskim dodirom i zvukom koji na pozornici stvara samo on sam. Čovjek ostaje prokleto vješt i u glazbenom smislu uvijek polaže tonove u solažama na točno odmjereno mjesto, nijedan ton ne zvuči suvišno. Žan koristi vrlo izravan gitarski zvuk, možemo reći izrazito prodoran. S njegove lijeve strane stajao je izvrsni Luka Vehar, koji je dva dana prije u ljubljanskom Gleju svirao sa »slovenskim The Alman Brothers Band« The Dreams. Vehar je mekši. Recimo da je tehnički izbrušeniji, da mu prsti mogu i brže letjeti. Kontrast između gitarista poseban je đir obnovljenih Don Mentony Band i s velikim užitkom je pratiti rad obojice. Tu je izvanredna i čvrsto kompaktna ritam linija navezе Klemna Terana i jednog od najusavršenijih i najsvestranijih bubnjara mlade generacije u Sloveniji, Žige Kožara. Za veliku sočnost pak, naravno, novošću i duhovitom implementacijom umetaka harmonike brine Boštjan Dorič.
Žan u svojim obraćanjima tijekom stanki između skladbi ostaje prepoznatljivo gunđavo sarkastičan. Ponovno je s nekoliko »izravnih« opaski kroz provjereno učinkovit crni humor zabavljao prisutne: »Vani prodajemo naš novi CD za 87,00€, a povrh toga dobijete i dvije uskrsne šunke«, a kad je do ruba pozornice stigao jedan od ružičasto veselih Kranjčana da se pohvali kupljenim novim studijskim albumom grupe: »No evo, još 20.000 takvih pa ćemo isplivati na zelenu granu«!«
Nakon petnaestominutne stanke, dečki su se vratili na pozornicu da isporuče i drugi dio, u kojem su nizali klasik za klasikom! Koncert su vodili kroz izvedbu skladbi A štekaš, Nekam bom šel, Z občutkom, Nikol si nam odpustu, Sedem let, Zdaj sem pa miško, Lenoba, Rekla je ne, Na obali, a pritom naravno nisu zaboravili na Mrho, kojom su zaključili regularni dio koncerta. Na bisu ponovno odsviraju skladbu Mojca, koja odstupa od ostalog materijala ponajviše po voluminoznom »stereo chorus grooveu« koji za tu priliku Žan dodaje u zvuk gitare. Šeretska pjesma za koju se nadamo da će grupi ponovno donijeti više odjeka na slovenskoj glazbenoj sceni.
Grupa sa svojom esencijalnom figurom, nezamjenjivim Janezom Zmazkom Žanom, ostaje jedna od najsvojstvenijih i najposebnijih glazbenih priča koje su nikle u Sloveniji. Lijepo ih je ponovno češće gledati na pozornicama. Ako itko razumije što je to »mojo«, što je rock ‘n’ roll, a što blues, jedna od prvih adresa za taj odgovor i dalje je Janez Zmazek Žan. Naklon grupi za izuzetno lijepu i zabavnu večer u Kranju i nadam se da ćemo se vidjeti uskoro, prvom prilikom.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
